Danas, na znameniti 13. svibnja, obljetnicu velikog sukoba na stadionu Maksimir uoči utakmice Dinama i Crvene zvezde, napravit će se prvo čitanje scenarija filma “ZG90”. Nastavak je to filma “ZG80”, koji je ostao vrlo omiljen među domaćom publikom, prikazivanog 2016. Priča o prvoj organiziranoj skupini navijača Dinama dobiva svoj nastavak, koji se odvija deset godina kasnije, u prijelomno vrijeme.

Obiteljske poveznice
– “ZG80” ispao je dobar urbani film s obje strane granice, ljudi su ga rado gledali, prodalo se zaista puno karata, no činilo mi se da nije ispričao stvarnu priču koja stoji iza imena “ZG80” – govori nam Robert Cukina, koji je scenarist i prvog filma, a potpisuje i nastavak s Ivom Balenovićem.

– “ZG90” bit će film o navijačima, ali i urbani film ulice, jedan kakav je u nas rijetkost, kakav možda ni nismo imali, govori nam dok sjedimo s većim dijelom ekipe filma koji bi sa snimanjem trebao početi početkom srpnja. Za Cukinu i ostatak ekipe, u kojoj su redatelj Ištvan Filaković, producent Robert Piršl pa glumci, od kojih neki repriziraju svoje uloge, kao što je to Filip Detelić ili Domagoj Mrkonjić, dok Filip Juričić u priču ulazi kao Splićo. Dočekao su nas Marin Ivanović Stoka, koji će također imati ulogu u filmu s, naravno, Markom Lasićem Neredom, a surađuje i akter tog vremena Mario Katalinić sa sinom Tinom, koji je danas ponosni djelatnik upravo Dinama iz Zagreba i radi na glazbi filma. Doznajemo kako bi u filmu moglo biti još takvih obiteljskih poveznica, a želja je da ovo bude i jedan generacijski film. Ivo Balenović autor je koji je stvorio jednog od najpoznatijih likova hrvatskog filma, a to je svakako Krpa, koji je protagonist kako u “Metastazama” tako i u “ZG80”, a pojavit će se, kao mladić, naravno, i u “ZG90”. Krpa je postao sinonimom za kvartovskog štemera i navijača, ušao u pore nekoliko generacija.

– Pa da, malo sam se umorio od Krpe, ali prihvatio sam da napišem s Cukinom i ovaj film jer mi se činilo da je kod “ZG80” nedostajalo više stvari, iako se radilo o zabavnom i prihvaćenom filmu. Pravi zagrebački film ulice mora imati navijače, ali autentično prikazane, s likovima utemeljenima na realnostima vremena, sa “spikom”, atmosferom. A 80-e su bile ključne godine koje su kulminirale sukobom na stadionu. Vrijedilo je još jednom sjesti i napisati film koji se događa na lokacijama, koji će biti što bliži stvarnim događajima i likovima kojih se mnogi još i sjećaju – govori nam Balenović. Kada se govori o zbivanjima, pogotovo krajem 80-ih godina, masovne tučnjave navijača međusobno, a onda i s ondašnjom policijom ne zaobilaze se i snimanje takvih scena bit će najveći izazov za redatelja i produkciju.

– Svakako, jer ne sjećam se da je tako nešto snimano u nas. Računamo na nekoliko stotina statista u takvim scenama, gdje je jedino olakšanje što se događaju na praktički istoj lokaciji, stadionu i okolnim ulicama. Imamo za to podršku današnjih navijača, imamo svjedoke i aktere vremena koji znaju kako je to doista izgledalo i film će se sigurno izdvojiti i po tome. Svakako će to biti zahtjevno, dragocjena je pomoć Ede Galića, koji je pomogao i dalje pomaže u ovom projektu, i svaka je pomoć kluba u čijim će se prostorijama i obaviti prvo čitanje dragocjena, a neke situacije nema smisla rekonstruirati jer su neponovljive pa je bolje koristiti vrijedan arhivski materijal. Prije svega mislim na potez Zvonimira Bobana. Film će biti drukčiji i po tome što je uvedena politička komponenta, a bez toga i ne može, sve je tada bila politika, pa i nogomet – kaže Ištvan Filaković. U scenariju su doista elementi kojih u prvom filmu nije bilo, ondašnje službe sigurnosti, milicija, ljudi koji su te poslove radili, a ti se elementi doista ne mogu zaobići u ovakvoj priči koja se ipak bavi jednim od najturbulentnijih razdoblja zagrebačke i hrvatske povijesti. Robert Piršl mladi je producentkojega se, primjerice, možemo sjetiti po nedavnom filmu o Vukovaru “Šesti autobus”.

