Dugogodišnja RTL-ova novinarka Marija Pajić Bačić (36), koju gledatelji pamte i po voditeljskoj ulozi Exkluzivove rubrike 'Modni sud' u proteklih pola godine svoj je život promijenila iz korijena. Rođena Zagrepčanka spakirala je kofere i iz glavnog grada preselila u Dubrovnik, a tamo ju je dočekao i novi profesionalni izazov. Iz redakcije magazina preselila je u informativni program pa pred mikrofon više ne privodi domaće i strane zvijezde već prvenstveno političare i utjecajne ljude s dubrovačkog područja. Marija nam je otkrila kako se snašla pred tim novim izazovima i to u novom gradu, je li lakše surađivati s estradnim i glumačkim zvijezdama ili političarima, kako je njezina slikovnica dospjela do Sarah Ferguson, bivše supruge princa Andrewa, ali i koliko ju je kao osobu promjenila rizična trudnoća i rođenje sina koji je težio samo 1600 grama.
Prije nekoliko mjeseci digli ste sidro i život u Zagrebu zamijenili životom u Dubrovniku. Koje su najveće prednosti života u Dubrovniku koje ste u ovom kratkom periodu mogli iskusiti na svojoj koži?
Ovoga ljeta moj suprug i ja smo definitivno odlučili da je vrijeme uputiti se u smjeru juga i mogu reći da nam je to bila jedna od boljih odluka u životu. Kombinacija života u najljepšem gradu na svijetu, more ispred kuće i mir su nešto što doista nema cijenu. Puno više vremena provodimo s Ivom, našim sinom i više smo vani, više šećemo, tako da je južnjački stil života vrlo dobar. Blagoslovljena sam time da sam uspjela pronaći balans između poslovnog i privatnog života, tako da doista stignem sve. Ići na pilates, družiti se s prijateljicama, ići u park ili rolati se uz more. Sve je ovdje usporenije i samim time lakše. Upala sam u 'pomalo' đir.
Nedostaje li vam Zagreb? U njemu ste rođeni, odrasli, kroz godine stekli brojne prijatelje, a tu su vam i roditelji. Koliko je bilo teško donijeti odluku o preseljenju?
Ne vežem se za mjesta, srećom. Nomad sam u duši pa tako nisam isključila ni opciju da, primjerice, mirovinu dočekam u nekom vinogradu na otoku. Zagreb je oduvijek moj grad i svakako se trudim barem jednom mjesečno doći vidjeti sve ljude iako se već zafrkavamo da se sada i češće vidimo jer dok smo svi živjeli u Zagrebu, prolete ti tjedni od posla, a nikog ni ne vidiš. Ovako kad dođem, svi me žele vidjeti. Nije loša taktika, zar ne? Prije svega vrlo je bitno što sam ja u Dubrovnik dolazila svako ljeto otkako znam za sebe, tako da ja tu imam i obitelj i prijatelje otkad sam se rodila. A imam godina (smijeh).
Za sve one koji još ne znaju u Dubrovnik vas je odvela ljubav. U rujnu ste se upravo tamo obvezali na vječnu ljubav dugogodišnjem partneru Antoniju kojeg ste upoznali upravo u Dubrovniku i to još u djetinjstvu. Jeste li ikada ranije zamišljali svoj život na krajnjem jugu?
Da, ne bi vjerovali. Kako sam u Dubrovniku ljetovala od rođenja, i Antonija znam još otkako sam bila klinka, s obzirom na to da u njemu živi mamina sestra, moja divna tetka Mara koja je sa mnom prošla i pelene i pubertet, uglavnom kako su svi praznici prolazili kod nje u Mokošici, opijena ljetom tamo negdje u petom osnovne sam napisala sastavak da se vidim u budućnosti kako živim u Rijeci dubrovačkoj. Sve u svemu, znate onu pazi što želiš? Mene je snašlo.
Kako preživljavate dubrovačku zimu i život bez centralnog grijanja i radijatora? U jednoj od objava na društvenim mrežama našalili ste se da vam se 'duša smrzne kad zahladi u Dalmaciji'.
Upalim kamin, klimu i fen. Da, znam, nisam normalna, vječno mi je hladno. Probala sam 'ne grijati' sobu po savjetima da se bolje spava, ali jednostavno nisam taj tip. Možda se nakon nekoliko zima i naviknem. Držite mi fige.
Za Dubrovnik kažu da je najljepši upravo u ovom periodu kada ne vrvi turistima. Jeste li se navikli na taj mirniji i ležerniji život koji je jednoj Zagrepčanki sigurno do sada bio nezamisliv?
Iskreno, dođe mi na isto. Zatrpaju te obveze, djeca, nešto treće i prođe tjedan. Tako da zima u Dubrovniku je idealna za medvjede poput mene koji ne podnose hladnoću i samo žele prespavati zimski san. Iako nema mi ništa ljepše nego kad je zimi sunčan dan u Dubrovniku, to je baš nešto rijetko lijepo. Jedina razlika je što tu ne idem na evente, ali i to planiram promijeniti. O tome uskoro!
Paralelno s promjenama na privatnom planu uslijedile su i promjene na poslovnom planu. Iz redakcije magazina 'preselili' ste u informativni program u kojem ste i napravili svoje prve novinarske korake. Je li lakše surađivati s političarima ili celebrityjima?
