Prošli tjedan povodom smrti glumca Ive Gregurevića na HTV-u ste mogli pogledati film “Što je muškarac bez brkova” u kojem je i glazba Tamare Obrovac.
Prije nešto više od dvije godine u intervjuu povodom skorašnjeg koncerta u zagrebačkom ZKM-u rekla mi je: “Moj trenutak prodora u širu publiku bila je pjesma ‘Daleko je onaj ‘ko me voli’ iz filma ‘Što je muškarac bez brkova’. Tada sam primijetila da me prepoznaju na naplatnim kućicama, u trgovinama…” Upravo ta pjesma, ali i mnoge druge, pokazuju i komunikativnost glazbe koju Tamara Obrovac izvodi s Transhistria Ensemblom. Taj dio njezine glazbene pojavnosti propustit će mnogi “preplašeni” jazz glazbom, a naglašavati je oni koji su posjećivali njezine koncerte i izlazili iznenađeni duhovitim Tamarinim konferansama, uz dojam da “nije boljelo”.
Spoj etničkih utjecaja i tradicijskih elemenata, kao u spomenutom hitu “Daleko je…”, jedan je od dokaza pristupačnosti glazbe Tamare Obrovac, koju su daleko prije “naplatnih kućica” unatrag dvadesetak godina prepoznali mnogi u koncertnim dvoranama na nastupima kojima je redovito oduševljavala u bilo kojoj konfiguraciji, bilo da je nastupala s Matijom Dedićem, Rambom Amadeusom ili u svojim solističkim programima. Koncertni album “Live @ ZKM” Tamara Obrovac s Transhistria Ensembleom snimila je 26. studenog 2016., obilježivši dvadesetu obljetnicu objavljivanja prvog albuma “Triade”, ujedno zaokružujući priču deset studijskih albuma koje je u međuvremenu objavila. Bio sam na tom sjajnom nastupu u rasprodanom ZKM-u gdje je uz ovacije oduševljene publike po ne znam koji put pokazala usuglašenost s pratećim sastavom i izvela svoju “transhistrijsku”, ali i “transhistorijsku” glazbenu opciju u kojoj se spajaju suvremeno i arhaično, veselo i tužno na nekoliko jezika na kojima izvodi svoje pjesme. Njezina suradnja s gitaristom Urošom Rakovcem na gitari i mandoli, Žigom Golobom na kontrabasu, Faustom Beccalossijem na harmonici i Krunoslavom Levačićem na bubnjevima već je godinama poligon za isporučivanje uzbudljive i zanimljive glazbe. Zapravo ga je teško nazvati “prateći sastav”, jer su se dinamika sviranja, brojne solističke bravure i izmjene ugođaja nakon godina toliko stopile s vokalima Tamare Obrovac i njezinim pjesmama, da se radi o jednom, zajedničkom organizmu pjevačice i sviračke postave.
Kako je sve zvučalo, sad se može provjeriti i na iscrpnom dvostrukom CD-u “Live @ ZKM” koji se pojavio krajem prošle godine. Nije čudno da je za predstavljanje izabrana dugometražna forma dvostrukog diska s ukupno stotinjak minuta glazbe, jer je sam retrospektivni nastup bio pun uvjerljivih izvedbi starijih pjesama i onih s (tada) novog albuma Tamare Obrovac i Transhistria Ensemblea “Canto amoroso”.
Iako je tek krajem 2018. objavila prvi koncertni album, upravo se zajednička svirka može nazvati glavnim motom koji je gotovo ugraviran u svirački kod i autorski rad Obrovac i Transhistria Ensemblea. Riječ je o toliko produktivnom zajedničkom druženju da je Obrovac s istim ansamblom lani predstavila još jedno, posve drukčije koncertno izdanje s Jazz orkestrom HRT-a u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti, na istom mjestu i s orkestrom s kojim su Chui snimili sjajan album “Chui ovu glazbu”. Nastao prije te kombinacije, “Live @ ZKM” tu je kao dokaz da Tamara uživo više nije daleko, nego sasvim blizu na CD-ima i streaming servisima.
