Ribolov, pecanje, ribičija, kako god to nazvali, iznimno je popularno u nas, a imamo i jaku nacionalnu momčad u šaranskom ribolovu, uspješnu i na međunarodnom nivou. Za brojne ljubitelje ribolova stiže dobra vijest. Na kanalu Viasat Explore od 10. listopada u 21.50 sati ide druga sezona serije Poznati ribolovci koja se snimala i u Hrvatskoj! U četvrtoj epizodi fanatični dvojac ribolovaca Dean Macey i Adam Newman posjetio je i Hrvatsku, a prvi zadatak ih je odveo na jezero Pjeskara blizu Lipika koje je poznato po velikim šaranima. Drugi i treći zadatak odveo ih je na prelijepu i kristalno čistu Mrežnicu. Deanu i Adamu u Hrvatskoj se pridružio Gary Newman, također poznat kao Indiana Jones ribolova kako bi im pomogao u rješavanju izazova. Dean, Adam i Gary morat će upotrijebiti sve svoje vještine, znanje i snagu ako žele uspjeti u savladavanju hrvatskog izazova i pripitomiti jednu od brojnih riječnih zvijeri. Tim povodom napravili smo intervju s Deanom Maceyem kojega je Hrvatska oduševila. – Bio je to prvi put da sam bio u Hrvatskoj. No ostavilo je to na mene takav utjecaj da sam se poslije vratio još dva puta, opet u ribolov, svaka minuta bila mi je sjajna, kaže.
Kako ste došli na ideju da snimate u Hrvatskoj?
Hrvatska je uvijek imala odličnu ekipu lovaca na šarane. I tako sam se s nekima od ribiča i upoznao, a oni su mi rekli da kod vas zapravo ima jezera u kojima se mogu loviti prilično velike ribe. I tako su ostali kontakti, a dosta ljudi u Engleskoj željelo je doći da to i vidi. Pa se otvorila prilika i otišli smo, i to na jezero za koje su nam rekli da čak ima i boljih u Hrvatskoj što se ribolova tiče, a ipak je bilo spektakularno. Potom smo otišli na rijeku Mrežnicu. Dogodilo se to da 48 sati nismo ulovili ništa, ali smo onda uspjeli doći do vjerojatno najboljeg ulova cijele serije. I to je bio rezultat tih kontakata s prvenstava na kojima uvijek pratite najbolje momčadi, a Hrvatska je svakako uvijek bila jedna od najboljih.
Što vas je u Hrvatskoj posebno oduševilo?
Hrana! Ljudi iz kraja oko jezera na kojem smo ribarili donijeli su nam pivo i pizze, odmah se vidjelo da su iznimno prijateljski raspoloženi. Nisu trebali, imali smo svega, ali oni su se željeli upoznati pa su došli podružiti se. Sjedili smo tako nekoliko sati i pričali općenito o ribolovu. Druge noći na jezeru došli su ispeći janje! I to u emisiji izgleda sjajno, a hrana je bila nevjerojatna. A ja u životu volim dvije stvari, pecanje i hranu, zemlja u kojoj se to dvoje spoji sigurno će mi postati omiljena.
Što je bio vrhunac snimanja u nas?
Cijela je epizoda snimljena za nekih 72 sata. No ispalo je dosta sjajno zbog te bitke na rijeci. Vjerujte mi, to na Mrežnici bio je jedan od najjačih događaja u ovih 15 godina otkako snimam emisije o ribolovu. Zamislite da su tri odrasla muškarca morala zajedno uprijeti svoje snage kako bi izvadili jednu ribu. To dovoljno govori, da vam ne kvarim ono što ćete vidjeti.
Kakvi su vam ostali dojmovi?
Ne znam zašto, ali ribe u Hrvatskoj bore se 150 posto jače nego ribe bilo gdje drugdje gdje sam do sada bio. I dalje mi je misterija kako smo uspjeli izvaditi tog šarana na Mrežnici, nikako nije htio odustati. Od početka do kraja to je trajalo 27 minuta. To je uobičajeno kada nešto teži 50-ak kilograma, no kada se radi o nečemu što je ispod 20 kg, onda očekujete šest-sedam minuta zajedno s poziranjem za kameru. Ali ne – 27 minuta i još su kamere zakasnile sa snimanjem. Moglo je biti i pola sata. I morao sam ući u rijeku do vrata, skakati u čamac, morali su me i držati kako bismo tu ribu izvadili. Na kraju se sve pretvorilo u navijanje. A i trebalo nam je takvo nešto jer 48 sati nismo ulovili ništa vrijedno spomena. Već smo zamalo odustali, a na kraju se sve pretvorilo u totalni spektakl.
Vjerojatno imate želju da neke od tih događaja i ponovite.
Hrvatska mi je ostala kao najbolja destinacija gdje smo snimali. Kao što sam rekao, dva puta sam se nakon toga vratio. Bila je jedna epizoda u Velikoj Britaniji gdje smo pokazivali ribolov u rijeci, u kanalu i u jezeru, na najbolje načine. I to je bio veliki izazov jer smo puno stvari koje smo radili ranije na drugim emisijama nije ostavilo puno prostora za nešto novo. No, ipak, sve što smo radili vani, u Hrvatskoj, Španjolskoj, Italiji koja je bila sjajna gdje smo završili s dva soma od 50 kg na rijeci koja je dosegla deset metara, porušila lokalne mostove, bilo je to dosta brutalno. Te tri epizode bile su mi vrhunac snimanja. Za tako nešto bih i platio. Što i jesam, vratio sam se i u Španjolsku i u Italiju da bih to ponovio.
Što ste obišli pri povratku u Hrvatsku?
Upoznali smo u Hrvatskoj nekoliko momaka koji su nas povezali i uputili nas na jezero Zajarki. I tako sam jednom prilikom shvatio da imam pet slobodnih dana i nazvao prijatelja, pitao ga što radi od ponedjeljka do petka, želim ići u Hrvatsku. Rekao mi je da nisam normalan jer to je 1600 km. Rekao sam mu ne, nego je 2100. Ušli smo u kombi u kojem smo vozeći se proveli 22 sata od moje kuće do jezera Zajarki, pecali smo pet dana neprestano. Ulovio sam 69 riba tek ispod 30 kg i onda smo se odvezli kući. Bio sam toliko umoran, krvavih i žuljavih ruku. No, ponovio bih to opet bez ikakvog razmišljanja, toliko je bilo dobro.
Što mislite o našim ribičima?
Volim kako love vaši ribiči jer u Velikoj Britaniji ljudi dosta upotrebljavaju tehnologiju, zaobilaze one teže dijelove, a na jezeru Zajarki toga nema. Da bi tamo pecao, moraš koristiti ono što znaš, što dalje možeš baciti i što točnije baciš, više ćeš ribe uloviti. Riječ je o tome da doista budeš bolji od onoga do tebe, a ne o tome da imaš više novca pa kupiš bolju tehnologiju.
Navedite jednu ribu koju do sada niste ulovili a željeli biste.
Volio bih uloviti velikog nilskog grgeča. Oni su gotovo izumrli, barem oni veličine koju bih volio uloviti. Ogromni su, s veliki perajama, ima ih i u jezeru Viktorija, to je poznato, no još postoje i na par skrovitih mjesta za koje se priča da ima i onih od po 50-tak kilograma. Nisu najljepši na svijetu, niti su takvi borci, no odmalena sam im se divio, kako izgledaju, kao dio povijesti. Kao neki vodeni tiranosaurus rex, kao da su tu tisućama godina.
