Posvećeno hrabrom narodu Afganistana, stoji na odjavnim titlovima filma Rambo III iz 1988., i to prikazanog svega deset dana prije nego što će sovjetske snage konačno napustiti tu zemlju.
I to je promijenjeno iz "posvećeno hrabrim mudžahedinskim borcima Afganistana". Zlobnici će se našaliti - pa kako su mogli znati? Pa ti u filmu sigurno nisu Talibani, iako ćete prema sovjetskim filmovima o intervenciji SSSR-a u zemlji gdje danas službuju i hrvatski vojnici ispričati ponešto drugačiju priču, pogledajte samo njihov ratni film "Deveta satnija". Reći će oni duhovitiji - talibani su kasnije postali oni klinci s kojima se Sylvester Stallone druži. Kako god bilo, odnosno bio ili postao netko taliban ili ne, serijal Rambo nevjerojatno je zanimljiv i zbog čudnog puta od antiratnog akcića do vrhunskog hollywoodskog propagandnog uratka.
Stallone je sudjelovao u pisanju svih četiriju, pa i petog nastavka koji u hrvatska kina dolazi u četvrtak. Pri tome ne treba zaboraviti da je John Rambo originalno lik iz romana "First Blood", koji je David Morrell napisao 1972. I u romanu nema imena, zove se samo Rambo. Naravno da je i kanadsko-američki pisac Morrell također doživio svjetsku slavu zajedno sa svojim romanom koji mu je ostao najprodavaniji, iako je nakon njega napisao još 27 naslova. Treba odmah uočiti kako je Rambo napisan 1972. godine kada je Vijetnamski rat još u toku, a da je "Rambo: First Blood" snimljen sedam godina nakon njegova završetka, dakle kada su sjećanja još uvijek vrlo živa.
Prikazati vrhunskog američkog specijalca koji se iz Indokine vraća s teškim PTSP-jem, ali i obogaćen vještinama za borbu u negostoljubivim uvjetima, kao žrtvu predrasuda, očito je procijenjeno vrlo primamljivim scenarijem. Sa svakim pravom. Nema nikoga iz generacije ovog autora tko nije stajao u redovima pred domaćim kinoblagajnama kako bi odgledao priču o Johnu Rambu u kojoj, vrlo zanimljivo, nema previše poginulih, samo je jedan kojeg je ubio Rambo, a akcija je neprestana. Međutim, već se s "Rambo: First Blood II" situacija se drastično mijenja pa će američki specijalac u akciji oslobađanja svojeg zapovjednika i drugih ratnih zarobljenika koje ondašnja, riječ je o 1985. godini kada nema govora o bilo kakvom dijalogu Vijetnama i Sjedinjenih Država, vlastoručno likvidira 75 Vijetnamaca. Ponovno je tematika Vijetnama zanimljiva američkoj javnosti jer se i dalje tamošnji mediji, deset godina nakon rata, bave brojkom američkih ratnih zarobljenika koje Vijetnam nije prijavio, a vode se kao "Missing In Action". Spomenimo kako je i Chuck Norris snimio film iste tematike koji se zvao upravo tako - "Missing In Action", samo je snimljen godinu dana ranije.
Brojne kontroverze
Vijetnam ne samo da nikada nije priznao da je držao američke zarobljenike nakon potpisivanja Pariškog sporazuma 1973. nego je čak negirao i da su ratni zarobljenici mučeni. Amerikanci govore ponešto drukčiju priču. Buka se podigla opet za posjeta Baracka Obame Vijetnamu potkraj njegova mandata kada su civilne udruge napravile novi pritisak da se nestali nađu. Opet, od 1600 traženih pronađeno je do tog trenutka njih 1026. I k tome, s rastućim kineskim ambicijama u Južnokineskom moru, nekadašnji ljutiti neprijatelj koji je SAD-u nanio prvi vojni poraz u povijesti odjednom je postao vrlo poželjnim saveznikom koji je čak tražio da mu se skine embargo na uvoz američkog naoružanja. Ipak, ispalo je da Amerikance taj vojni poraz i problematika zatočenika jako zanimaju, pa je film na uloženih 25,5 milijuna dolara uprihodio 300,4 milijuna. Nevjerojatno dobar rezultat. Popriličan fail, reklo bi se danas, ali to nije ništa kao promašaj koji smo spomenuli na početku teksta. U sveopćoj antikomunističkoj histeriji ciljanoj da se dokrajči Istočni blok i sruši željezna zavjesa, film "Rambo III" napravljen je da posluži toj svrsi. I bio je ozbiljan promašaj. Film je počeo s prikazivanjem 25. svibnja 1988. godine, a sovjetske su snage počele s povlačenjem 15. svibnja. Jasno, film je povukao mnoge kontroverze u javnosti, od općeg zgražanja zbog prikazivanja Sovjeta s kojima se Zapad, eto, gotovo pa izmirio, pa do podsjećanja kako sovjetska vlast doista jest u Afganistanu činila teške zločine te su upravo ta postupanja i uzrokovala stvaranje mudžahedina. Valjda je Stalloneu i ekipi bilo logično ili pristojno nastaviti s pričom o Sovjetima kao najgorim momcima koja je počela u "First Blood II" gdje su odgovorni za zadržavanje američkih zarobljenika upravo Sovjeti.