Odlična postava
– Iako sam rođen 1995., nemoguće je ne znati sve što treba znati o tim događajima. Postoje brojni zapisi, arhivski materijal, puno je živih aktera, a i prirodno je da i mlade zanima što se tada događalo. Puno je izazova i kod ovakvog filma, za koji nastojimo da bude što realniji, ali zbog čega smo u HAVC-u zapravo dva puta odbijani! Obrazloženje je bilo da se ne radi o dovoljno umjetničkom filmu. Ali situacija se ponešto okrenula pa se sada realniji filmovi i traže, i “ZG90” bit će upravo to. Za mene će to biti sasvim novo iskustvo, morat ćemo postići da lokacije izgledaju kao iz onog vremena, a primjerice od stadiona je ostao samo jug pa i on više nema atletske staze i stajanja, okolne su ulice iste, ali trebat će truda da pronađemo automobile i tome slično. No svakako je vrijedno truda jer radimo vrijedan film o jednoj skupini aktera i vremenu u kojem su ti akteri živjeli – kaže nam Robert Piršl. Za film je predviđena originalna glazba, moguće su i suradnje s popularnim glazbenicima tog vremena. Jedan je od njih Mario Rucner, koji radi glazbu, a i nastupat će u filmu. Glumačka je postava kvalitetna, još će biti imena koja će se pridružiti. – I sam sam imao devet godina kada se sve događalo, no dosta se dobro svega sjećam. Dovoljno da znam kako su neobično važna ta vremena bila pa sam i smatrao kako je bitno da se napravi ovaj film i da u njemu sudjelujem. Bilo je tada nevjerojatno da se dogodilo ono što se dogodilo na stadionu, ni tada mnogi nisu vjerovali u što to može eskalirati. Zanemarivala se činjenica da se terenom šetao Arkan i imao pištolj. Radimo zaista jedan važan film – rekao je Filip Juričić.

Filip Detelić i osječki glumac Domagoj Mrkonjić dva su glumca koja repriziraju uloge iz prvog filma. I Dejo će ponovno biti beogradski glumac Marko Janketić.

– Iskreno, kamo god da dođem, Zagreb, Zagorje, negdje drugdje, svi viču: “Di si, Buba?!” Drago mi je zbog toga, iako za glumca nije nikada najbolje da ga toliko poistovjećuju s nekim likom kojeg je glumio. Ali to isto govori koliko je ljudima ta tema interesantna i koliko je potrebno da se ovaj film snimi. I nisam imao nimalo dvojbi trebam li prihvatiti raditi nastavak. Buba je bio legenda, ljudi su ga nakon “ZG80” tražili i po YouTubeu, poput mene kada sam se pripremao, kaže Detelić. Žuti, kojega tumači Domagoj Mrkonjić, još je jedna legenda tribina 80-ih godina. Za tu ulogu Mrkonjić se posebno pripremao.

- Povezao sam se s Kohortom, navijačima Osijeka, išao s njima na tribine pa i na gostovanja. Mislim, priznajem, navijam za Osijek! Ali, navijači su navijači, kada uđeš među njih, kada vide da te zanima isto što i njih, onda te prihvate, i više ništa drugo nema veze. Stekao sam tamo puno prijatelja s kojima se i dalje družim, a bez toga ne bih tako oblikovao Žutog, pravog navijača, legendu tribina, sretan sam da mogu ponoviti tu ulogu, rekao je Mrkonjić.

Jasno, film je i posveta poginulima u Domovinskom ratu, upravo je među navijačima bilo najviše dragovoljaca, mnogi se nisu vratili.

- Željeli smo da se napravi takav film koji će ostati uspomenom na te ljude. Oni su bili i među prvima koji su shvatili da neće sve završiti sukobom na stadionu i nisu imali dileme javiti se prvi u Zbor narodne garde. Zaslužili su ovo, jedan film koji će sigurno biti gledan i ispričati stvarnu priču o njima, kaže Mario Katalinić gdje s pridružuje Cukina govoreći kako je to bilo vrijeme kada su antijunaci postali junaci koje će ulica pamtiti kao fakine koji su se za klub tukli s protivnicima, a ne civilima.