Zapravo bismo mogli reći da je Carlos Santana nedavno bio prvi glazbenik koji je doslovno na pozornici pao žrtvom klimatskih promjena. tj. ekstremnih vrućina koje vladaju svijetom. Iako su Pearl Jam otkazali dva zadnja koncerta europske turneje zbog problema Eddieja Veddera s glasom, a Stonesi zbog nepodnošljive vrućine skratili nastup u Lyonu i “izbacili” na bisu pjesmu “Gimme Shelter” prvi put nakon 1997., Carlos Santana prvi je pretrpio posljedice. Nakon lanjske operacije srca 5. srpnja srušio se na pozornici u američkom Michiganu i prekinuo turneju, ali, srećom, samo zbog dehidracije.

Nakon što su mu počele stizati poruke slavnih kolega sa željama za brzi oporavak, opet se vidjelo koliko je Carlos Santana omiljen i među konkurencijom. Do te mjere da je kao zvijezda potekla s kraja šezdesetih, koja je još na Woodstocku napravila prvi veliki medijski proboj, a na samom kraju devedesetih otvorio novu stranicu karijere albumom “Supernatural” 1999. i spektakularno pobijedio mlađu konkurenciju na dodjeli nagrada Grammy 2000. godine.

Nekoliko puta u svijetu pop glazbe i show businessa znadu se potkrasti skoro prevratnički albumi, a Santanin je bio upravo takav i omogućio mu bezbrižan nastavak karijere. Osvojivši čak osam Grammyja 2000., Santana je dostigao dosadašnjeg rekordera (u jednoj sezoni) u broju nagrada Michaela Jacksona. Bio je to ozbiljan uspjeh jer je Santana nagrade osvojio u svim najvažnijim kategorijama; od najboljeg rock albuma godine, pop izvedbe dueta ili skupine s pjesmom “Maria, Maria”, preko rock izvedbe dueta ili skupine u “Put Your Lights On”, pop instrumentalne izvedbe skladbe “El Farol”, do rock instrumentalne izvedbe s “The Calling”. Naravno, glavni uzrok tolike popularnosti bila je pjesma “Smooth” s vokalom Roba Thomasa koja je osvojila Grammyje u tri kategorije, za najbolju pop pjesmu godine, pop duet i snimku.

Neposredno prije tog uspjeha na dodjeli Grammyja, Santana je održao izvrstan koncert u Velikoj dvorani zagrebačkog Doma sportova, gdje je prvi put gostovao još 1975., u vrijeme najveće “prve slave”. Samo par mjeseci poslije tog drugog dolaska stvari su se opet promijenile. “Supernatural” je nakon Grammyja postao ogroman hit, Santana se iznenada vratio među najkomercijalnije izvođače današnjice, cijena mu je nakon toga astronomski skočila, i za ono što je Zagreb imao priliku vidjeti 1998. godine austrijski su mu promotori morali platiti nekoliko puta više idućeg proljeća. Došao je i na varaždinski festival Radar 2009. - nažalost poznat i po tome što je nakon njegova nastupa stradao Darko Glavan - ali taj koncert nisam gledao jer sam prije njega otišao u Zagreb na večeru s organizatorima koncerta i Patti Smith koja je idući dan gostovala u Tvornici Kulture.

Santana je u dvijetisućitima ponovno postao jedan od najpopularnijih predstavnika nove world music scene. Iako je desetljećima doživljavan kao rock-izvođač i gitaristička zvijezda, upravo je on bio jedan od pionira uvođenja etničkih zvukova Latinske Amerike u rock glazbu sedamdesetih. Popularni crossover izvođači, među koje je svakako pripadao i Bob Marley, bili su privlačni masovnoj publici, ali i ledolomci koji su lokalnu “kulturnu politiku” vlastitih korijena pretpostavili uvriježenim zakonitostima show businessa. Iako su i reggea i latino kasnije postali općeprihvaćena pojava, u vrijeme proboja Santane ili Marleya u srednju struju pop glazbe sedamdesetih bili su samo lokalizmi zanimljivi ne tako velikom broju zapadne publike.