Pa za razliku od velike većine 'zvijezda' političari su uvijek raspoloženi za izjavu! Daleko sam ja od visoke politike, ali lovim konce. Imam super urednike i kolege diljem Hrvatske u dopisništvima RTL-a, kao i u Zagrebu. Zadatak je zadatak, napravim ga najbolje što znam. Trudim se napraviti svaku priču informativno i objektivno.
Kako ste završili u novinarstvu? Zanimljivo je i da ste se školovali u Americi. Koliko vam je to iskustvo pomoglo u daljnjoj televizijskoj karijeri i jeste li ikada razmišljali o tome da svoj put krenete graditi u inozemstvu?
Novinarstvom sam se počela baviti još kao klinka, s 18 godina sam dobila priliku raditi na OTV-u. Štoviše, Damir Vujinović je i danas moj dobar prijatelj s kojim se redovito čujem. Pomogao mi je u životu nebrojeno puta. Svakako mislim da me taj rad tamo definitivno formirao u ono sto jesam, lokalne televizije su najbolje osnovne škole novinarstva, ali kad tad moraš krenuti dalje! Stipendiju za Lehigh University sam dobila kada sam već radila na RTL-u tako da hvala i njima što su to podržali - to je bio ljetni biznis program, a ja sam odabrana da predstavljam Hrvatsku. Imala sam super ekipu, s njima se i danas čujem i vidim, proputovala sam pola svijeta i naučila da smo svi isti, samo imamo drugačiju adresu.
Jedna ste od najsvestranijih novinarki na našoj medijskoj sceni. Godinama radite za RTL, imate svoj modni brend Maripa, a napisali ste i slikovnicu 'Kapetan Ivo u lovu na dugu' koja je prevedena na engleski i koja je oduševila čak i bivšu suprugu princa Andrewa, Sarah Ferguson. Kako je Sarah došla do 'kapetana Ive' kojeg je promovirala i na svom YouTube kanalu?
Zahvaljujući divnoj Jeleni Ribić, inače također spisateljici za koju sam ja mala beba. Jelena je direktorica komunikacija Montessori grupe čija je Sarah suradnica tako da kad je došla u Hrvatsku, Jelena me zvala da to pripremim. Naime, engleska verzija je postojala, ali nije bila u tiskanom izdanju tako da smo imali cijelu operaciju Anamarija i ja koja je srećom tada baš bila u Zagrebu. Sreća pa nam je neizmjerno pomogao Davor Plavac, inače vlasnik predivne tiskare koja doista tiska sve s dušom. Radi njega naš Captain Ivo je ispao pravi masterpiece! Jedino sam skužila da se Sarah, dok je čitala priču na YouTubeu, prestravila kad je vidjela koliko toga još ima pa je snimila u dva dijela (smijeh)! Sljedeći put pišem kraću priču, obećavam!
Slikovnicu ste napisali dok ste ležali u bolnici i čuvali trudnoću. Danas ste ponosna majka živahnog i veselog uskoro dvoipolgodišnjeg dječaka Ive koji je na svijet stigao sa samo 1600 grama. Mjeseci prije njegova rođenja, ali i nakon bili su vrlo neizvjesni. Kako danas gledate na to iskustvo i koliko vas je to promijenilo kao osobu?
Sreća pa brzo zaboravljam. I dan danas kada pogledam te slike ne mogu vjerovati koliko je on doista bio mali. Zamislite samo da uzmete dva kilograma šećera i onda oduzmite 400 grama. Pomirila sam se s time da nisam trudnica iz magazina i da očito neću ići na porod s frizurom i noktima, kažem - opet sam 'pala u ruke' divnim stručnjacima na čelu s dr. Bekavac i dr. Hafnerom tako da sam bila sigurna. Nažalost, malo se priča o rizičnim trudnoćama, iako u zadnje vrijeme sve češće čujem za neke komplikacije. Rijetko koju curu proteklih nekoliko godina znam da je zatrudnjela, rodila i došla doma. U čemu je kvaka, nemam pojma, ali iako sam svojedobno govorila da nema šanse da ću opet zatrudnjeti, sada kad me Ivo pita kad će braco ili seka - više mi odgovor nije nikad!
Čime se još bavite? Prošle godine organizirali ste i Bavarin, prvi street food festival u Dubrovniku... Kuhaju li se već novi projekti? Ljudi koji vas poznaju dobro znaju da vi nikad ne mirujete...
Da, suorganizirala sam Bavarin, htjela sam Dubrovniku osigurati ono što odavno zaslužuje, našla sam super poslovnog partnera Antonija Franića s kojim sam sve ideje provela u djelo jer on sličan koncept ima u Trogiru gdje radi Babarol. I naravno, uz podršku Turističke zajednice na čelu s direktorom Mirom Draškovićem koji su i prepoznali našu ideju i na tome im neizmjerno hvala. Bavarin je bio super prihvaćen, to je pokazala i posjećenost i medijska vrijednost projekta. Hrana je bila wow, koncerti isto tako, radionice, doista svaki segment je bio na nivou tako da jedva čekamo novo izdanje na proljeće! Anamarija i ja nastavljamo s radionicama za djecu pa opet gostujemo u Šibeniku na dječjem festivalu. Imam dosta toga na pameti, trudim se što više stvari odraditi u danu, ali nekada samo crtam temperama i čitam Mačka u čizmama od jutra do sutra. Najčešće ja uspavljujem Iva pa nekad zaspim prije njega, možda bi, da to ne radim, napravila puno više! O tom potom :)
VIDEO Alka Vuica: 'Jedna pjesma mi je kupila kuću, auto i sve, to je bila prekretnica'
