Novinarstvo ili gluma – dvojba je koja ga je mučila do prve godine
fakulteta pa je 31-godišnji Tomislav Jelinčić Krležu uvježbavao dok je
još kao srednjoškolac koračao prema radnom mjestu – Radio Studentu. No
budući da je novinarski zanat iskušavao još u gimnaziji, gdje je u
listu Bohem širio školske tračeve, a ljeto kasnije s Knjazom, Cezarom i
Jajanom proveo i na OTV-u, njegova su osjetila bila “zatrovana” pa je
srce reklo – novinarstvo.
Za glumu, kako kaže, nije bio previše talentiran zbog čega ni danas ne
može ostati ozbiljan kad čuje nešto smiješno. Zbog toga što mu se
osmijeh katkad otme ispred kamere mnogi mu zamjeraju, no ovaj veseljak
za to ne mari. Tko radi, taj i griješi, poručuje Tomislav kojeg ćemo
još dugo gledati u RTL-ovu eteru. Tko zna, možda jednom i u sapunicama.
U vašoj mladosti postojao je još jedan san: onaj modni pa ste prvo bili maneken, a poslije ste se upisali i na modni dizajn.
– Nikad mi to nije bilo ni u snu. Pojavio sam se u nekoliko reklama i
na nekoliko revija. Bio je to samo izvor prihoda, u te sam vode zalutao
jer me jedno ljeto na bazenu vidjela i ulovila agentica. No nikad se
nije čulo za mene. To je bila viša sila, kao i Tekstilno-tehnološki
fakultet na koji sam se upisao jer nisam upao na novinarstvo, a trebala
su mi studentska prava. Snalazio sam se na različite načine. Ne znate
da sam, primjerice, prodavao cvijeće na veletržnici.
Jeste li i na televiziji radili samo nježne poslove ili ste stavljali glavu u torbu?
– Nisam bio u takvim situacijama. Na HTV sam došao u Dječji program, a
poslije prešao u Informativni. Najvatrenije od svega bilo je kad sam
pratio crnu kroniku, ali ni tamo nisam doživio veći incident. Jedina
škakljiva situacija bila je kad sam radio za “Metropolis”, emisiju
poznatu po tome što se u njoj prvi put na televiziji skinula “ona neka”
što je gola srušila scenografiju. No nitko nije nastradao!
Ali ste zato vi na RTL-u imali nezgodnih gafova. Boli li vas što ste zbog dvije pogreške često predmet srpdnje?
– Radije bih da se nije dogodilo, ali i to je dio mog posla. Nisam se
smijao tome nego kolegama kamermanima i Editi Misirić i Antoniji Stupar
Jurkin koje su se na vijest o terapiji lopatom ispred mene valjale od
smijeha. To nitko ne vidi.
Jedan od tih filmića koji kruže internetom zove se “Pijani Tomislav Jelinčić”. Jeste li uopće ikad pili i imali buntovnu fazu?
– Nikad nisam pretjerivao, znalo se "zalomiti" samo u srednjoj školi i
na početku studija. Iako sam bio uzoran, bio sam roker u duši pa sam s
ekipom iz studentskih dana često sjedio na klupicama uz pivo. No nismo
ništa razbijali kao mladi danas. Skupljali smo se na Zrinjevcu jer je u
Petrinjskoj bio jedini dućan gdje se noću mogla kupiti povoljna cuga.
Poslije smo odlazili u Kulušić i Lapidarij, gdje su uz Azru ili U2 pale
i prve ljubavi.
Znači supruga Ivana nije vaša prva ljubav?
– Ona je moja najveća ljubav, ali bio sam zaljubljiv i prije nje. Imao
sam dvije duge veze koje sam, otkako je Ivana ušla u moj život,
izbrisao iz glave.
Je li Ivana osvajala vas ili vi nju?
– S obzirom na to da smo oboje izašli iz dugih veza, nije bilo klasičnog
osvajanja. Bili smo prijatelji i jedno drugo poticali da završimo
fakultet, natjecali se tko će prije diplomirati – ja na novinarstvu ili
ona na zemljopisu. Jednu večer otišli smo gledati divan “romantičan”
film – “Bande New Yorka” u kojem ima krvi do koljena i tu smo večer
prohodali.
No da je situacija bila drukčija i da vam je supruga prva prišla, što biste pomislili?
– Nemam ništa protiv, ali više volim da su muškarci lovci, a žene
lovina. Danas je to drukčije pa se igraju neke igre odbijanja i
privlačenja. Mislim da mnogi tako propuštaju najbolje prilike.
Znači li to da ste tradicionalist?
– Jesam!
Dijelite li poslove na muške i ženske?
Foto: Goran Jakus
– Koji su koji? Kod nas svi sve rade. Nemam problema s peglanjem
košulja koje moja supruga baš i ne voli jer su valjda komplicirane.
Opušta me i usisavanje, no mrzim prati podove! No to nije slučaj kad
želim iznenaditi Ivanu. Tad sve radim i sve uglancam.
Jeste li je ikad iznenadili intimnim rubljem?
– Jednom i nikad više! Kupio sam joj za neku priliku push up grudnjak
za koji sam mislio da želi jer smo ga jednom komentirali pred izlogom.
Kad sam ga donio doma, shvatio sam da je to bilo krivo i pokajao sam
se. Sad joj darujem gerbere ili haiku poeziju.
Znači niste spremni na rizike?
– U poslovnom smislu jesam, u privatnom ne. Primjerice na HTV-u sam dao
otkaz 19 dana nakon što sam, poslije sedam godina rada, dobio stalni
posao i otišao na RTL. Moj se tata hvatao za glavu i rekao mi da sam
lud, ali sam svejedno otišao. Da vam dočaram, RTL je tada tek došao u
Hrvatsku i bio je samo jedan ured na Zrinjevcu. No, nikad nisam ni
sumnjao ni zažalio.
Ima li nešto što biste izbrisali iz života?
– Načelno nema, no bio sam ponekad mangup pa se često bojim što ću ako moji sinovi Jona i Vid budu poput mene.
Što je najgore što ste napravili?
– Nisu to tako loše stvari, ali su nepromišljene: skakao sam sa
svjetionika među oštre stijene, divljao na motoru... Strah me da ću
morati živjeti na iglama kao moji roditelji sa mnom. Mnogih se stvari
ne mogu ni sjetiti. Valjda sam ih htio potisnuti iz sjećanja.
Jeste li u mladosti bili poročni?
– Što se toga tiče bio sam dobar dečko. Nisam se drogirao, niti sam
ikad povukao dim cigarete. Netko će reći da sam štreber, ali jako sam
sretan zbog toga!
Kako ćete reagirati ako sinove, dvogodišnjeg Jonu i nedavno rođenog Vida, jednog dana uhvatite s “čikom u ustima”?
– Prije nego što se to dogodi, razgovarat ćemo malo o zdravlju i smradu, ali ne mogu utjecati na njihov izbor!
Što ćete još pokušati prenijeti na njih?
– Mislim da se nikad neću petljati u njihove odluke. Briga me hoće li biti glumci ili kirurzi. Nemam bolesnih ambicija.
A za sebe?
– Htio bih sjesti u redateljski stolac i raditi filmove, ali jako sam
sretan i kad se u društvu iskusnih ribara zaputim na pučinu. Ni
fotografija nije isključena.
