Ah kontrola! Ni ne znamo koliko je želimo - više od mladosti, ljepote, pameti...
Ja sam jučer izašla van navečer, zalupila vratima, otišla u šetnju sa psom - i naglo shvatila da se više ne mogu vratiti u svoj stan. Ostavila sam unutra torbu s ključevima, mobitelom i novčanikom. Ne vladam sobom, zdvajala sam u sebi, samo si jedno želim - kontrolu nad svojim životom!
Lijevala je kiša, a ja sam morala sa psom na drugi kraj grada da se dokopam telefona i novaca. Zvala sam bravara u nedjelju, noću, pristao mi je pomoći, ali za 100 eura, što mi se u tom trenutku učinilo kao odlična cijena. Potom sam morala vozaču Ubera platiti 250 kuna da me s mokrim psom prebaci otprilike dva kilometra. Ne žalim se, pomogao mi je i on, bila sam premorena, pothlađena, mokra. Samo želim reći, kad izgubimo kontrolu nad svojim životom, to uvijek skupo platimo.
No, jedno je naš život, a drugo je potreba za kontrolom nad nekim drugim. Toksična ideja da možemo u cijelosti kontrolirati svoj vlastiti život, a nekmoli živote drugih, poprima razmjere moderne epidemije. Mnogi to pokušavaju s partnerom i onda žive u paklu stalnih svađa i predbacivanja. No, većina to radi s djecom koja ne znaju uzvratiti.
Da je potreba za kontrolom onih s kojima živimo toksična, znam zapravo oduvijek, no nedavno me na to podsjetila Jelena Đoković. Razgovarala sam s njom o akciji "Podrška, a ne perfekcija" Novak Đoković Fondacije koju ona operativno vodi. Akcija je povezana sa 15 godina rada na poboljšanju života predškolske djece u Srbiji, onih čuvenih 50 vrtića koje je fondacija financirala te još 76 koje su otvorili prošle godine, uz pomoć srpskog ministarstva prosvjete s kojim su se povezali.
Bilo mi je silno zanimljivo da upravo supruga možda i najboljeg tenisača svijeta, poznatog po nepopustljivim i zagriženim stavovima o prehrani i medicini, tvrdi da svakodnevno radi na sebi ne bi li zatomila svoj ego i svoju djecu i muža lišila svojeg "nagona" da kontrolira njihove živote. Lakše bih povjerovala da je Jelena veliki control freak, no, kao što znamo, ne treba vjerovati svemu što pročitamo u medijima, naročito srpskim.
Jelena je u Zagreb dovela svoju dugogodišnju prijateljicu i suradnicu, kliničku psihoterapeutkinju dr. Shefali Tsabary, kojoj je Dalaj-Lama napisao predgovor za prvu knjigu "Svjesni roditelji: mijenjamo sebe, osnažujemo svoju djecu" (kod nas su objavljena čak dva prijevoda tog velikog svjetskog bestselera). Dr. Tsabary je veoma čest gost "Oprah Showa" pa sam mnoge izvatke njezinih predavanja već vidjela na YouTubeu i kako je duhovita, odlučila sam njezino zagrebačko predavanje pogledati uživo. Iznenađujuće skromno i nenametljivo moderirala ga je Jelena.
U jednom trenutku dr. Tsabary je objasnila da mnoge žene prvo krenu s pokušajem da kontroliraju partnera - znamo da su i briga, strah i želja da se njegov život mijenja nabolje zapravo oblici kontrole - a onda kad ne uspiju, pređu na prvo dijete, pa kad im nije dosta, pokušaju s drugim pa s trećim... Što je veća unutarnja praznina, rekla je psihoterapeutkinja, to imamo veću potrebu da je ispunimo ovladavši drugima.
Tu bih trebala dodati disclaimer, jedno od onih odricanja od odgovornosti ili krive interpretacije onoga što pišem, kao u američkim filmovima ili knjigama: niti ja niti dr. Tsabary nemamo ništa protiv obitelji s većim brojem djece nego što je uobičajeno. Dapače, ja djecu obožavam, a sretne obitelji s više djece, u kojima su radne obaveze vješto podijeljene, nitko se ne osjeća iskorišten, zakinut ili podcijenjen, a u obitelji su svi bliski i jedni druge podržavaju, smatram vrhuncem civilizacije i života.
