Tomislav Tomi Ritoša dugogodišnji je glazbeni urednik Radio Istre, jedne od najslušanijih hrvatskih radijskih postaja, koja je u eteru već više od 30 godina. Tomy će i sam iduće godine proslaviti 30 godina rada na ovoj postaji, na kojoj je počeo vodeći emisiju o plesnoj glazbi, a danas se s kolegama brine o glazbenom imidžu radija.
Kako ste zavoljeli glazbu, na kojoj ste glazbi odrasli?
Odakle krenuti? Glazba je u mom životu još otkad sam bio beba. Tako mi bar kažu stariji, koji su sve to vidjeli vlastitim očima. Moja draga teta Marjuča imala je veliku kolekciju vinila, što singl ploča, što albuma, po kojima sam uvijek čačkao. Prije no što sam progovorio, znali su mi reći: "Tomo, stavi da svira ta i ta pjesma." Uvijek bih izvukao ono što su tražili.
Valjda sam raspoznavao omote ploča, ja se doista ne sjećam. Najranija sjećanja su mi ta da gdje god su me poveli, Pula, Poreč, Rijeka itd. znalo se unaprijed - Tomi iz tog grada ne ide dok ga ne odvedu u trgovinu ploča. I uvijek su mi morali kupiti bar jednu, u suprotnom se nisam htio maknuti. Ono na čemu sam odrastao bili su Splitski festivali, Abba, Novi fosili, Zdravko Čolić, Bill Withers, Aretha Franklin, Bob Marley, Tomislav Ivčić, tadašnja ex YU scena. Dodira s narodnjacima nije bilo. Pa su tu: The Beatles, Blondie, talijanske kancone - Sanremo festival, itd... Negdje u prvoj polovici 80-ih Novi val. Draži bandovi iz tog razdoblja bili su mi Idoli i Lačni FranzTada nam je u posjetu bila rođakinja Gretta iz Clevelanda, nahvalila mi dva banda koje sluša neprestano i kupila mi je album "Construction Time Again" - grupe Depeche Mode i 2 Lp-a Pink Floyda: "The Final Cut" i "The Wall". Tu je nastupio moj "chrash, boom, bang". Počeo sam kupovati tada vrlo popularan njemački glazbeni časopis Bravo! i naš Džuboks, pratiti MTV neprestano i upijao sve što mi je u tom trenutku bilo dobro. Nena, Duran Duran, Kajagoogoo, Spandau Ballet, Talking Heads, The Cure, B. Springsteena. Sve sam više kupovao Lp-e, uz singl ploče. Ponekad je neki album kasnio na području EX YU čak i više od godinu dana, u odnosu na ostatak svijeta jer su licence kupovali/imali tadašnji Jugoton, PGP-RTB, Helidon itd. Trst je bio u tijeku, što se toga tiče.
Kako ste počeli raditi na Radio Istri?
Na Radio Istri sam počeo raditi najprije u emisiji "Pozor!" koja je bila specijalizirana za sve tadašnje domovinske branitelje. Svemu je prethodila činjenica da sam u Puli i u Pazinu radio kao DJ na razglasu, odnosno puštao glazbu u vrijeme vojničkog dnevnog odmora. U prilog mi ide i to što sam u vojsci bio tenkist (naime, visok sam oko 173 cm), a tenkisti su pretežno nižeg rasta i nakon pulske osnovne obuke bili su poslani u Pazin jer je ovdje bila vojarna za tenkiste, za njihovu specijalizaciju. A ja sam iz okolice Pazina pa me to jako razveselilo. Tada odgovorni ljudi na Radio Istri brzo su prepoznali moj talent i veliku ljubav prema glazbi te poznavanje svakojake glazbe. Tada im je na radiju nedostajalo kadra i onda su znali nazvati moje zapovjednike u vojarnu, zamoliti ih da me puste 4 do 6 sati da odradim šihtu u programu. Uvijek bi me bez ikakvog problema pustili, na čemu sam im i dan-danas vrlo zahvalan. U probni radni odnos primljen sam već idućeg dana nakon isteka mog vojnog roka.
Sjećate li se prvog odlaska u eter, koje ste emisije tada radili?
Sjećam se emisije koja je išla nedjeljom, mislim da se zvala "Dance Time". Samo ime govori da smo puštali plesnu glazbu, no kolegama Alenu, Kreši i Gianniju rekao sam odmah: "Kakav eter vam pada napamet, jeste li vi normalni? Pustite me tu za gramofonima i cd playerima, ostalo ne dolazi u obzir, ni pod razno..." Trebalo je dosta vremena i njihovog nagovaranja dok naposljetku nisam popustio i sjeo u studio, drhtavim glasom najavljivao ono što ćemo iduće slušati i izrekao nekoliko riječi o tom singlu koji slijedi. Kasnije smo pokrenuli "Dance all night", od ponoći do 6 ujutro, no tu je već rave pokret zahvatio vrlo široku mladu pa i stariju masu slušatelja. U emisiji su nam se tada pridružili draga kolegica Sandra, moji prijatelji Arsen i Zdenko, pa smo to radili s velikim zadovoljstvom. Ploče smo nabavljali iz Austrije, Italije i Njemačke i program je bio koncipiran tako da smo elektronsku/techno - rave glazbu svirali negdje do 4:30, poslije bismo nastavljali s electro-pop, pop glazbom. Bilo je tu i rapa, downtempa i chill outa. Program je bio vrlo slušan, iako se radilo o noćnom terminu.
