Izbor ove udaljene i skupe lokacije za odigravanje Svjetskog prvenstva, donekle je dobrodošao centru grada jer je više ljudi ostalo gledati utakmice na zagrebačkom asfaltu nego što ih se otisnulo prema katarskim pustinjama. Svi oni navijači koji su ranijih godina znali okupirati trgove po Rusiji, Južnoj Koreji, Brazilu ili Francuskoj, ostavljajući tako naš centar grada sasvim praznim, ove godine neće otići dalje od trga bana Jelačića i Cvjetnog placa. I to je, evo, za centar grada dobro.
Ono što, međutim, centru grada tijekom ovog prvenstva nipošto ne odgovara - to je, možete i sami pretpostaviti, vrijeme odigravanja utakmica. Umjesto da su dakle, kao što je to bio slučaj prethodnih prvenstava, a onog našeg srebrnog u Rusiji pogotovo, svi kafići popunjeni do zadnjeg mjesta, uz još isto toliko ljudi koji stoje sa strane i utakmicu gledaju na ogromnim LCD televizorima koje svaki ugostitelj koji do sebe drži obnovi ususret ovako nekom značajnom nogometnom dešavanju, ljudi će tijekom ovog katarskog prvenstva biti prisiljeni utakmice potajno gledati ispod stola na svojim mobitelima za vrijeme radnog vremena. Ili, što ja znam, uz jutarnju kavu i čaj, umjesto uz pivo, kao što su to tijekom proteklih dvadeset i dva Svjetska prvenstva naviknuli...
Osim samog doba u danu kada se igraju utakmice, centru grada ne odgovara ni godišnje doba tijekom kojega je turnir organiziran. Uslijed velikih hladnoća, naime, ni oni najhrabriji među nama neće se usuditi sjediti na nekoj od vanjskih terasa koje su do sada bile glavno poprište organiziranog, ali i spontanog praćenja najvažnije sporedne stvari na svijetu. Ni pamučne dekice kockastog dizajna, koje su neki optimistični ugostitelji pripremili, neće nas privoliti na tu egzibiciju.
Izmakla dobit ugostiteljima, ali i prodavačima televizora, pivnicama i onima što od krompira i paprike proizvode čips, pa čak i skladateljima nogometnih budnica te svim ostalima koji profitiraju na nacionalnom naboju, biti će nemoguće utvrditi bez ovlaštenog sudskog vještaka za financije. Ali, i razina zabave tijekom ovih nogometnih mjesec dana, uslijed svega ovog gore navedenog, biti će nemjerljivo niža nego što bi to za vrijeme Svjetskog prvenstva trebala biti.
O toj temi se u centru grada ne prestaje govoriti, evo, već skoro pa otkad je Blatteru na račun sjela prva transakcija od strane nekog katarskog šeika. Pri tome, veoma važno za napomenuti, tijekom cijelog tog perioda prosipanja šuplje priče o organizaciji Mundijala, nitko nije rekao ništa pametno sve dok neki dan, sasvim spontano, jedan moj prijatelj nije istaknuo i dobru stranu svega ovoga što se u svijetu nogometa događa.
"Donekle je to ipak dobro...", rekao je za termin odigravanja prvenstva dok je Frankopanskoj ulici sat vremena čekao da ga zaštitari zaduženi za osiguranje filmskog seta za holivudski film koji se snima u Zagrebu puste da uđe u vlastiti stan, "centar grada je naime u večernjim satima već više od mjesec dana sasvim blokiran!"
"Ne mogu pristupiti vlastitom televizoru, a kamoli novom LCD-u nekog od ugostitelja", snažno je poentirao za kraj i ukazao na organizacijske propuste koji već neko vrijeme vladaju njegovim susjedstvom.
To je, evo, druga tema o kojoj se posljednjih dana od Gajeve ulice, preko Bogovićeve i Cvjetnog placa, pa sve do Varšavske, Preobražanske, Margaretske i Preradovićeve, skoro pa isključivo govori...
Elem, iako nije prvi film strane produkcije koji se snima u centru grada, ovaj neki špijunski triler ne pretjerano originalne tematike, ali s Kate Beckinsale u glavnoj ulozi, da istaknem i tu jednu pozitivnu stvar, izaziva zasigurno najviše reakcija naših sugrađana.