Uvijek sam se divila Antoniji Fraser, povjesničarki i spisateljici s titulom lady (ona je kći grofa), koja je u prvom braku s konzervativnim škotskim političarem dobila šestero djece. No, imala je svu moguću pomoć (pa i intimnu i važnu podršku vjere) i uspijevala se organizirati i napisati nekoliko knjiga i prije nego što je upoznala ljubav svog života, nobelovca, dramskog pisca Harolda Pintera s kojim je živjela od 1975. do njegove smrti. Uvijek mi je bilo fascinantno kako je sve stizala i kako je radila ono što je ona željela, a ne društvo ili muževi.
No, Hilaria/Hillary Baldwin (38) posve je drugi slučaj. Upravo je rodila svoje sedmo dijete, a osmo dijete svome vidno starijem suprugu Alecu (64), nesretnom glumcu koji je na proljeće na filmskom setu slučajno ubio snimateljicu.
Hillary odnosno Hilaria, kako se voli zvati, zaista nije primjer razborite žene poput lady Antonije. Ona je serijska prevarantica čije dubinske komplekse nitko nije zapravo shvatio pa se svi prave da i ne postoje, pogotovo njezin silno izmučeni muž. Ona je odrastala u Bostonu, u obitelji veoma uspješnih pripadnika američke više srednje klase. Majka joj je liječnica i profesorica na Harvardu, a otac odvjetnik. No, da bi samoj sebi, a valjda i drugima, bila zanimljivija, uvjerljiviji new age guru i joginka, izmislila je da nije obična bogata bijela žena, već je Latinx, napola Španjolka. Govorila je lažnim španjolskim akcentom, osim kad bi se povremeno zaboravila pa bi joj pobjegao savršeni standardni američki engleski.
Nije se rodila u Španjolskoj, kako je tvrdila, nego u Bostonu. Sasvim je očito da žena nije na miru sa sobom, da joj je potrebna neka psihološka pomoć, a da su brojna djeca u svemu tome kolateralne žrtve. I nakon što je njezina prevara razotkrivena, u post-truth vremenu lažnih identiteta u kojem živimo, nastavila se pretvarati da je u srcu Španjolka pa je tek rođena djevojčica dobila ime Ilaria Catalina Irena. Pitam se kako je netko nije optužio za kulturalnu aproprijaciju kao Meg Smaker, nesretnu autoricu novog dokumentarnog filma "Jihad Rehab", o rehabilitacijskom centru za optužene teroriste, koji je prvo oduševio izbornike filmskog festivala Sundance, a onda su ga odbacili, nakon što su ga napali arapski i muslimanski filmaši jer bijela žena nema pravo progovoriti o sudbini Arapa, muškaraca koji su bili mladenački zaluđeni Al Qaedom.
No, Hilariju Baldwin nije nitko napao. Ona dobiva samo slijepo obožavanje od svoje "Baldwinito sljedbe", kako ih naziva. Sva dječica imaju španjolska imena: tu su uz malu Ilariju, Carmen (9), Rafael (7), Leonardo (pet i pol), Romeo (4), Eduardo (23 mjeseca), Lucia (18 mjeseci). Edoarda i Luciju je nosila i rodila surogat majka jer je Hilaria navodno imala dva spontana pobačaja i živjela u strahu da neće nastaviti svoj niz Baldwinita. Ilariju, čini se, ipak je Hilaria sama nosila i rodila. Istovremeno, 9-godišnja Carmen proslavila je ovogodišnji početak školske godine s fotografijama na majčinu Instagramu, našminkana tamnim ružem za prvi dan škole, možda pod utjecajem starije sestre, modela Ireland (uskoro 27), koju je Baldwin dobio u braku s Kim Basinger.
No, vratila bih se na dr. Tsabary: kad ne možeš kontrolirati svoju sudbinu, kad nisi sam sa sobom razriješio svoj osjećaj dubinske neispunjenosti, najlakše je pokušati s kontrolom djece koja ti ne mogu uzvratiti i koja neće provoditi istrage da otkriju jesi li lažljivica, s izmaštanim identitetom.
