Nilsa Lofgrena najšira svjetska publika poznaje kao gitarista Springsteenova E Street Banda, ali mnogi ne znaju da se radi o glazbeniku koji je već i prije dolaska u E Street Band 1984. godine iza sebe imao zavidnu karijeru.
I bio zavidno sjajan gitarist, jedan od važnih na američkoj rock sceni koji je sa samo 19 godina svirao na albumu “After the Gold Rush” Neila Younga iz 1970. te kasnije na turneji i albumu “Tonight’s the Night” kao član Youngovog benda Crazy Horse. Lofgren je ostvario i popis zanimljivih samostalnih album, od kojih je prvi iz 1975. proglašen petim najboljim te godine na list britanskog magazina New Musical Express, dok ga je u recenziji časopisa Rolling Stone tadašnji kritičar, a uskoro Springsteenov menadžer Jon Landau proglasio jednim od najboljih te godine. U posljednje dvije godine dok se Springsteen bavio gostovanjem na Broadwayu, članovi E Street Banda bavili su se samostalnim karijerama. Na pitanje kad će idući album i turneja s E Street Bandom, i sam Springsteen početkom godine otklonio je mogućnost da nastupaju 2019., rekavši da svi zainteresirani imaju priliku gledati i slušati samostalne projekte članova E Streeta.
Osim Little Stevena, Maxa Weinberga i Garryja Tallenta, i Lofgren je upravo objavio samostalni album “Blue With Lou”, a ovaj Lou u naslovu odnosi se na Loua Reeda i donosi najzanimljiviju priču vezanu uz album. Naime, 1978. Lofgren je imao 13 pjesama bez tekstova i poslao ih Lou Reedu s kojim se često družio. Par noći kasnije Reed ga je nazvao i izrecitirao mu tekstove koje je Lofgren grozničavo zapisivao na papir. Tri pjesme Reed je snimio na svom tadašnjem albumu “The Bells”, još pet Lofgren ih je objavio tijekom godina, a posljednjih pet (“Attitude City”, “Give”, “Talk Thru the Tears”, “Don’t Let Your Guard Down” i “Cut Him Up”), nalaze se na novom albumu, skupa s novom verzijom “City Lights”. Tih pet snimljenih za album “Blue With Lou” nisu samo dobra marketinška priča, nego prilika da publika nakon Reedove smrti čuti njegove davne autorske radova.
Za Lofgrena je i sam Springsteen rekao da je “miljama” bolji gitarist od njega, mada je zanimljivo da na svim Springsteenovim studijskim albumima od 1984. naovamo nećete pronaći nijedan spektakularan Lofgrenov solo kakav će vam priuštiti na koncertima s E Street Bandom. Dobar dio tih sposobnosti čuje se i na albumu “Blue With Lou”, koji će mnoge podsjetiti na ono što Chris Rea radi na svojim korijenskim albumima kad se ne bavi pop hitovima.
Lofgren, naravno, nije naivan pa da samostalni projekt iskoristi za pokazivanje zavidne tehnike. Radi se o iskusnom glazbeniku koji je u kućnoj režiji i u vlastitom tonskom studiju u Arizoni snimio album na kojemu upravo međuigra njegovog glasa i gitarskog veza, skupa s pratećim gospel vokalisticama, daju osnovni ugođaj pjesmama.
Lofgren možda nije prvoklasni autor, ali je sposoban napisati dopadljive pjesme i otprilike kao Keith Richards na samostalnim albumima priuštiti poklonicima zdravu dozu korijenske glazbe. Neke balade poput "Talk Through the Tears" dozivaju u sjećanje njegovu možda najbolju pjesmu "Shine Silently", dok su "Too Blue To Play" i završna "Remember You" elegante i jednostavne ode tuzi i melankoliji kakve "uhvate" mnoge.
Šest pjesama napisanih s Reedom 1978., dakako, imaju posebno mjesto za poklonike obojice.
