Ljudske granice i mogućnosti nisu vječne, ali su rastezljive, a dokle mogu ići kao da propitkuje Bruce Springsteen s E Street Bandom na recentnoj europskoj turneji. U utorak navečer na bečkom Ernst Happel stadionu (Prateru) pred više od pedeset tisuća ljudi u nešto manje od tri sata koncerta i 26 pjesama, tema je bila upravo to – gdje je kraj? Bilo je vruće i nama, ali on je bio mokar do gole kože. Bilo je teško stajati par sati nama, ali i njemu, ispred središnjeg mikrofona ili kad se se po sparini šetao s kraja na kraj catwalka na lijevu i desnu stranu bine, dijeleći trzalice publici i, dakako, pjevajući.
Bez ijedne stanke – čak su i bis od šest pjesama nastavili ne silazeći s pozornice - ili kupovanja minutaže i “odmora”. Od početne himne “No Surrender” koja je davno govorila da “nema predaje”, preko nove, elektrificirane i naelektrizirane “Ghost”, akustično izvedene “Last Man Standing” u sredini koncerta – koja propitkuje smrt i činjenicu da je Springsteen ostao posljednji iz prvog benda u kojemu je 1965. počeo svirati – do završne “I’ll See You In My Dreams” s akustičnom gitarom, kriju se ključne tematske točke današnjih Springsteenovih koncerata . Ako smrt nije kraj i “vidjet ćemo se u snovima”, što je život i kako prolazi? Uglaviti te tema u koncert koji bi trebao biti i zabava, što je i bio kad je trebalo, nije lak posao. Mogli bi pisati o ovacijama punog stadiona, euforiji publike, hitovima, preciznoj svirci ubojitog E Street Banda, sjajnom glasu glavne zvijezde koji izdrži dulje i energičnije na pozornici nego tri puta mlađi sastavi.
VEZANI ČLANCI
Ali, važnije od ekstaze i euforije bio je “ljudski faktor”, to da ste se nekoliko puta mogli zamisliti i rasplakati nad temama života i smrti o kojima ovako ne govori niti jedan drugi veliki rock koncert. Od kad su se popeli na pozornicu iza sedam sati navečer, niti reflektori im nisu trebali barem dvije trećine koncerta održanog na dnevnom svjetlu. Nije bilo svjetlosnih efekata, ali je bilo karizme na tone – prenošene sjajno režiranim prijenosom slike kamera na tri velika ekrana – i pjesama pomiješanih iz svih faza karijere. O svim tim temama Springsteen bi mogao napraviti nekoliko verzija koncerata, što i radi u različitim inkarnacijama, ali ovaj puta odabrao je ove. U Beč je otišlo najviše publike iz Hrvatske i vidjeli su sjajan koncert.
Pogotovo oni koji su ga gledali prvi puta, na kraju su povjerovali u sve priče koje kruže o njemu. Izuzetno puno mlade publike i tinejdžera davalo je lijepu sliku da je Springsteenova priča autorski friška i da dolazi do mlađih generacija. Kad se za bis od “Born to Run” upale svi reflektori na stadionu, zadnjih pola sata euforije i zajedništva na stadionu “kao dan” su posvjedočili o zasluženoj reputaciji koju Springsteen ima kod kritike i publike. I, važno je reći, stalno je iznova zaslužuje ovakvim predstavama.
VIDEO Ivana Paradžiković o rođenju sina: Cijelu sam noć probdjela plačući, pisalo je rizik prijetećeg pobačaja
Nadam se da će i na Hockenheimu biti dobro. Ja se spremam u petak.