Ljeto kad sam naučila letjeti (ljetna kina Tuškanac i Bačvice)
Obiteljski, Srbija, Hrvatska, 87 min. Režija: Radivoje Andric Glumci: Klara Hrvanovic, Olga Odanović
Postoje one neke male životne situacije koje su svima dobro znane i koje se čine toliko običnima da je teško pomisliti da zaslužuju ekranizaciju. Doduše, ljubitelji Larryja Davida naučili su da apsolutno svaka, i najbanalnija životna situacija, ne samo da zaslužuje ekranizaciju, nego može poslužiti kao vrelo iz kojeg se razvija prezabavan, kompleksan i smiješan sadržaj. No, vratimo se na svijet izvan sitcoma: film, dugi metar i – još važnije – na “naše” govorno područje.
Naime, prije više od dvadeset godina svojom je duhovitošću i inteligentnim humorom, koji mu služe kao alati za savršeno oslikavanje baš takvih običnih situacija, redatelj Radivoje Andrić uspio cijelu regiju zaljubiti u sebe i svoje stvaralaštvo. Prvo s “Munjama” iz 2001., a potom s “Kad narastem bit ću Kengur” iz 2004. Sada je, može se reći, s dovoljnom (za fanove čak i predugom) stankom ponovno pokazao da je majstor jednostavnosti i običnosti. Ali onih jednostavnosti i običnosti koje i snažno i nježno dotiču i koje će kroz humor, zabavu, dirljivost i mogućnost jednostavnog poistovjećivanja pokazati svu ljepotu života. “Ljeto kad sam naučila letjeti” puno je više od onoga što se naziva “feel-good” filmom. Osim što se pokazao kao vrhunski odabir za filmsku večer pod zvijezdama (naime, zagrebačka i splitska publika film je imala priliku gledati u kinima na otvorenom – na Tuškancu i na Bačvicama – čime je efekt dojmljivosti samo pojačan), “Ljeto kad sam naučila letjeti” služi i kao opomena. Opomena da su najljepše i najradosnije stvari upravo one najjednostavnije.
Sve je to ostvareno kroz prizmu 12-godišnje Sofije koja s bakom iz Beograda, protiv svoje volje, dolazi provesti ljeto na Hvaru. Naime, to je rodna gruda njezine bake na kojoj nije bila 25 godina. Ljeto provodi žaleći za beogradskim prijateljima koji se ludo zabavljaju u kampu kojem se tako veselila, a mučeći se s bakom i njezinom sestrom koju naziva nonom. Sofija, djevojčica bogata duha kojoj, kao ni ranijim Andrićevim protagonistima, ne nedostaje sarkazma i cinizma, malo-pomalo ipak pronalazi svoju ekipu i na Hvaru. Usporedo s tim, i pomalo luckasta, ali Sofiji dosadna baka, rješava obiteljske odnose s bratom koji su pak jedna tipična, nažalost (pre)često viđena, hrvatsko-srpska ratna i poslijeratna realnost. U ovom crossover ostvarenju koji je podjednako i za djecu i za odrasle, sjajno, diskretno, toplo i vješto ukomponirane su i teme odrastanja, prvog poljupca, spoznaje važnosti obitelji, čak i teme smrti, pomirenja, prihvaćanja, oprosta. Jednostavno, taj prekrasan Andrićev uradak svakoga će najprije nježno zagrliti, nasmijati, ganuti, utopliti, ušuškati, a onda će ga opomenuti da se srž “dolce vita” filozofije nalazi u malim stvarima. I to je osjećaj koji nikoga dugo nakon gledanja filma neće napustiti.
Djeca Katrine (HBO Max) Dokumentarni, SAD, 79 min. Režija: Edward Buckles Jr. Igraju: Calvin Baxter, Arnould Burks
Kada se dogodio uragan Katrina cijeli je svijet bio potresen. No, kako to obično biva, isti taj potreseni cijeli svijet je s novom viješću zaboravio i na New Orleans, a još više na njegove stanovnike. Kako je biti zaboravljen i kako je biti izbjeglica u vlastitoj domovini, tek su neka od pitanja na koja, kroz prizmu mladih ljudi, odgovara ovaj sjajni, intimni, potresni dokumentarac.
Ljubav za odrasle (Netflix) Krimi-drama, Danska, 104 min. Režija: Barbara Topsøe-Rothenborg Glumci: Dar Salim, Sonja Richter
Iako je okarakteriziran kao “nordijski noir”, ovaj uradak bolje je opisati kao još jednu Netflixovu teško gledljivu prosječnost. U odnos uspješnoga para uvuče se mlađahna ljubavnica, a usput se otkriva i supruzina prošlost. U svojoj srži ideja filma je, zapravo, sasvim solidan triler-krimić. Možda bi sve bilo bolje da se ta ideja realizirala u nekoj drugoj produkciji.
Kako god okreneš (Netflix) Humorna drama, SAD, 110 min. Režija: Wanuri Kahiu Glumci: Lili Reinhart, Danny Ramirez
Mlada Natalie radi test za trudnoću, a cijeli film paralelno pratimo kako bi njezin život izgledao u oba moguća scenarija koja taj štapić diktira. Ako bi se ovaj film mogao usporediti s nekom drugom razonodom, to bi bili ljetni ljubići koji dolaze u ženskim magazinima. Sa željom da bude zabavan i dirljiv, film uspijeva biti tek trivijalan. Najbolje služi kao pozadinska buka.
VIDEO: Sjećate li se Anđele koja je sa Zečićem snimila duet 'Ima li nade za nas'?
Hvala, ne!