U hrvatska kina došao je Tomb Raider, najnovija filmska verzija iznimno popularne igrice u kojoj se pred kamerama prvi put ne pojavljuje Angelina Jolie, nego mlada švedska glumica Alicia Vikander.
Film prati igricu
Fanovi franšize odmah će uočiti razliku između dviju filmskih inkarnacija Lare Croft, i pri tome ne mislimo samo na vrlo uočljivu razliku u veličini njihova poprsja: u svojem tumačenju poznate pustolovke Alicia Vikander mnogo je bliža emancipiranim modernim heroinama poput Katniss Everdeen iz “Igara gladi” nego naoružanom lateks-vampu Angeline Jolie, koja je u skladu s tadašnjim produkcijskim zakonitostima, tumačeći Laru Croft 2001. i 2003. godine, na prvo mjesto stavljala svoj seksepil.
Takva promjena u skladu je s trendovima u filmskoj industriji koji su dodatno naglašeni nedavnim pokretom #MeToo, ali prije svega utemeljena je u promjenama koje su već ranije zahvatile gaming industriju: gledajući evoluciju Lare Croft od digitalne pornolutke s pištoljima do blatom i znojem umrljane ratnice s lukom i strijelom, njezin je lik u samo 22 godine postojanja prošao veće transformacije nego Barbie u svojih šest desetljeća postojanja. A upravo se ta poznata igračka često ističe kao najbolji lakmus promjena u stereotipnom društvenom gledanju žene.
Neki stereotipi ostaju
Nova i realnija Lara Croft, očekivano, naišla je na podijeljene reakcije: od oduševljenja smjerom u kojem se njezin lik razvija do frustracije političkom korektnošću koja je dijelu gamera “pokvarila” omiljenu igračku.
I dok je zanimljivo pratiti njezine mijene, kako u igri tako i na filmu, ostaje dojam da su one i dalje samo kozmetičke. Nova filmska Lara još je uvijek neuvjerljiva i u mnogočemu stereotipna, a ni scenaristi joj nisu napravili uslugu kopirajući jednostavni narativ igara u kojima se pojavljuje.
Novi film zato može poslužiti za relativnu razonodu, ali prave, višeslojne heroine i dalje moramo tražiti drugdje.
Priča o političkoj korektnosti priča je o malograđanštini.