I u tu je svrhu angažiran vrstan britanski dramski glumac Steven Berkoff kao glavni negativac na sovjetskoj strani, vijetnamska je imala svojega koji stradava u finalnoj sceni kada ga Rambo raznese eksplozivnom strijelom. Očito je kako nije bila dobra odluka napraviti tako intoniran film, te je unatoč najizdašnijem budžetu u odnosu na prethodna dva filma, potrošeno je 60 milijuna dolara (korišteno je čak 250 glumaca), a film je zaradio 189 milijuna. Nije loše, ali očekivalo se daleko više. Rambo III proglašen je jednim od najnasilnijih filmova u povijesti, Rambo je osobno ubio 115 ljudi, prikazano je 221 nasilnih činova, barem 70 eksplozija. Film obiluje pretjerivanjima i netočnostima, i danas smeta kako umjesto kultne leteće topovnjače, helikoptera MiL Mi-24 Hind-D po ekranu leti "bezvezni" transportni Aerospatiale SA 330 Puma. Tada je Hind bio poznat kao najubojitiji helikopter svojeg doba, a kasnije su njegove izvedenice korištene i u Domovinskom ratu.
Rambo III ostaje najlošiji film serijala koji je popljuvan i od kritičara, no publika se očito na Ramba već toliko navikla da je svako njegovo pojavljivanje, čak i u tako lošem svjetlu funkcioniralo. U njemu se i sam Stallone promovirao kao neprikosnoveni gazda serijala jer je za snimanja otpustio redatelja Russella Mulcahyja koji mu se bio svidio zbog glazbenih spotova i serijala Highlander. Smatrao je kako su lokacije snimanja prezahtjevne, a ekipa preopsežna da bi se film napravio s tako lošom organizacijom. Mulcahy koji nakon nekoliko prosječnih filmova ostaje sjajnim redateljem glazbenih uradaka, a u njegovo sedlo uskače Peter MacDonald, no i on ostaje tek odličnim pomoćnikom redatelja u svojoj kasnijoj karijeri radeći na nekoliko velikih blockbustera. Sve zajedno, dosta velika propast. Možda smo i zato čekali sljedećih 20 godina na četvrti Rambo. I opet je nekadašnji specijalac koji sada živi negdje u Tajlandu dobio svog neprijatelja, ali ovog puta ne prateći službenu politiku, nego ipak svjetski interes. To je mjanmarska vojna hunta koja ugnjetava manjinski narod Karen, te radi represiju u zemlji nakon Šafranske revolucije. A svjetski je interes tada bio puštanje iz pritvora vođe mjanmarske oporbe Aung San Suu Kyi, što se i dogodilo dvije godine poslije. Ovaj je puta teško nešto prigovoriti Stalloneu koji je sam režirao četvrti nastavak svoje uspješne franšize, jer u tom trenutku je to bio plemenit cilj, Aung San Suu Kyi nagrađena je Nobelovom nagradom. Ali, da se film snima danas, vjerojatno bi tamošnja vojna hunta bila ponovno glavnim neprijateljem zbog onoga što se događa s narodom Rohindža, a očito je jako sretna okolnost kako na kraju filma nema poruke o Aung San Suu Kyi koja se s vremenom prometnula u jednu od tužnijih figura novije svjetske povijesti jer za Rohindže nije učinila baš ništa. Film u nekadašnjoj Burmi, naravno, nije prikazan, ali su ga kao svoju veliku motivaciju prihvatili borci Nacionalne oslobodilačke vojske Karena koja se protiv vlasti Mjanmara bori još od 1949. Čak su kao svoja borbena mota iskoristili i neke od fraza iz filma poput "Živi za ništa ili umri za nešto".
