Osamdesetih tinejdžerska ikona, na samom vrhuncu popularnosti, nakon tri nagrade Emmy i Zlatnog globusa za ulogu u "Obiteljskim vezama", sa 29 godina suočio se s prvim simptomima Parkinsonove bolesti. O tri desetljeća svoje životne borbe svjedočio je u četiri knjige i u novom dokumentarcu
Potresna scena nedavno je obišla svijet: 61-godišnji Michael J. Fox pao je na pozornici u Philadelphiji tijekom panela o trilogiji "Povratak u budućnost" koji mu je donio svjetsku slavu. Danas umirovljeni glumac izgubio je tlo pod nogama dok se probijao do pozornice. O njegovom padu mediji su izvijestili mjesec dana nakon što je u javnosti podijelio da njegova duga borba s Parkinsonovom bolešću, duža od tri desetljeća, postaje sve teža.
VEZANI ČLANCI
- Ne umire se od Parkinsonove bolesti. Umire se s njom. Pa sam razmišljao o smrti. Smrt kuca na vrata i znam da neću doživjeti 80. Nikada neću imati 80 godina. Ali u konačnici sam sretan čovjek, nemam depresivne misli u glavi i smrti se ne bojim - rekao je u svibnju.
Ova izjava stigla je u isto vrijeme s emitiranjem dokumentarnog filma "Still: A Michael J. Fox Movie" o životu ovog glumca i njegovoj borbi s bolešću, prethodno premijerno prikazanog na filmskom festivalu Sundance. Premda mu je bolest u velikoj mjeri dokinula veći broj glumačkih alata, uz pomoć redatelja Davisa Guggenheima i suradnika, isporučio je svoje potencijalno najbolje i najintimnije djelo nakon dugog niza godina. Nakon projekcije uputio je snažne poruke javnosti.
- Sažaljenje je benigni oblik zlostavljanja. Mogu se sažalijevati, ali nemam vremena za to - rekao je glavni protagonist filma koji decidirano odbija ulogu žrtve. Upravo suprotno: proteklih desetljeća svojom je Zakladom pomogao stotinama oboljelih, svojim je optimizmom inspirirao tisuće, a među milijunima podizao svijest o ovoj teškoj bolesti.
Michael Andrew Fox rodio se 9. lipnja 1961. godine u Edmontonu, u Kanadi. Njegov otac William bio je djelatna vojna osoba u kanadskoj vojsci, a ljubav prema glumi baštinio je od majke Phyllis koja se bavila glumom. Zbog prirode očeva posla, obitelj se često selila diljem Kanade da bi naposljetku "bacili sidro" u Burnabyju nedaleko od Vancouvera nakon što je otac otišao u mirovinu.
Strast prema glumi bila je toliko jaka da se u dobi od samo 15 godina prijavio na audiciju za kanadsku televizijsku seriju "Leo i ja" u produkciji Canadian Broadcasting Corp (CBC), a ulogu je i dobio. Nastavio je glumiti u lokalnom kazalištu i u nekoliko televizijskih komedija, a snimio je i svojoj filmski prvijenac. Ubrzo, Kanada mu je postala pretijesna, pa se sa samo 18 godina otisnuo u filmsku meku, Los Angeles, gdje ga je ubrzo otkrio producent Ronald Shedlo i pomogao njegovoj američkoj debitantskoj ulozi u televizijskom filmu "Letters from Frank".
Pomogao je producent i njegovoj prepoznatljivosti, htijući ga lansirati pod imenom Michael Fox. Međutim, kada se registrirao u Udruzi filmskih glumaca, koja zahtijeva jedinstvena registracijska imena, otkrio je da postoji glumac već registriran pod tim imenom. A kako mu se nije sviđalo kako zvuči Michael A. Fox, s inicijalom njegovog srednjeg imena, prihvatio je srednje slovo "J." kao posvetu glumcu Michaelu J. Pollardu.
