Kako je biti žena na muškom terenu, iz prve ruke zna RTL-ova sportska novinarka Ines Goda Forjan (30), koja u stopu prati naše rukometaše na već petom velikom rukometnom natjecanju. Nakon Svjetskog prvenstva u Egiptu otputovala je i u mađarski Segedin, a potom i u Budimpeštu odakle gledatelje informira o najnovijim zbivanjima na terenu i stanju u redovima naših reprezentativaca.
I ove godine pratite Europsko prvenstvo u rukometu s terena u Mađarskoj. Ovo vam je već peto veliko rukometno natjecanje koje odrađujete ispred kamere i drugo, ako se ne varam, u vrijeme pandemije. Što vam trenutačno predstavlja najveći izazov kada je u pitanju rad na ovako velikom prvenstvu?
Uvijek me iznova raduju rukometna prvenstva na RTL-u. Svako je drukčije, po nečemu posebno, ali baš svako je novi izazov u mojoj karijeri. Da, ovo je peto ispred kamere, drugo u doba pandemije i baš ta dva teža su od svih prethodnih. Stroge mjere, testiranja, iščekivanje rezultata – sve to nam itekako otežava rad na terenu. Zbog maski nam je u javljanjima uživo otežana komunikacija. U kombinaciji s glasnim i sjajnim navijačima čak i nemoguća. Snalazimo se, prilagođavamo situaciji i donosimo brze odluke baš kao što to rade izbornik Horvat i njegov stručni stožer. Mislim da je u cijeloj ovoj ludnici najveći izazov ostati negativan i smiren.
Baš poput rukometaša i vi prije ovako velikih natjecanja imate posebne pripreme. Kako su izgledale i koliko su trajale same pripreme za Euro 2022.?
Na neki način za Euro se pripremam cijele godine, ali mjesec dana uoči početka prvenstva traju one intenzivne pripreme. Čitam, proučavam, provjeravam, analiziram, razgovaram s kolegama i našim stručnim sukomentatorima, ali i s izbornikom i igračima. Od svakoga se uvijek nešto može naučiti.
S vama je u Mađarskoj i kolegica Maja Oštro Flis. S obzirom na to da ste većinu vremena okruženi muškarcima, koliko vam znači ta ženska energija oko vas? Stignete li se uopće odmaknuti od sportski i dotaknuti nekih uobičajenih, svakodnevnih i 'ženskih' tema za razgovor?
Maja i ja dobro funkcioniramo na terenu, oko svega se dogovaramo i za promjenu je sjajno imati kraj sebe još malo ženske energije. Općenito cijeli naš RTL-ov tim sjajno se slaže. Volim reći da funkcioniramo poput dobro uigrane reprezentacije. Točno znamo tko što radi, od koga se što očekuje i uvijek se možemo osloniti jedni na druge. Bude tu i smijeha, prepričavanja anegdota, kasnih razgovora nakon utakmica jer nitko ne može odmah zaspati. No toliko smo posvećeni rukometu od 0 do 24 sata da se ovih dana zapravo svaki naš razgovor na kraju uvijek svede na rukomet.
Hrvatska je na ovom prvenstvu u izuzetno zahtjevnoj skupini. Kakav plasman predviđate našim dečkima?
Imali smo itekako zahtjevnu skupinu u Segedinu i preživjeli. Nije puno ljudi vjerovalo da će Hrvatska stići do drugog kruga u Budimpešti, ali potvrdilo se ono što uvijek govorim, a to je da se na Hrvatsku uvijek može i treba računati. Unatoč svim problemima s koronavirusom zbog kojih je izbornik Horvat ostao bez jako dobrog dijela momčadi, dečki su pokazali da mogu, znaju i vjeruju u to što rade. Reprezentacija je pomlađena pa je opet neplanirano postala mrvicu starija jer u pomoć su stigli i oni iskusniji. Teško je bilo što prognozirati jer koronavirus se uvukao u momčad i ne znamo kad će stati. Drugi krug je izvrstan uspjeh i pokazatelj da se na ovu mlađu generaciju može računati. Sve više od toga u ovakvim okolnostima bilo bi izvanredno.
Već dvije godine živimo u neizvjesnim vremenima, a korona se uoči prvenstva uvukla i u redove naših reprezentativaca. Je li to ostavilo traga na njima? Kakva atmosfera vlada među ekipom?
Naravno da je sve ovo što se događa ostavilo traga na reprezentaciji. Vidi se ta jedna doza stresa dok se čekaju novi rezultati. Svaki simptom prijavljuju liječniku reprezentacije, odmah se rade i brzi antigenski testovi kako bi se što prije uočilo eventualne nove pozitivne slučajeve. Opterećuje ih to jer uz borbu na terenu vode još jednu, onu protiv koronavirusa. I bez obzira na to što već dvije godine živimo ovako, na prvenstvu je sve nekako izraženije. No mislim da se dečki dobro nose sa svim problemima. Pokušavaju ostati smireni, veseli i optimistični, jednostavno se ne predaju.
S njima je stvarno vrlo jednostavno i lako raditi. Susretljivi su, opušteni, ništa im nije teško i zbog toga je cijeloj RTL-ovoj ekipi posao lakši i ugodniji. Profesionalci su na terenu, ali i kad treba udovoljiti svim našim novinarskim zahtjevima. I uvijek su spremni za šalu. Već se poznajemo i mislim da imamo jedan dobar odnos.
Jeste li uspjeli uloviti barem malo slobodnog vremena? Što vam najviše pomaže da odmaknete malo fokus od stresne svakodnevice?
Osobno, volim biti potpuno fokusirana na ono što radim i baš sam 100 posto predana tome. RTL-ova ekipa uvijek se drži zajedno, imamo uvijek vremena za zajednički ručak ili kavu, ali uz poštovanje svih mjera. Naravno, odmak od stresa donose mi telefonski razgovori i videopozivi sa suprugom, prijateljima i obitelji. To me uvijek smiri i opusti.
Ono što gledatelji vide ispred malih ekrana samo je mali dio onoga što vi doživite u dvorani. Jednom su vas prilikom tijekom zagrijavanja pogodili loptom. Je li bilo još sličnih situacija koje su mogle poći po zlu, a na kraju su ipak dobro završile?
Uvijek bude nepredviđenih i neplaniranih situacija. Televizija je takva, treba se znati snaći i improvizirati jer ne ide uvijek sve po planu. Zadnja takva situacija dogodila se na utakmici Hrvatske i Srbije. Ivano Balić je na poluvremenu brzo krenuo prema svlačionici umjesto prema našoj poziciji za javljanje uživo. Doslovno sam ga lovila po hodniku koji vodi u svlačionicu, a onda smo zajedno trčali preko cijele dvorane i jedva stigli na javljanje. Dok sam mu postavljala prvo pitanje, jedva sam dolazila do daha. Poslije smo se dobro nasmijali tom kaosu.
Situacija na rukometnom terenu uvijek je nepredvidljiva, baš kao i javljanja uživo. Prije točno godinu dana tijekom vašeg javljanja uživo tadašnji izbornik Lino Červar neočekivano je podnio ostavku, a vi ste javljanje odradili profesionalno do samog kraja. Kako ste se osjećali u tim trenucima i kako danas gledate na taj događaj?
Bila je to ostavka koju u tom trenutku nitko nije očekivao. Pogotovo ne u javljanju uživo. Izbornik Lino Červar postupio je tako kako je postupio i premda nas je sve iznenadio, znala sam što je moj posao i da ga moram profesionalno odraditi do kraja. Ali da, tu ostavku ću definitivno pamtiti. Bio je to kraj jedne velike rukometne ere.
U novinarskom poslu naučila sam se nositi sa stresom i nepredviđenim raspletima tako da mislim da se mogu dobro snaći u svakoj situaciji. Već godinama tako funkcioniram i naučila sam reagirati u sekundi, brzo razmišljati i donositi odluke. Ne strepim od toga da mi se ponovi takva situacija. Uvijek dajem sve od sebe da ostanem profesionalna.
U kolovozu prošle godine napokon ste uplovili u bračnu luku s reporterom Nove TV Ivanom Forjanom. Kako izgleda brak dvoje televizijskih novinara, odnosno reportera? Uspijete li se uloviti kod kuće?
Godina 2021. za mene i Ivana je zbilja bila posebna i presretni smo što smo iz drugog pokušaja uspjeli izreći to 'da'. Zbog posla smo se već naviknuli na putovanja, pakiranja i povremenu razdvojenost. Uspijevamo se poloviti, ali raspored dvoje televizijskih novinara ponekad je zbilja teško uskladiti. No stvarno sjajno funkcioniramo.
Uvijek nakon rukometnih prvenstava volim otputovati negdje s Ivanom, malo se maknuti od svih i svega. Nakon rukometne euforije, stresa i svih zadataka, stvarno mi jako dobro dođe mir, tišina i odmor.
Što si poslovno, a što privatno priželjkujete u ovoj 2022. godini? Biste li uskoro voljeli mikrofon na neko vrijeme zamijeniti pravljenjem bočica i mijenjanjem pelena?
Protekle dvije godine puno toga su me naučile. Između ostalog i to da ne možeš sve planirati. I zato se iskreno nadam da će 2022. biti blaža prema svima nama. Samo neka je zdravlja. Sve ostalo će doći i dočekat ću to s osmijehom na licu.
VIDEO Pogledajte tko je nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji glumačkog ostvarenja godine
Joj, nije ona nikako za taj posao. Djeluje kao izgubljeno i nesigurno dijete koje silno želi biti odraslo. Nema gard, nema dobra pitanja, a ni faca joj ne pomaže da ju se shvati ozbiljno... Ima žena koje su bolji sportskii reporteri od muškaraca, a sve ove s rtl-a su baš nikakve i sve su zalutale tu. Ima i loših muških koliko hoćeš. Na rtl-u, hrt_u, novoj. .. baš je malo dobrih sportskih novinara koji su informativni, pametno postavljaju pitanja, elokventni, koji se ne ulizuju sugovornicima i ne bacaju hrpu floskula...