Pogledao sam protekli tjedan Netflixovu miniseriju Damin gambit, koju francuska agencija AFP naziva ‘potezom velemajstora’, a koja opisuje životno putovanje i meteorski uspon Beth Harmon, fiktivni lik djevojčice posvojene iz sirotišta u Kentuckyju, u svijetu šaha tradicionalno rezerviranom za muškarce. Serija sa sedam nastavaka, snimljena po istoimenom romanu Waltera Tevisa, svojim realističnim prikazima igre, dojmljivom izvedbom glavne glumice Anye Taylor-Joy i dvobojima na šahovskoj ploči za koje su razni televizijski profesionalci rekli da su prikazani napetije od boksačkih mečeva, opčinila je gledatelje do te mjere da je u svega mjesec dana postala najgledanija na toj platformi. Otkako je u listopadu postala dostupna na Netflixu, u prva četiri tjedna pogledalo ju je 62 milijuna gledatelja, u čak 92 zemlje svijeta dospjela na ljestvicu 10 najpopularnijih sadržaja, a u 63 zemlje, uključujući i Hrvatsku, stigla je i na prvo mjesto te ljestvice.
Šah je, čini se, opet ušao u modu! Osim što je serija izazvala velik interes gledatelja, mnogi su zbog nje potražili i knjigu prema kojoj je snimljena. ‘Damin gambit’ je tako, 37 godina nakon pojave u knjižarama, dospio na vrh ljestvice bestselera New York Timesa, a istodobno je na Google Trendsima primijećen dvostruko veći broj upita vezanih za šah, dok je upit “kako igrati šah” najtraženiji na Googleu unatrag devet godina. Pretraživanje setova za šah na eBayu, uzgred kazano, poraslo je za 250%, a jedan proizvođač istih izvijestio je o 170-postotnom porastu prodaje šahovskih ploča i figura. U ovom drugom valu globalne pandemije postali su, evo, traženija roba i od zaštitnih maski, raznih dezinficijensa, kvasca pa čak i neizostavnog toaletnog papira... Bilo ih je nemoguće nabaviti! Osobno nisam imao taj problem. Istina, serija se i meni svidjela. Pravo je malo remek-djelo, a bilo mi je drago vidjeti i da se držala gotovo svega onoga što piše u knjizi. Osim toga što su malo uljepšali glavni lik tog šahovskog vunderkinda, koji je u knjizi na više mjesta opisan kao oku ne pretjerano ugodna pojava, a ovdje je tumači nevjerojatno lijepa dvadesetčetverogodišnja glumica koja vam samo jednim pogledom može matirati srce, nije bilo nekih pretjeranih intervencija u ionako sjajnu priču. Nisam, međutim, došao u situaciju da mi treba šahovska ploča do koje ne mogu doći. Na šah sam se, naime, navukao još prije pet godina kada sam prvi put pogledao ‘Šahovski komentar’ na HRT-u 3 koji velemajstorski vodi jedan pravi velemajstor, i to šahovski, Alojzije Janković. Već tada sam, eto, nabavio svoju ploču...
Elem, ta jedva polusatna emisija koja se emitira na najboljem programu Hrvatske radiotelevizije, Trećem, već šest godina omogućava ljubiteljima šaha da uživaju u antologijskim trenucima i genijalnim potezima nekih od najvećih partija u povijesti šaha. Od toga posljednjih pet godina emisiju vodi, ali zapravo rekonstruira znamenite partije, objašnjava poteze, daje neki povijesni kontekst tim dvobojima te nas na neki način i podučava, svojevremeno najmlađi šahovski velemajstor u Hrvatskoj Alojzije Janković koji je ujedno i glavni tajnik Hrvatskog šahovskog saveza te član Izvršnog odbora Svjetske šahovske organizacije. Zvuči poprilično dosadno, sva ta udruženja, zar ne? Slažem se, ali ono najvažnije još nisam naveo: riječ je o nevjerajatno opuštenom, duhovitom i televizičnom tipu koji je komentiranje šahovskih partija pretvorio u strašno kul stvar. (Znate ono kako nogometni komentatori i analitičari poput Joška Jeličića od kul sporta naprave užasno dosadnu stvar? E, kod Alojzija je upravo suprotan slučaj). Puno ljudi koji su šah igrali prije, dok su bili mlađi, a onda su iz nekog razloga to prestali činiti, ova emisija je opet vratila toj igri. Tamo 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća šah je bio jako popularan u bivšoj Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, i sad se, kroz ovu emisiju, sav taj duh šaha opet vratio u Hrvatsku. A, čak i mlađe generacije, pa i oni koji nikada nisu igrali, nerado propuštaju te šahovske komentare zahvaljujući kojima otkrivaju taj divni sport i svoju ljubav prema njemu...
Među njih se, evo, ubrajam i ja, Miro Par, koji već dugo svoje nedjelje provodim uz ‘Šahovski komentar’ na trećem, pa sukladno tome nisam morao ni čekati ovu ranije spomenutu Netflixovu seriju kako bih shvatio da šah ima itekakav televizijski potencijal. TV ružu stoga dodjeljujem velemajstoru Jankoviću koji je sa svojom emisijom uspio već prije pet godina postići ono što se u svijetu tek sada događa: nanovo popularizirati tu drevnu, mističnu igru koja unatoč tome što je – kako navodim na početku, a čega se i ovoj Netflixovoj seriji dotiču (doduše preslabo!) – tradicionalno rezervirana za muškarce, u sebi krije jednu važnu poruku. Kraljica je, naime, najjača figura! Kralju bi bez nje glava odletjela i prije trećeg poteza...Ne znam kakve su ‘Šahovskom komentaru’ točno statistike, stopa gledanosti, Googleove analize te tražili netko onu njihovu retroploču na kojoj sve objašnjavaju po eBayu, ali ono što je vidljivo već i golim okom jest to da je ova emisija pravi mali dragulj domaćeg televizijskog programa koja se po zanimljivosti bez većih poteškoća može nositi i s mnogo većim i skupljim inozemnim produkcijama.
Šta mediji rade.....Godinama, desetljećima...šah, tu najveću, ultimativnu sportsko-intelektualnu disciplinu nije zarezivao nitko, za ime svjetskog prvaka nije znao gotovo nitko osim profi igrača, turniri i prvenstva su se održavali u hotelskim salama u koje ne bi kročio gotovo nijedan gledatelj...sad odjednom, šah televizičan, šah ovoono. Pa gdje si bio, par, prije godinu dana, ili prije 5?