Pod tim imenom očarao je publiku u NBC-ovoj popularnoj televizijskoj seriji "Obiteljske veze" u ulozi Alexa P. Keatona, koja ga je tijekom emitiranja od 1982. do 1989. dovela do tri nagrade Emmy i jednog Zlatnog globusa. Već u prvim godinama emitiranja popularne serije, dogodio se i najvažniji trenutak u Foxovoj filmskoj karijeri, a riječ je o ulozi Martyja McFlyja u trilogiji Roberta Zemeckisa "Povratak u budućnost" koja je lansirana 1985. godine, dok su nastavci emitirani 1989. i 1990. godine.
Fox je postao tinejdžerska ikona svojim neprekidnim nizom uloga u drugim filmovima poput "Teen Wolf" (1985.), "Svjetlo dana" (1987.) i komedije "Tajna mog uspjeha" (1987), a lovorike je pokupio i ulogom u vijetnamskoj sagi "Ratne žrtve" (1989.). No upravo u trenucima kada je dosegnuo planetarnu popularnost, otpočeo je njegov strmoglavi pad, nakon otkrića dijagnoze koja će mu obilježiti život. Imao je samo 29 godina i snimao je romantičnu komediju "Doc Hollywood" 1990. godine, kada je osjetio prve simptome Parkinsonove bolesti.
Nakon buđenja, shvatio je da mu se mali prst nekontrolirano grči, a trenutak kada mu je liječnik, godinu dana kasnije, potvrdio dijagnozu, opisao je riječima: "Iskreno, moja prva reakcija bila je: 'Pogriješili ste, znate li vi tko sam ja?' Pomislio sam da je cijela situacija presmiješna i da nema šanse da se događa meni. Dobio sam dijagnozu i prestrašio se. Jednostavno nisam želio povjerovati u istinitost liječnikovih riječi", ispričao je Fox za Closer Weekly.
Ova neurodegenerativna bolest, koja nastaje zbog gubitka ili degeneracije živčanih stanica u mozgu koje proizvode neurotransmiter dopamin, svoje simptome "otkriva" polako, tijekom godina. Isprva su tu tremori, problemi s ravnotežom te krutost ekstremiteta, s godinama se stanje i pogoršava, a lijek nažalost ne postoji.
- Nakon što sam sve rekao supruzi, samo smo se zagrlili i dugo plakali - prisjetio se godinama kasnije Michael J. Fox.
Međutim, s dijagnozom se u početku odlučio boriti na svoj način - tražeći utjehu u alkoholu. - Moj odgovor na sve bio je alkohol. Oblijevao sam se alkoholom kako bi bolest nestala. Dovelo je to i do problema u mom braku. Budući da se isprva nisam znao nositi s dijagnozom, prazne boce dugo sam skrivao od supruge, sve dok me jednog jutra 1992. tad trogodišnji sin Sam nije pronašao kako bez svijesti ležim na podu dnevnog boravka s limenkom piva u rukama. To je bilo posljednje piće koje je popio.
Naučio sam kako je najbolje uopće ne razmišljati o stvarima koje bi mi se mogle dogoditi sutra. Redovito sam vježbao, pio lijekove i pazio da se pretjerano ne umaram, ali ništa od navedenoga nisam radio da bih sutra bio bolje, sve to sam radio jer sam želio biti dobro danas - ispričao je o prvim godinama borbe s teškom dijagnozom.
Usprkos tome, nastavio je glumiti u filmovima "Doc Hollywood" (1991.), "Za ljubav ili novac" (1993.), "Život s Mikeyjem" (1993.) i "Greedy" (1994.). No, Foxova uloga Franka Bannistera u filmu "The Frighteners" Petera Jacksona (1996.) bila je njegova posljednja velika filmska uloga koja je zaradila mnogo pohvala kritike i publike. Kasnije je "posudio" svoj glas u brojnim filmovima, uključujući "Homeward Bound: The Incredible Journey" i nastavke "Homeward Bound II: Lost in San Francisco", "Stuart Mali" i "Atlantis: The Lost Empire". Tijekom godina Michael J. Fox gostovao je u brojnim serijama poput "Pilingi" (2004.), "Boston Legal" (2006.), "Rescue Me" (2009.) i "The Good Wife" (2002.) i time odnio brojne nominacije za Emmy, kao i nagrade. Bila je 2002. godina kada je nagrađen zvijezdom na hollywoodskoj Stazi slavnih.