Zagreb je kao kulisu za holivudski film prvi upotrijebio slavni Orson Welles iskoristivši tek izgrađena arhitektonska čuda poput Velesajma i Vukovarske za ekranizaciju "Procesa" s Anthonyjem Perkinsom u glavnoj ulozi. Nitko se, pri tome, nije ni počešao, a o poznatom i u Zagrebu itekako učestalom susjedskom prigovaranju da ni ne govorim. Nitko nije ni riječ rekao! Devet godina kasnije Katarinin trg glumio je Petrograd u trima Oscarima ovjenčanoj filmskoj adaptaciji brodvejskog hita "Guslač na krovu". Opet ništa! Oscarom je 1979. godine nagrađen i "Limeni bubanj", u kojemu Rudolfove kasarne ne Črnomercu glume u sceni obrane Poljske pošte u Gdanjsku. Kamenitim vratima, Cvjetnim trgom i Oktogonom, koji su glumili Varšavu, šetala je, nadalje, i Meryl Streep u "Sofijinu izboru", za koji je također dobila Oscar, a akcijske scene na Dolcu snimao je 1986. godine Jackie Chen u "Božjem oklopu". I to, nota bene, bez kaskadera pa mu je prilikom jednog pada tamo na polukatu gdje se sada prodaje najbolji burek u gradu, napukla lubanja. Ni taj snažni zvuk pucanja kostiju - ispravite me ako griješim - kod Zagrepčana nije uzrokovao nikakvu nelagodu o kojoj bi eventualno trebalo malo prozboriti.
Ono kada je Richard Gere po Sljemenu hvatao Radovana Karadžića u filmu "Lov u Bosni", upitno da li je netko uopće primijetio... Reakcije su, naime, u potpunosti izostale!
Ovaj film, međutim, koji se trenutačno snima - vjerojatno ste i sami primijetili - ne silazi dokonim stanovnicima centra grada s usana. Bojim se stoga da, iako ovo nije prvi holivudski film koji se snima u Zagrebu, mogao bi nažalost biti posljednji.
Treća tema koja posljednjih dana okupira stanovnike centra grada je, naravno, dugoočekivani Advent. Ta zagrebačka Božićna priča trebala bi, po najavama novog gradonačelnika, biti bolja od svih onih međunarodno nagrađivanih koje je organizirao njegov prethodnik. Nisam siguran da mu se baš u potpunosti vjeruje kada to kaže, ali ga se, čini mi se, donekle razumije. Nije naime više mogao tvrditi da će Advent biti pošteniji od svih onih ranijih jer su opet isti ljudi, pa onda još konkretnije i isti čovjek, a protiv kojega je i sam podnosio kaznene prijave te svoju predizbornu kampanju bazirao na borbi protiv njega i njemu sličnih, dobili sve najatraktivnije lokacije za postavljanje svojih montažnih kućica, tetrapakova sa Zimskim kuhanim vinom i, jasno, kotlovina.
Osim te grandiozne najave da će, dakle, biti bolji od najboljega, a po čemu je također na trenutak podsjetio na svog prethodnika te još jedanput dao vjetar u leđa tezi da su svi oni, eto, isti (!), nije mu ništa drugo ni preostalo...
Nama kao stanovnicima centra grada, ali i onima koji se barem ponekada tako osjećaju, bilo u vrijeme Svjetskog prvenstva ili Adventa, također ništa drugo ne preostaje nego da se uzdamo u neko božićno čudo pa da Hrvatska reprezentacija par dana prije Božića zaigra u finalu, a mi pod grijačima na nekoj od gradskih terasa sublimiramo ove tri gradske teme koje su posljednjih dana dominante u jednu pa tu utakmicu pogledamo u društvu atraktivne Kate Beckinsale.
E, to bi bila tema, uvjeren sam, kojom bi se u centru grada bavili još godinama!
VIDEO Neki imaju kokoši, glumce, a drugi pak Ivana Pavla II.: Najviše tetovaža ima ipak Marko Livaja