Carlos Santana nakon “Supernaturala” razlikovao se od onog jučer. Upravo je Santana uveo strategiju dueta i suradnji među glazbenicima i s nekoliko visokonakladnih albuma i brojnim celebrity suradnjama, započetim s John Lee Hookerom na albumu “The Healer”, definitivno revitalizirao putanju svoje karijere. Ako je na “Supernatural” najprobojniji bio duet s Robom Thomasom iz Matchbox 20, na idućem albumu “Shaman” još je pojačao sličnu taktiku pa mu se pridružilo i mlado i staro, od Michelle Branch, Dido i Macy Gray, preko nu-metal postava P.O.D., veteran Seala, a osim Placida Dominga u pjesmi “Novus” u tonske studije Santani su navratili još i Alejandro Lerner, Chad Kroeger i Citizen Cope. Popis gostiju pokazivao je neskrivene ambicije vezane uz komercijalni potencijal albuma i dao ubrzanje očekivanom crossover izdanju koje je ponovilo dobitnu formulu prethodnika “Supernatural”.

Poznata je izreka koja veli da je Santana “svirao world music” mnogo prije nego je skovan taj termin, za što mu daje pravo i pregled karijere započete davne 1966. Nakon što je utemeljio prepoznatljiv gitaristički zvuk, primijenjen u fuziji bluesa, rocka, jazza i afro-kubanskih ritmova, od četvrtog se albuma “Caravanserai” iz 1972. moglo primijetiti kako njegova familijarna formula latin-rocka poprima spiritualno nadahnute obrise, što će ostati uporištem Santanine glazbe sve do devedesetih.

Najveći Santanini favoriti za široku publiku bile su “Samba Pa Ti” i Peter Greenove “Black Magic Woman”, čijom je obradom napravio hit poput onih Claptonovih sa “Cocaine” J.J. Calea ili “I Shot the Sheriff” Boba Marleyja. Gitaru je počeo svirati 1955., kad se njegova obitelj preselila u Tijuanu. Dijelom pod utjecajem oca, iskusnog mariachi glazbenika, dijelom slušajući snimke T-Bone Walkera, B.B. Kinga i Johna Lee Hookera, Carlos Santana ubrzo se uključio u lokalnu scenu na kojoj je nastavio djelovati do 1961., kad se pridružio obitelji u San Franciscu. Tijekom sljedećih pet godina, na pravome mjestu u pravo vrijeme, i sam se našao pod utjecajem novih glazbenih i kontrakulturnih poticaja toga grada, no nije odustajao od usavršavanja jedinstvenog instrumentalističkog stila. Od 1966/67., prva verzija Carlos Santana Banda postala je stalnom atrakcijom kultne dvorane Filmore West glasovitog impresarija Billa Grahama, a kasnije i osobnog Santaninog menadžera, koji je grupu uvrstio u program Woodstock festivala 1969.

Kao i u slučaju još nekih sudionika, primjerice Joea Cockera, nastup na Woodstocku osigurao je Santani odskočnu dasku u medijima, a nadahnuta izvedba instrumentala Soul Sacrifice oduvijek se smatrala jednim od vrhunaca festivalskog koncertnog albuma.

Od nastupnog LP-ja iz 1969. i još uspješnije druge ploče “Abraxas”, Santanin put išao je prema gore, da bi se zadnjih dekada ponovno našao među najvećim zvijezdama. Bez obzira na to što mislili o zadnjoj, “duet” fazi karijere Carlosa Santane u kojoj su se pop melodije miješale s latino zvukom i gitarističkim solažama, radi se o komercijalno najuspješnijoj etapi višedesetljetne karijere poznatog gitarista. No, za nas je bilo najzanimljivije da je 1998. u Domu sportova HTV za jeftine novce snimila čitav, skoro trosatni koncert, fenomenalno izdanje “starog” Santane prije dostizanja nove slave iduće godine albumom “Supernatural”, koje se ponekad može reprizno vidjeti na televizijskim ekranima. A upravo na tom koncertu čuje se srž, poznata furiozna svirka višečlane postave i jednog od najprepoznatljivijih gitarista uopće.

VIDEO