Radio Istra prije dvije godine proslavila je 30 godina rada. Vjerujem da ste jako ponosni na taj jubilej. Koliko se vaš radio promijenio tijekom 30 godina?
Jesam, ponosan sam, izuzetno. Ako ubrojimo vojni rok, ja sam tu još od 1994. Radio Istra je u početku imala svojih uspona i padova, ali tko ih nema. Od 2001. godine, otkad je radio preuzela nova ekipa, timskim radom, na čelu s direktorom Zvjezdanom Jurcolom, radio stalno raste u svakom smislu. Već petnaestak godina najslušanija smo radijska postaja u Istri, među najslušanijima u Hrvatskoj, dobitnici brojnih nagrada i priznanja. Između ostalih i Večernjakove ruže. Evo, nestrpljivo iščekujemo rezultate ovogodišnje Ruže jer je naš kolega Mario Lipovšek Battifiaca finalist kategorije Radijska osoba godine. Program odašiljemo putem sedam odašiljača, koristimo najsuvremeniju radijsku opremu i imamo sigurno jedan od najljepših studija u Hrvatskoj.
Što sve danas radite na Radio Istri, kako izgleda vaš radni dan?
S kolegama Igorom i Draganom zadužen sam za glazbenu redakciju. Najprije otvorim i pročitam e-mailove, glazbene vijesti, odnosno zanimljivost ili recenziju na glazbenim i filmskim portalima, jer sam i veliki filmofil. Bacim pogled i na svjetske top-liste, naravno. Facebook mi puno pomaže u komunikaciji s diskografima i puno je brže od slanja e-mailova, kada treba nešto dogovoriti. Onda kreće download sa službenih siteova, brzinsko preslušavanje, obrada i ubacivanje u rotaciju novih singlova, kako domaćih, tako i stranih, programiranje noćnih playlisti. Dogovaram predstavljanje novih singlova, u dogovoru s kolegicom, glavnom urednicom Melitom Gržić Pincin. U eteru radim šihtu do dvije tjedno. Kada sam glazbeni urednik i tonski realizator, trudim se izvući nešto što odavno nisam svirao, bez obzira iz koje dekade potječe. Zato i u mojoj kancelariji posvud ima papira s podsjetnicima na određene izvođače i pjesme. Doslovno smo pretrpani količinom novog materijala koji svakodnevno pristiže. Glazbu je zahvatila strašna hiperprodukcija. Iako bih volio preslušati sav taj materijal, jer u tome uživam, dan koji traje 24 sata malo mi je - trebao bih se klonirati, a čak i tada bilo bi nedovoljno vremena.
Koliko je digitalizacija pridonijela kvaliteti radija? Kako danas u moru pjesama pronađete one prave?
Digitalizacija je donijela puno toga dobroga, ali ima i svojih nedostataka. No, da sada krenem u detalje, ovaj bi se intervju odužio. Donijela je puno dobroga u tehničkom smislu, jer nam olakšava rad za pultom. U glazbenom kontekstu, ja bih za sebe rekao da sam ipak stara škola. Najviše volim vinile, pa odmah iza njih cd-ove. Svjestan sam da su mlade generacije potpuno drugačije, streaming servisi i YouTube su im valjda dovoljni, dok meni treba fizički primjerak albuma da zadovolji moj "glazbeni apetit". Doma imam veliku kolekciju vinila i cd-a, ne znam, nekako sam naviknut na to. Naravno, i ja nekad posegnem za USB stickovima, mp3-cama i imam pretplatu na streaming servis. Ne odbacujem i ne ignoriram novosti u svijetu glazbe. U današnjoj poplavi pjesama, novih singlova - ne pronađem ja njih. Prije bih rekao da one pronađu mene. Za to je potrebno puno slušanja glazbe, pa se tako naleti na nešto hitoidno i drugačije/originalno. Doma slušam puno nove glazbe i uvijek nešto izleti kao potencijalni budući hit. Tu se vodim instinktom i sluhom prvenstveno.
Koji su vam daljnji planovi u karijeri? Imate li ideja za nove emisije?
Ostati u glazbi i uživati u glazbi. A ideja za nove emisije nikad ne nedostaje, ali ostavimo nešto i za drugi put. Hvala na prilici i veliki pozdrav svim ljubiteljima glazbe i radija.
VIDEO: Hus iz Parnog valjka otkrio nam je sve o nastavku rada benda
Pušta li legendarnog Elia Piska?