U četvrtom dijelu Rambo je nadmašio sam sebe pobivši 254 neprijateljska vojnika, često je film kritiziran zbog previše grafičkog nasilja koje je za film pretjerano, iako je realistično. Zbog nesporazuma oko prava, ili su ista korištena kao izgovor, film nije prikazivan u nekim dijelovima Europe, primjerice u najvećem britanskom kino lancu, Odeonu. I to je razlog što je na blagajnama prošao tek solidno, potrošeno je 50 milijuna dolara, a zarađeno 113,2, gdje se sasvim sigurno očekivalo više. Ovo je i prvi film u kojem je Rambo koristio pištolj, a isto je tako i prvi nastavak u kojem nije barem do pojasa gol niti u jednoj sceni.
No, to nije jer je odjednom Stallone postao pristojan, nego jednostavno zato što se tetovirao na oba ramena.
Posljednji Slyev Rambo?
Unatoč svim kritikama, pisac je originalnog romana o Rambu David Morrell pohvalio film i rekao kako Stallone apsolutno razumije kako treba izgledati lik koji je stvorio. Spomenimo ovdje kako je Rambo predstavljao početak velikog filmskog rivalstva Sylvestera Stallonea i Arnolda Schwarzeneggera. Nekoliko mjeseci nakon "Ramba II" izašao je "Komandos". Publika je tada jednostavno uživala u premjeravanju nauljenih bicepsa dvojice nabildanih heroja akcijskih filmova, teško je vjerovati da će se takva eksplozija mačizma u kinima ikada više ponoviti. Pred nama je sada "Rambo: Last Blood", peti nastavak filma koji je najavljivan i znatno ranije. Bilo je ideja i da se Rambo bori protiv genetički modificiranih bića, no ipak ništa od toga, ostalo se kod narkokartela koji drže Rambovu nećakinju. U pravu ste, u petom dijelu doznat ćemo nešto o Rambovoj obitelji, odnosno malo o njegovu životu prije Vijetnamskog rata. Ne zaboravimo kako je Rambova majka Navajo Indijanka. Puno više o tome svemu mogli bismo doznati iz prequela o kojem je Stallone već nekoliko puta i govorio. Za njega je Rambo savršen lik za tako nešto jer ga on zamišlja kao savršenog tinejdžera koji je odličan u školi i sjajan sportaš, no odlazak u rat mijenja ga pa postaje onakvim Rambom kakvog ga upoznajemo u filmovima. Vrlo je vjerojatno da je ovo posljednji film u kojem je Rambo Sylvester Stallone, no jako je, dakle, moguće da to nije i zadnji film o Rambu. Zanimljivo je kako je ratniku kojega nije moguće kontrolirati David Morrell dao ime.
A to je prema - pennsylvanijskim jabukama. A one su pak dobile ime prema švedskom doseljeniku Peteru Gunnarssonu Rambu koji je u Novu Švedsku, kako se zvao od Šveda naseljeni dio Pennsylvanije, stigao početkom 1640-ih godina.
Dojam je ipak da je stari Sly sve to pomalo preozbiljno shvatio. Rambo doista jest unikatan lik u povijesti filma pa je i nominiran za popis stotinu najvećih heroja i zlikovaca filma Američkog filmskog instituta. No, za razliku od Rockyja, nije na nju dospio, što također nešto govori. Možda je sve trebalo ostati na drugom dijelu koji je bio daleko najuspješnijim. Stalloneova karijera ne bi došla u pitanje, već je tada, sredinom 80-tih, stekao kultni status evergreena filmske akcije, a kasnije je dospijevao i u ekipu ozbiljnijih filmova poput "Cop Landa". Nama je najsimpatičniji bio u "Bijegu u pobjedu" snimljenom godinu prije Ramba kao golman savezničke reprezentacije. Možda je to malo bolje shvatio Richard Crenna koji je u tri filma o Rambu tumačio njegova zapovjednika, pukovnika Trautmana. U "Kakvim frajerima 2", parodiji na brojne hollywoodske akciće, dakako i Ramba, on parodira sam sebe. Po nama ispravno, jer filmovi o Rambu gledali su se ne zbog duboke osobnosti vojnog specijalca s PTSP-jem nego zbog njegovih sposobnosti koje su iznjedrivale vrhunsku akciju. Samo zbog toga. *
Eeeeee dragi moji koliko je toga Hollywood pogodio! *CIA* i "NASA"sigurno nema ništa sa tim? (Jedino logično) polako ali sigurno u velikom postotku se sve ostvaruje što je bila fikcija i film prije 50godina pa i novije...