Intervju Nikša Sviličić

Stvarni poštar koji otvara pisma prava je filmska priča

sviličić nikša
Anto Magzan
12.10.2009.
u 15:23

Sredinom 90-ih u nekim dnevnim novinama objavljen je članak da je neki poštar otvarao i čitao tuđa pisma iz dokolice. Čim sam pročitao tu vijest, znao sam da je to vrlo zgodan predložak za scenarij.

Naravno da bih bio sretniji da se to dogodilo ranije, ali vjerujem da se sve u životu događa s nekim razlogom, pa sam i moj kasni debi shvatio na taj način - objašnjava Nikša Sviličić činjenicu da tek sada debitira kao redatelj filma "Vjerujem u anđele" (čija će svečana zagrebačka premijera biti u utorak), premda je diplomirao režiju još 1996. godine.

- Kada režirate film u kasnim tridesetima, osjećate puno više zrelosti, odgovornosti i rekao bih drukčije strasti prema projektu nego kada ste u dvadesetim godinama i mislite kako možete baš sve. Uvijek mi na pamet pada renomirani redatelj Ademir Kenović koji je, primjerice, u 39. godini filmom "Kuduz" također uspješno debitirao u Puli, a poslije se afirmirao kao redatelj i producent u širim okvirima.

Otkud ideja za film o poštaru koji otvarajući pisma sumještana vlada njihovim sudbinama?

- Sredinom 90-ih u nekim dnevnim novinama objavljen je članak da je neki poštar otvarao i čitao tuđa pisma iz dokolice. Čim sam pročitao tu vijest, znao sam da je to vrlo zgodan predložak za scenarij.

U Puli ste osvojili nagradu publike, a kritike nisu bile reprezentativne.

- Dobar odjek publike svakako je jedan od nedvojbenih atributa uspješnog filma. Na festivalu u Puli dobili smo Nagradu publike s prosječnom ocjenom 4,57 (ocjene su bile od 1 do 5), a u publici je, po nekim procjenama, bilo oko 10.000 ljudi. Na projekcijama u Komiži, gdje smo i snimali film, ljudi su čekali u redu za ulaznice i morali smo dodavati projekcije da bi ga svi zainteresirani vidjeli. Film "Vjerujem u anđele" pitka je romantična komedija, koja gledatelju vraća vjeru u život, ljubav i dobru kob, dok s druge strane vrlo ozbiljno promišlja motiv prava i pravde...

Kritiku poštujem, u pravilu vrlo ozbiljno promislim o svim izrečenim komentarima, te prihvatim one za koje smatram da ih treba prihvatiti. Jednom prilikom je netko rekao da je svaki dobronamjerni kritičar zapravo besplatni konzultant.

No, nije pitanje samo kritičara nego i ugleda kod kolega redatelja. Otkako ste postali ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra, koji je praktično tvorac filmske scene u zemlji, struka će vas opravdano držati i kao kreativca pod povećalom. Možda će se preko filma i razračunavati s vama.

- Ne mislim da bi na taj način netko stvarao umjetan animozitet prema meni i mojoj poziciji. Također, ne vjerujem u teorije zavjere iako me ponekad, priznajem, neugodno iznenade zlonamjerna podmetanja, bez obzira na to s koje strane dolazila ... Na poziciju ravnatelja izabran sam bez bilo kakvog lobija ili zaleđa interesne grupacije. Došao sam čista srca, sa željom da u okviru svojih mogućnosti pomognem napretku hrvatskog filma, u koji osobno jako vjerujem. Osim toga, vjerujte, pozicija ravnatelja HAVC-a u dnevnooperativnom smislu daleko je prizemnija i manje atraktivna od onog što ljudi možda misle; jako je puno posla i morate ga "nositi doma" i nakon radnog vremena ako želite postići dobar rezultat.

Može li se nakon debija zaključiti da kao ravnatelj HAVC-a njegujete tržišni odnos prema filmu uopće?

- Ako se pod tim smatra autorski odnos u kreiranju filma koji ima za cilj svojom temom i izvedbom zainteresirati široku publiku, te na taj način postići dobar rezultat u kinima - odgovor je da. Moj stav je da je aspekt publike, kao "predikata" tržišne orijentacije filma, vrlo važan. S druge strane, postoje filmovi koji imaju izraženiju "festivalsku orijentaciju", odnosno festivalskim uspjesima potiču distribuciju, te tako nalaze svoje "tržišno" mjesto pod suncem, što je također apsolutno legitimno. Budući da je sve teže doći do državnih sredstava za film u punom iznosu njegove cijene, ako se želi financijski zaokružiti neki filmski projekt, upravo će "tržišni aspekt" filma igrati sve jaču ulogu u budućnosti. Nadam se da će se i hrvatski film afirmirati kroz brojne koprodukcijske alijanse koje postaju sve zastupljenije u europskoj filmografiji.

Ključne riječi

Komentara 3

AG
Agramer198
16:16 12.10.2009.

Eto mojoj je majci poštar isto neki dan otvorio pismo i čitao rješenje o mirovini koje je dobila, vidjela ga je s prozora kako to radi.. Pitao sam jel hoće da ga odem prijavit pa da ga spucaju, ali dobra kakva je samo je rekla da mu više neće ostaviti tringelta...

Avatar ciril
ciril
16:34 12.10.2009.

Javna je tajna da se kod nas otvaraju pisma pogotovo ona iz inozemstva. Iako ne treba u pismima slati novac ipak se cesto na takav nacin salju manje svote deviza pa uposlenici u posti ili netko drugi \"sumnjiva\" pisma otvara. Takva pisma nikada ne budu dostavljena primatelju. Mozda bi istrazivacko novinarstvo moglo nesto konkretnije reci. Lijep pozdrav.

ST
starcevicanac
17:20 12.10.2009.

da ciril, s vama se u podpunosti slazem. i sam imao sam slicna iskustva. dok je na vladi bilo komunisticko jednoumlje (a ja hrvatski politicki emigrant u njemackoj) pisma koja sam upucivao iz inozemstva majci koja zivi na jadranu i bratu u unutrasnjosti zemlje ili su bila otvarana ili nisu bila dostavljena, sto sam donekle i \"razumio\". da ce se ista praksa i u demokratskoj hrvatskoj provoditi imao sam prilike u vise navrata iskusiti.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije