– Do kraja svibnja “Plato Books” izdat će 15 knjiga Johnnyja Štulića plus dvostruki CD sa snimkama koncerata Azre u Mostaru i Banjoj Luci – potvrdio je Bane Gojković, vlasnik te beogradske izdavačke kuće. Iako je u početku bilo govora o 14 knjiga, Štulić je svojim sabranim djelima dodao i novi prepjev u heksametru poznatog djela Dragoslava Mihajlovića “Kad su cvetale tikve”. A tu je i njegov propratni tekst u kojemu Johnny piše o odnosima na ondašnjoj glazbenoj sceni i s članovima Azre.
“Zbog basiste sam par puta ručak napuštao, jer mu politiku kao i stakato pevanje nijesam podnosio. Inače je kumek bio, pa je tek posle desetak godina bas nabavio, koji sam mu tad preporučivao. No kao glumac se izvrstan pokazao”, piše Johnny o Miši Hrnjaku. “Gitarista je opet svoju poslednju trku trčao, pa mi je to v šeč bilo; a politički je umeo svakom cvet u dupe metnuti, što sam lično njegovom kiklopskom oku pripisao”, ide Jurici Pađenu. Dotaknuo se Johnny i Dejana Cukića, nekad člana Bajage i Instruktora, Cane iz Partibrejkersa... Bane Gojković za sada ne želi govoriti o početnoj tiraži, a očekivanja...
– Kao i uvijek kad se objavljuju pametne stvari, ne očekujem velik odjek. U vrijeme kad je dominantna vladavina gluposti, zapravo i ne znam reći što očekujem – kaže Gojković. Štulić pak progovara o najsjajnijim trenucima, ali i osobnim razočaranjima. “Devedeseta mi je bila slikovita godina, izvrsnih nastupa, što verovatno ide jedno s drugim; međutim nužna šteta prilikom turneja je tâ da kroče utabanim stazama, pa se bolje svira kad ne gledaš uvek ista lica, dovraga. Moguće to spada pod čar trenutka, kad ostanemo bez uzdaha. Tanano stihoklepstvo crne žuči odnosno sevdaha. I kao što sila Boga ne moli, tako i Muze nuždu mrze, pa imamo to što imamo, jebat ga”. Spominje Štulić i glazbenike koji su po medijima izjavljivali kako su prijateljevali s njim, a zapravo su se vidjeli tek nekoliko puta. O kvazikolegama i kvaziprijateljima s gorčinom piše: “Otkad znam za sebe, prati me nepoverenje, i od bâbe i od stričeva. Otud bih mogao biti i takozvani internacionalista, jerbo mi je ravno sve do Kosova. A nakaza ima svuda, najviše doma”.
“Inače je čisti Averel bio, onaj najveći svat iz braće Daltona, iako se to po njegovim volšebnim solima zaključiti ne bi moglo, tada je već treću godinu sa mnom svirao, pa je nagonski znao što i kako, da i meni bude milo. U svakom slučaju, zvuka je bilo”, piše Štulić o Jurici Pađenu. A on se pak slatko nasmijao čuvši da ga Štulić uspoređuje s Averelom Daltonom. Ne ljuti se, kaže, zbog toga na Štulića, smiješno mu je da se toga sjetio jer upravo je Pađen tako nazvao ondašnje članove Azre.
– Bili smo jedan drugome do uha, pa sam se zafrkavao da smo poput Daltona. Kako sam bio najviši među njima, sam sebe nazvao sam Averelom. Nekad smo se tomu smijali i drago mi je da se sjeća – kaže Pađen.
Johnny, ti si legenda ovih prostora. Intelektualno si iznad ove baruštine i jedva čekam tvoje knjige.