Nažalost, u posljednjih četvrt stoljeća, Fox je pažnju javnosti puno više privlačio svojom borbom protiv Parkinsonove bolesti negoli bilo kojom glumačkom izvedbom. Toj istoj javnosti vijest o bolesti čije simptome više nije mogao skrivati, objavio je 1998., čak sedam godina nakon inicijalne dijagnoze koja će ga tjelesno limitirati ostatak života. Odlučio je dokinuti depresiju i suočiti se sa svim mentalnim, emotivnim, psihofizičkim posljedicama njegova stanja. Od prikrivanja, tabletomanije, ovisnosti o tabletama i alkoholizma, negiranja, sve u svrhu zadržavanja uspjeha i prikrivanja dijagnoze Michael J. Fox je preokrenuo svoj život, suočio se i počeo živjeti u novim cipelama i buditi svijest o spomenutoj dijagnozi.
Godine 2000. osnovao je Zakladu Michaela J. Foxa za istraživanje Parkinsonove bolesti kako bi pomogao u financiranju potrage za lijekom za ovu opaku neurodegenerativnu bolest, a svoju eksponiranost upotrijebio za dodatnu senzibilizaciju ljudi oko Parkinsonove bolesti. Posljednja dva desetljeća intenzivno želi pomoći drugima s istom dijagnozom i pokazati im kako se i s Parkinsonovom bolesti može živjeti dobro. "Netko mi je jednom rekao kako će jednom napraviti lijek za Parkinsona, i da će to biti zbog mene. To me zaista pogodilo, jer ako se to i dogodi, to je veće priznanje od bilo kojeg filma ili serije", rekao je.
Za svoje napore, u jesen prošle godine dobio je počasnog Oscara za rad na prikupljanju 1,75 milijardi dolara za istraživanje Parkinsonove bolesti. "Ponizno stojim ovdje prihvaćajući vašu dobrotu", rekao je kanadski glumac na pozornici na dodjeli godišnjih Guvernerovih nagrada, gdje mu je mnoštvo najvećih glumačkih zvijezda, uključujući Toma Hanksa i Jennifer Lawrence, pljeskalo. Vidjevši pljesak svojih kolega, glumac je rekao: "Ljudi, tresem se od vas, prestanite." Time je nasmijao cijelu prostoriju, i naravno, još jednom pokazao svoj stav u susretu s neizbježnim.
Fox je tom prigodom rekao da je najteži dio njegove dijagnoze bio "boriti se s neizvjesnošću" i da je svoju dijagnozu držao u tajnosti godinama jer "nije znao može li se publika smijati ako zna da se muči". Tu je nagradu dobio od upravnog odbora Akademije filmskih umjetnosti i znanosti koja dodjeljuje Oscare, a najavio ga je prijatelj Woody Harrelson. "Groznu dijagnozu pretvorio je u hrabru misiju", rekao je glumac.
Uistinu, nakon što je naposljetku javno priznao svoju dijagnozu, otvoreno je govorio o tome kako prihvaća svoje stanje i da zbog bolesti zapravo živi još ispunjeniji život: "Moja sreća proporcionalna je mojem prihvaćanju i obrnuto proporcionalna mojim očekivanjima. Priznanje mi je pomoglo da živim sretnijim životom".
Glumcu je velika podrška njegova obitelj: supruga Tracy Pollan i djeca, blizanke Aquinnah i Schuyler (27), kći Esme (21) i sin Sam (33). Michael je upoznao Tracy 1985. kada je angažirana kao njegova djevojka u hit sitcomu "Obiteljske veze". U to vrijeme je Pollan bila u dugogodišnjoj vezi s glumcem Kevinom Baconom. Zaprosio ju je 26. prosinca 1987., nakon sedam zajedničkih mjeseci.
