Svojim šarolikim repertoarom grupa The Frajle privukla je različitu i mnogobrojnu publiku i zato ne čudi što je njihov koncert zakazan za 10, studenog u dvorani Vatroslav Lisinski rasprodan u rekordnom roku. Zbog velikog interesa djevojke iz ovog Novosadskog benda održat će još jedan koncert u Lisinskom i to 1. prosinca, a sve navedeno bio nam je dovoljan povod da popričamo s članicama benda Marijom Mirković, Natašom Mihajlović, Jelenom i Nevenom Bučom.
Ovo vam je četvrti put da nastupate u Lisinskom, čime ćete ovaj put iznenaditi publiku?
Nevena Buča: Svirat ćemo naša četiri albuma, malo više ovaj posljednji i naravno na repertoaru će biti i neke obrade koje smo radili u posljednje vrijeme. Prvi put ćemo u Lisinskom izvesti i pjesme koje smo radile zadnjih mjeseci. Gosti su uvijek usko vezani za nas ili mi za njih i ovom prilikom to će biti netko tko je imao dosta utjecaja i veze s našim prethodnim albumom i neka ostane iznenađenje tko će to biti.
Publika u Hrvatskoj vas je zapravo upoznala zahvaljujući Runjićevim večerima, kako je došlo do te suradnje?
Nevena Buča: To je bilo spontano i Split je prvi grad u kojem smo nastupale u Hrvatskoj i ta ljubav je nastavljena uz našu veliku naklonost Zdenku Runjiću i Oliveru Dragojeviću. Sve se to nekako poklopilo s tim da smo dosta vremena provodile u Splitu stvorile smo neke kontakte i otvorila su nam se mnoga vrata i bila nam je velika čast kada smo bile pozvane da sviramo na Runjićevim večerima gdje smo se već poprilično udomaćile.
Marija Mirković: Nedostaješ mi ti smo otpjevale s Oliverom Dragojevićem 2012. godine i to je bilo divno iskustvo i nakon toga je uslijedio poziv za Runjićeve večeri.
Nevena Buča: Mi zapravo imamo različit glazbeni ukus. Marija obožava Olivera, a ja recimo nisam toliko znala o njegovom opusu, ali uz Runjićeve večeri otkrivala smo nove pjesme, poput "Meni trebaš ti" koju ja nisam ranije čula. Marija i Nata su znale puno pjesama i sada smo sve zadivljene i ljubiteljice smo tih skladbi.
Jelena Buča: Poznati smo po autorskim stvarima i coverima a obrađivale smo i najnovije MTV hitove i stare stvari, a kad smo se upoznale s Runjićevim pjesmama to nije bio nimalo lagan zadatak. Morale smo tim pjesmama dati novo ruho i to smo uspjele, a da smo uspjele shvatile smo tek kad smo stale na binu i kada je publika u pauzama između strofe i refrena pljeskala. Kasnije su te pjesme postale sastavni dio našeg repertoara i ljudi ih traže na koncertima.
Nataša Mihajlović: Naši obožavatelji su navikli na to da ih iznenadimo, tako da mi čak i neke tamburaške pjesme znamo obraditi. Autorske pjesme ali i one koje obrađujemo prolaze određenu transformaciju kako bi dobila taj naš zajednički pečat. Najvažnije je da nam pjesma odgovara jer nas četiri imamo različite vokale, intonacije i ritam.
Postoje li trzavice među vama?
Jelena Buča: Ima trzavica, ali sve je to zapravo nekakav kreativni dogovor. Shvatile smo te trzavice i prepirke kao prednost jer svaka donese nešto svoje. Baš zbog toga ljudima je i teško definirati našu glazbu jer to je mješavina različitih pravaca i svega što je svaka od nas slušala. Čak se i autorske pjesme razlikuju ako smo ih same pisale ili ako smo sudjelovale sve četiri. To doprinosi velikoj šarolikosti publike i u našoj publici ima starijih a ima i djece. Čak smo jednom prilikom imali i jednu bebu koja je imala tri tjedna i došla je na naš koncert.
Nedostaje li vam muška ruka u bendu?
Nataša Mihajlović: Imamo Frajlere koji su ovdje iz Zagreba i s nama su već dvije godine na nastupima, na njih se oslanjamo, motor su i dio goriva za naš motor.
Baladu "Moli me, moli me" objavili ste prije nekoliko mjeseci, kakve su reakcije publike, jer balade nisu baš česta stvar na vašem repertoaru?
Marija Mirković: Publika na našim koncertima obično voli radosnije pjesme a balade ih obično rasplaču, tako da treba i nama i njima vremena da se vratimo u pravi koncertni ritam. Ljudi vole balade i dovikuju da na nastupima da ih žele i onda kad ih dobiju baladu poteku im suze. Mi volimo pisati balade i volimo ih izvoditi, ali teško ih je uklopiti u koncert na kojem želimo da su ljudi nasmijani. Ali s druge strane iskrenih emocija nikada dosta. Opet mi smo žene imamo te svoje momente tuge, što prividne što stvarne i volimo slušati i pisati balade. Na kraju krajeva mi smo iz Novog Sada i kod nas je ravnica u kojoj vlada melankolija i sklone smo baladama. Tako da publici možemo poručiti da će u Lisinskom čuti balade i nek pripreme maramice, nas četiri smo već sve to otplakale tijekom ove turneje i suza više nemamo.
Jeste razmišljale o odlasku iz Novog Sada, da li bi vam to bilo lakše kad je posao u pitanju?
Nevena Buča: Živjele smo u jedno duže vrijeme Zagrebu jer smo izračunale da nam je iz Zagreba najlakše doći do svih ostalih lokacija u regiji, a vikende smo provodile u Novom Sadu. Mi stalno putujemo tako da smo zapravo na kotačima i u koferima
Što će biti ako se jedna od vas odluči udati i skrasiti?
Marija Mirković: To bi značilo jedan ludi tulum i svađu tko će biti kome kuma i tko će plesati na stolu.
Može li se živjeti od glazbe?
Nataša Mihajlović: Može se živjeti od ovog posla ali morate biti posvećeni 300 posto onome što radite. To zahtjeva veliki dio vašeg vremena i traži veliku količinu energije za puno novih ljudi s kojima se svakodnevno susrećete. Kod ovog posla se ne vide oni pozadinski trenuci, vidite nas lijepo skockane s frizurama i dobrim glazbenim repertoarom, ali iza toga je život posvećen stvaranju, život koji uglavnom provodimo na četiri kotača.
Imate li potrebu se povremeno udaljiti jedna od druge?
Jelena Buča: Kad dođemo kući blokiramo jedna drugu (smijeh).
Nevena Buča: Imamo trenutke kada organiziramo vrijeme samo za nas i ne pričamo o poslu i družimo se, što je jako važno.
Postoje li neki planovi za novi album suradnju...
Nevena Buča:Radimo jedan duet koji će izaći uskoro i skupljamo nove pjesme za album koji bi trebao biti objavljen na proljeće.
