Pjevačica grupe Elemental Mirela Priselac Remi proteklog je vikenda boravila u Barceloni, gdje se održavao glasoviti festival Primavera. Nakon povratka u Hrvatsku na Facebooku je napisala poduži status u kojem je navela brojne razlike između Katalonaca i Hrvata.
– Na mnogim balkonima u Barceloni istaknute su parole na zastavama - traže se prava žena, političkih zatvorenika, bori se protiv nepravde i za ravnopravnost, na nekoliko frontova. Grad odiše aktivizmom. Svidjela mi se ta strast, želja za reakcijom, borbenost...
Kaže mi prijateljica na doktoratu u Barci: "Ovdje nitko ne smije dirnuti u tri skupine: LGBT, žene i imigrante. Svi se odmah dignu na zadnje noge. Nevjerojatno koliko jedni staju u obranu drugih." To mi nedostaje. Esencijalna ljudska briga jednih za druge. Marenje za ciljem koji nije "samo nas" i od našeg uskog, osobnog interesa... Nedostaje mi taj mali iskaz čovječnosti, empatije i zajedništva – napisala je Remi i dodala da je na festivalu u Barceloni primijetila da nitko nije imun na ljudski kontakt.
– S pozornice, mahom iz ženskih grla, čula sam poruke ljubavi, zahvalnosti, skromnosti i pozitive. I borbenosti. Velike snage i borbenosti. Erykah. Janelle. Neneh. Robyn. FKA Twigs. Kevin iz Impale. James Blake. Sva ta velika imena s pozornice su odašiljala poruku velikih ljudi. Nije bilo govora mržnje, zavisti, zatrovanosti... Ni traga. Pesnica se dizala samo kroz ples. Prozivalo se samo nepravdu. Poticalo na zajedništvo i ljubav. To mi nedostaje. Gledanje u budućnost. Bolju budućnost – napisala je Remi koja se razočarala kad je sletjela na splitski aerodrom.
– Na aerodromu kaos pred šalterima za pregled pasoša. Policajka viče "EU, EU", s neoznačenog šaltera. Viče na uspavane putnike koji su netom sletjeli. Hvala, gospođo, na tom podsjetniku o manjkavom sustavu. Stojim pokraj aerodromskog busa za Split. Pušim i pitam vozača kad krećemo, a on kaže: "Ima vremena, puši, puši." Drugi se grohotom smije: "Puši, puši, ahaha, samo ti puši..." Hvala, gospodo, na ovom trenutku podcjenjivanja i šovinizma.
Na autobusnom kolodvoru konobarica slučajno polijeva gošću vodom. I ne ispriča se. Još joj kaže: "A šta si sjela za taj puni stol." Hvala, gospođo, na ovom trenutku nebrige za drugu osobu.
U kafiću se čuje radio. Prva je vijest o ratnoj mornarici. O ratnom putu. O ratu od prije dvadeset i kusur godina. Hvala, gospodo, na ovom trenutku podsjećanja gdje se nalazimo na vremenskoj crti. Da, nedostaje mi malo čovječnosti, empatije i zajedništva.
Pišem ovo umorna i emocionalna. Možda pretjerujem. Ne mislim da sam popila svu pamet svijeta. Nije susjedova trava zelenija. Nije "naše" lošije, a "njihovo" bolje. Ja uopće ne koristim te binarne relacije. Ja nemam "mi" i "oni". Daltonist sam za to. Žao mi je što Balkan na kojem živim nije malo, samo malo bolji prema sebi. Što se malo više ne voli i cijeni. Jer isto je kao i na osobnoj bazi – tek kad zavoliš sebe, moći ćeš voljeti druge. Molim te, voli se malo više, Balkane moj. Hajde da se volimo malo više – zaključila je Remi.
Povraća mi se od dociranja ovih tolerantih levičarki. Vrlo su tolerantni dok se ne dira njihove svete krave. S obzirom da su ih radnici prokužili i ne fermaju ni pola posto, sada su im glavna briga pederi i migranti... Katalonija je inače na rubu građanskog rata, obožavaju pedere, migrante i žene, ali zato samo što nisu opet krenuli u bratoubilački rat s Madridom. Uostalom imaš EU putovnicu, putuj gdje ti je bolje i ne smaraj nas...