Iz knjige dr. Tsabary, s podnaslovima poput "Oslobodite svoje dijete potrebe za vašim odobravanjem" i "Riješite se onih velikih očekivanja", saznajemo da je tradicionalno roditeljstvo hijerarhijsko i da počiva na roditeljskom egu koji traži da naša djeca moraju biti po našoj mjeri, ispuniti naša očekivanja inače ne valjaju. No, za svjesne roditelje djeca su učitelji koji nam ukazuju koliko je jak naš ego i koliko je važno da ga držimo pod kontrolom. No, priznaje dr. Tsabary, ne može svatko uz djecu uspjeti u svom vlastitom duhovnom rastu, za to je potreban svakodnevni veliki trud.
No, kao što ne valja egzercirati apsolutnu kontrolu nad djecom, ne valja ih ni prepustiti odrastanju s nebrigom, nehajem za ono što im se događa u životu, kao da će odrasti sami, bez očeve pomoći i pažnje. U Hollywoodu je to zaista često.
Recimo, poznati komičar Eddie Murphy (61), koji se proslavio genijalnim Landisovim filmom "Kolo sreće" (1983.), ima desetero djece s pet žena. Prvo dvoje djece dobio je s dvije partnerice u razmaku od nekoliko mjeseci krajem osamdesetih. Ubrzo se oženio s prekrasnom manekenkom Nicole Mitchell s kojom je dobio još petero djece. Ima i kćerku s bivšom Spajsicom Mel B. Još dvoje djece dobio je u vezi s australskom manekenkom Paige Butcher s kojom je duže pripremao vjenčanje koje se nije nikad dogodilo.
Kod Ellen Degeneres Murphy je ponosno objasnio da se muškarci uglavnom pitaju je li lud jer to sve skupa mora puno koštati, a ženama je naprosto seksi što on ima puno djece. S cijelom tom situacijom on je posve zadovoljan. Djecu nitko ništa ne pita. Čak ni nakon skandala s transseksualnom prostitutkom, s kojom je policija Murphyja uhvatila u njegovu automobilu. No, tvrdila je da je Eddie samo vozi kući. Nakon tekstova i tekstova o tome u američkom tisku, javio se veći broj transseksualnih prostitutki koje su se prisjetile da je bio njihov povremeni klijent.
Puno stariji Clint Eastwood (92) ima osmero djece sa šest žena. Prvo dijete dobio je sa samo 24 godine. Njegova partnerica tu je bebu odmah dala na usvajanje, no Clint i njegova kći Laurie ipak su se upoznali puno godina kasnije. No, brojna djeca samo se povremeno, u specijalnim prigodama, viđaju svi skupa sa svojim slavnim ocem.
Već sam pisala o devetero djece Elona Muska, najbogatijeg čovjeka na svijetu. Kao i svoje poduzetničke pothvate, on brojnu djecu smatra programatskim činom kojim se bori za bolji svijet, a ne samo svojom djecom s kojom će u svakom trenutku biti blizak i povezan. Budno prati odnos porasta prodaje pelena za odrasle i pelena za djecu, a u Japanu se navodno već od 2011. prodaje više pelena za odrasle.
Mick Jagger ima osmero djece iz veza s pet žena. Njegov biograf Christopher Anderson napisao je da je popularni frontman Rolling Stonesa spavao sa 4000 žena. Jagger već ima petero unuka i tri praunuka. Njegov praunuk malo je mlađi od Mickovog najmlađeg sina Deverauxa Octaviana Basila Jaggera, kojeg je dobio u 74. godini s bivšom balerinom i koreografkinjom Melanie Hamrick.
