Veno Parašilovac 29-godišnji je voditelj Antene Zagreb koji svakog radnog dana od 13 do 17 sati s kolegicom Mihaelom Dragičević uz dobru glazbu pretresa aktualne teme i slušateljima olakšava kraj radnog dana. Veno je prvo bio glumac. Išao je u dramsku grupu ZKM-a od ranog djetinjstva i trenirao plivanje. Preko ZKM-a došao je na audiciju za snimanje radiodrama na Prisavlju. Nedugo nakon toga sinkronizirao je i crtiće, ali i glumio u kazalištima. Prije sedam godina otišao je na audiciju za Radio Enter, a nakon Entera počeo je raditi na Anteni Zagreb.
Mnogi slušatelji Antene znaju vas kao radijskog voditelja, no počeli ste kao glumac. Je li ipak gluma ono čime ste se prvo željeli baviti?
Gluma je za mene prije svega bila dječja igra. Na taj sam se način upoznao s glumom kao klinac u dramskoj grupi, kasnije sam počeo o glumi razmišljati kao o profesiji, ali danas vjerujem da je svemir imao drukčije planove.
Koje biste sve uloge izdvojili? Kako je bilo sinkronizirati "Artura u zemlji Minimoya"?
U mikrofon sam se zaljubio tijekom snimanja radiodrama i dajući glasove animiranim likovima. Kada sam imao 12 godina, izabrali su me za ulogu Arthura. Luc Besson došao je u Hrvatsku i upoznali smo se, što ja, kao 12-godišnji klinac, nisam previše doživljavao. Srećom za njega, jer da sam ga upoznao kao nešto stariji, sigurno bih imao gomilu dosadnih pitanja. Studio u kojem smo snimali na neko je vrijeme postao mjesto na koje se odem svaki dan igrati glasom. Sjećam se da su me redateljica i audioproducent pitali je li mi dosta, jesam li se umorio, a ja bih ih uvjeravao da nisam sve ispucao za taj dan i moljakao ih da snimamo još malo.
Koliko vam je gluma i sinkronizacija kasnije pomogla u radijskoj karijeri?
Nisam razmišljao o tome tada, ali ta dječja igra bila mi je dobar temelj za stvari kojima se danas bavim. Dikcija, naglasci, osjećaj za ritam rečenice, mašta, pripovijedanje i slične vještine usvojio sam, a da nisam znao da će mi to biti mnogo potrebnije u životu od bilo kojeg predmeta u srednjoj ili kasnije na fakultetu (možda eventualno hrvatski jezik).
U radijski svijet ušli ste prije sedam godina, a zanimljivo je da vas je na audiciju nagovorila sestra?
U toj fazi života bio sam malo izgubljen, nisam bio siguran koji mi je idući korak. Nisam upao na glumu na akademiji dramskih umjetnosti, studirao sam ekonomiju koja me baš i nije zanimala. Sestra je došla iz teretane jedan dan i rekla da je čula kako se traže radijski voditelji. Ja sam poslao CV, neko motivacijsko pismo i blesavi video za koji sam tada mislio da je duhovit (na svu sreću zaboravili su pogledati video). Nakon nekoliko krugova audicije i raznih zadataka za nas, prijavljene, zazvonio mi je telefon i odjednom se obistinio najveći strah svakog izgubljenog adolescenta: dobio sam posao. No obožavam svoj posao radijskog voditelja iz više razloga. Kad se voziš u tišini kroz gradsku gužvu svaki dan, neizbježno je da počneš razmišljati o problemima i poteškoćama.
Slušamo vas svakog radnog dana od 13 do 17 s kolegicom Mihaelom. Kako izgleda vaša šihta, koliko je pripreme, a koliko improvizacije?
Mihaela i ja svaki dan sjednemo na kavu pa pričamo o tome što nam se dogodilo i općenito o aktualnostima. Većina ljudi ne može tako nešto nazvati pripremom za posao, ali u tom složenom procesu, koji bi neki skeptici nazvali običnom kavom, nama padne na pamet najveći broj ideja za eter. Kasnije u redakciji sve te stvari bacamo u word, ja miksam playlistu za današnji show i svakodnevni party poslijepodneva kreće. Nadam se da će svatko u toj situaciji uključiti Antenu Zagreb, gdje mi dajemo sve od sebe da zabavnim, aktualnim i laganim temama ljudima skrenemo pozornost na nešto što će im maknuti brigu s lica i na njega baciti veseli cerek. Trudimo se ljudima biti besplatna terapija za gradskih gužvi. Ponedjeljkom imamo sat purgerskog rječnika, gdje učimo purgerske riječi i izraze, četvrtkom se igramo "pogodi tko", a petkom tražimo od vas pomoć za otvaranje vikenda. Tu su još i naša prepucavanja u rubrici "sjeverni i južni spol" i izbacivanje ljutnje u povremenoj rubrici "nisam hejter, ali...". Naravno, dosta toga može se i popratiti na našim društvenim mrežama jer nerijetko snimamo momente iz etera. Zato bih predložio svakome tko još nema tu naviku da barem pokuša poslušati poslijepodne na Anteni (od ponedjeljka do petka od 13 do 17) i postane dio našeg showa.
Javljaju li vam se slušatelji, je li bilo slučajeva da su vam prepoznali glas?
Imamo, srećom, bazu slušatelja koja stalno raste, a ove koji se odano javljaju stvarno smatramo dijelom naše priče i zahvalni smo što je često nadograđuju svojim javljanjima i komentarima. Zna se dogoditi da me ljudi prepoznaju po glasu, rjeđe i po stasu, no to je još uvijek dovoljno rijetko da se uvijek ugodno iznenadim. Često me ljudi pitaju što se radi onih dana kada nisi dobre volje. Tad se jednostavno prepustiš energiji redakcije koja je uvijek puna kreativnih, ludih ljudi, uz koje jednostavno ne možeš dugo biti loše volje.
Je li bilo kakvih gafova u eteru? Koji biste izdvojili?
Gafovi su dio čarolije. U početku radijske karijere bojiš se da ne kažeš nešto krivo ili da si ne dopustiš previše, a kasnije se opustiš i iz takvih trenutaka ponekad izvučeš najviše.
Čime se bavite u slobodno vrijeme, kako se najbolje opuštate?
Volim sve što vole nemirni: planinarenja, kampiranja, šetnje i istraživanje nepoznatog, putovanja, trening bilo kakav, dobar koncert ili festival.
A kad se ipak baterije ispucaju, rado ću pogledati dobar film, seriju, predstavu, stand up show ili, ne-daj-bože, odigrati neku igricu na kompu. Treba malo i sjediti pogrbljen na stolcu i tako ostati nekoliko sati dok leđa ne krenu boljeti. Tako je kasnije lakše motivirati se za trening.
Koji su vam daljnji planovi u karijeri? Radio ili gluma?
Definitivno bih prihvatio zanimljivu glumačku ulogu da se takva pruži, no volio bih karijeru nastaviti u voditeljskom smjeru. Radio će uvijek biti moja najveća ljubav, no bilo bi lijepo nešto voditi i na televiziji.
VIDEO Mia Dimšić o zainteresiranosti za Aleksandru Prijović: 'Svi smo mi kao veliki čopor'
Definitivno najgori voditeljski par od svih radio postoja u Hrvatskoj. Ne znas tko je gori od njih dvoje.