"Nisam zapravo bio zabrinut da će me odbiti. Najteži dio je bio odlučiti kada ćemo se vjenčati i kako da nitko ne zna za to", ispričao je Fox koji danas kaže kako je sretan što je Tracy ostala uz njega nakon svega. "Moja supruga je nevjerojatna žena. Njoj sam zahvalan što mi je pomogla da se suočim sa svime, ali i da me izvuče iz mojih pokušaja da bolest riješim alkoholom ili bijesom."
Jednom prilikom je opisao svoj pokušaj pripremanja kave supruzi Tracy koji je završio tako da je više kave bilo svugdje drugdje osim u šalici i nastavio: "Istina je kako skoro cijele dane dolazi do situacija kada se doslovno smijem zbog svojih simptoma", rekao je. "Još me više počne nasmijavati ideja da netko sve to sa strane gleda i misli si: 'Jadni Michael ne može nositi ni kavu - to je tako tužno.'"
Simptomi bolesti, podrhtavanje i ukočenost, nisu jedino što muči Foxa pa je godinama nakon što je objavio svoju bitku s bolešću otkrio da je uzela danak i u njegovom pamćenju. - Moje kratkotrajno pamćenje je ubijeno. Uvijek sam bio vješt u pamćenju svojih uloga, ali u posljednjih nekoliko poslova imao sam ekstremne situacije i borio se s pamćenjem vrlo teških dijelova - ispričao je za magazin People. Kako mu je pamćenje s vremenom postajalo sve teže, on je svoju kreativnost usmjerio na pisanje. Tako su iz njegove kreativne radionice izašle tri knjige: "Sretan čovjek: Memoir" (2002.), "Uvijek gledajući gore" (2009.) i "Smiješna stvar dogodila se na putu u budućnost" (2010.) koje prikazuju njegove borbe s Parkinsonovom bolešću i kako nositi se s njom.
Njegova posljednja, četvrta memoarska knjiga "No Time Like the Future" objavljena je koncem 2020. godine. Ondje je između ostalog napisao: "Ne sviram dobro gitaru, ni crtanje mi više nije dobro, ples mi nikad nije bio dobar, a glumiti mi je sve teže. Dakle sve ostaje na pisanju. Srećom, u tome zaista uživam."
Nakon što je 2020. najavio konačno povlačenje iz svijeta kinematografije, s obzirom na to da ga je bolest sustigla, rekao je da želi uživati u ostatku života s obitelji. Međutim, pojavio se u epizodi serije "Ekspedicija: Povratak u budućnost" 2021. godine. No, prošle godine u intervjuu u CBS-ovoj emisiji "Sunday Morning" otkrio je između ostalog kako mu se stanje dosta pogoršalo pa se kreće uz pomoć invalidskih kolica. Potom je otkrio da je imao operaciju uklanjanja benignog tumora na kralježnici, no zahvat mu je poremetio hodanje te je slomio i druge dijelove tijela, uključujući ruku, lakat, kost na licu i šaku. Glumac je objasnio i kako je "veliki ubojica" kod Parkinsonove bolesti padanje, a mogu se pojaviti i problemi sa žvakanjem hrane i upala pluća.
"Imam Parkinsonovu bolest, ali imao sam dobar život", kazao je na premijeri autobiografskog dokumentarnog filma "Still: Michael J. Fox Movie". "Dok sam prolazio kroz tu tamu, gajio sam zahvalnost, prihvaćanje i povjerenje. Počeo sam primjećivati stvari zbog kojih sam i sam postao zahvalan i način na koji drugi ljudi reagiraju na poteškoće sa zahvalnošću. Zaključio sam da zahvalnost čini optimizam održivim. A ako mislite da nemate ništa na čemu možete biti zahvalni, razmislite još jednom."
VIDEO U povjerenju by Neven Ciganović - Natko Beck