Mel Gibson ima devetero djece, sa samo tri žene. S prvom ženom, medicinskom sestrom Robyn Denise Moore, upoznao se mlad, kasnih sedamdesetih, u vrijeme snimanja filma "Mad Max". Nakon vjenčanja u katoličkoj crkvi, rodila mu je sedmero djece. Razišli su se kad mu ona nije mogla oprostiti što je bio priveden u Malibuu s optužbom da je vozio pijan. Krajem 2011. njegova žena je u rastavi dobila 400 milijuna dolara, što je tad bio hollywoodski rekord, vjerojatno i zato što mu je ruska glazbenica Oksana Grigorijeva, kojoj je zaljubljen pisao pjesme u jampskom pentametru, već 2009. rodila kćerku Luciju. S Oksanom se rastao u velikom neprijateljstvu i međusobnim optužbama za zlostavljanje, a kako nisu bili vjenčani i dugo u vezi, ona je pri rastavi sporazumno prihvatila zajedničku kuću i 750.000 dolara, a on je ipak dobio zajedničko skrbništvo nad Lucijom.
Od 2014. Gibson je u vezi s jahačicom i spisateljicom Rosalind Ross koja mu je rodila deveto dijete, Larsa Gerarda (5).
I Kevin Costner ima brojnu obitelj, sedmero djece u rasponu od 38 do 11 godina, i to iz tri braka. Glazbenik Diddy, recimo, ima šestero djece, petero biološke i jedno usvojeno dijete. Usvojena djeca među slavnima posebno su poglavlje.
U vrijeme prija kulture otpisivanje i velike preosjetljivosti koja gotovo onemogućuje humor, komičar Sacha Baron Cohen u svojem filmu "Brüno" (2009.) narugao se s Madonnom i njezinom usvojenom afričkom bebom. Bruno, austrijski modni novinar, došao je u neki talk show sa crnim sinom u majici gayby i rekao onu čuvenu, više puta ponavljanu rečenicu: "Jednog ima Angelina, jednoga Madonna, a sad ga ima i Bruno". Dao mu je "tradicionalno afričko ime OJ".
Ne znam treba li vjerovati Angelini kad tvrdi da je Brad Pitt u njihovu braku s troje usvojene i troje biološke djece bio nasilan. Prije bih rekla da ga je pokušala do kraja kontrolirati, ali u tome nije uspjela, iako je Brad sam priznao da je nakon razlaza odlučio prestati piti. Iz biografije "Angelina" Andrewa Mortona saznajemo da je njezino djetinjstvo i mladost obilježio osjećaj odbačenosti, što je iskusila kao dijete i što je dovelo do trajnog, interioriziranog osjećaja bezvrijednosti, depresija, nestabilnosti, droge, impulzivnog, samodestruktivnog ponašanja s darkerskom fiksacijom na smrt, bol i samoranjavanje...
"Soba je bila ogoljena i prazna: bijeli tepih, bijeli zastori, bijeli zidovi, a drugog namještaja nije bilo osim bijele kolijevke. Više od godinu dana tu je živjela djevojčica za koju se brinula slučajna skupina babysitterica - uglavnom glumice bez posla i poznanice, koje su se danju i noću izmjenjivale u smjenama za tri dolara na sat. Dijete je rijetko prepoznalo osobu koja ju je stavljala u krevet kao onu koja ju je ujutro dignula i dala joj bočicu. Njezina majka, koja je živjela u stanu tri kata ispod djevojčice, često je ne bi posjetila danima. No, kad bi katkad došla gore na kavu s babysittericom, plakala je i zdvajala nad svojom sudbinom... Njezina majka... nikad djetetu nije čitala, nikad je nije stavila spavati ili je odvela u park i dugo se opirala ideji da se djetetova soba oboji u stimulativne, žarke boje..."
Tako je Angelinino djetinjstvo opisala bivša dadilja Krisann Morel, glavni Mortonov sugovornik, uz brojne terapeute koji su radili na njezinu psihoprofilu. Angelinin otac Jon Voight ostavio je njezinu majku Marcheline Bertrand neposredno prije Angelinina rođenja. Marcheline je pričala da ju Angie toliko bolno podsjeća na Jona da ne može biti s njom u istoj prostoriji.
Neću se igrati dr. Tsabary, no tako ogroman osjećaj praznine zaista nije lako ispuniti. Brad to nije mogao sam, kao ni Angelinini bivši muževi. Nadam se da hollywoodska djeca slavnih nisu kolateralne žrtve tih skrivenih unutarnjih praznina.
