Iako je prošlo već tjedan dana od dva Gibonnijeva rasprodana koncerta u zagrebačkoj dvorani Dražena Petrovića, ni pjevač ni njegova publika još nisu sredili dojmove. Još se uvijek prepričava atmosfera i žar kojim je Zlatan Stipišić Gibonni zapalio Zagreb.
– Nikada nisam dopustio da se moj posao pretvori u rutinu. Za svaki se nastup posebno spremim i stvori se drukčija tenzija. U Ciboni je bilo posebno dobro jer je veličina dvorane savršena i mogu vidjeti lica publici, smiju li se ili se dosađuju – rekao nam je Gibonni, još uvijek uzbuđen od nastupa. No deset tisuća ljudi koju su bili na dva koncerta nikako se nije dosađivalo, a za to je bila zaslužna energija koju je splitski glazbenik uložio u nastup.
– Znam da moram dati sve od sebe jer je to pošteno. Stalno si mislim da je ovo mojih pet minuta koje su se malo odužile i ako traju želim znati da sam se zaista potrudio – objasnio je svoja penjanja po tribinama i stupovima u Ciboni.
Na koncertima u Zagrebu Gibo je predstavio novi album “Toleranca” koji se, kako kaže, nastavlja na njegov dosadašnji rad.
– Idem za time da meni bude zanimljivo, da se uhvatim nekih stvari koje prije nisam radio, ali da zadržim svoj prepoznatljiv rukopis. Nekako si mislim da ga nemam potrebe mijenjati, ipak je ovo osmi album i želim da ima ono ‘nešto moje’. No s druge strane imam osjećaj da je puno optimističniji, jer sam posljednjih godinu dana ja puno optimističnija osoba – kaže umjetnik i pojašnjava:
– Nije da je svijet postao ljepše mjesto, nego se čovjek nauči živjeti – ističe.
A je li i naziv albuma “Toleranca” svojevrsna poruka publici da je upravo tolerancija vrlina koja ljudima danas najviše nedostaje?
– Imam osjećaj kao da se ljudima svašta obećava, a onda svi gradimo svoje ambicije prema tome. Životi nam se temelje na nestrpljenju koje postaje izvor naše frustracije. Čovjek se mora naučit živjeti sa sobom, svojim manama, naučiti prihvatiti druge ljude i pokušati sagledati stvari s bolje strane ako je ikako moguće. Sve moje pjesme govore o tome da sam roba s greškom, ali radim na tome da mi motor i limarija izdrže – za kraj nam je priznao Gibonni.
Pet minuta se zaista bliži kraju. Zadnji album je skoro isti kao i prošli a onaj prije je bio loš nastavak Mirakula, kao da je sastavljen od pjesama za koje bije bilo mjesta na tom zaista odličnom cdu. Za dužu karijeru je potrebno malo manje samoljublja i gledanja u ogledalo a više putovanja, radoznalosti i istraživanja