Severinin menadžer Tomislav Petrović poslao je danas redakciji 24 sata otvoreno pismo u kojem je optužio Milana Popovića da Severini želi potpuno oduzeti pravo da viđa malog Aleksandra. Drugi je krivac, prema njegovu mišljenju, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, kojem je Severina prijavila da je Centar za socijalnu skrb Maksimir u sukobu interesa jer je Popovićeva odvjetnica njihova djelatnica. Pismo donosimo u cijelosti:
– Prije svega, želim reći da se ovdje pod krinkom ravnopravnog roditeljstva radi o pokušaju oduzimanja djeteta majci, i to bi trebalo svima biti jasno.
Dokaz tomu je i tužba Milana Popovića koju je podigao u Srbiji i u kojoj traži da se Severini oduzme skrbništvo. Za one koji nisu upućeni, to znači da joj se potpuno oduzme pravo da uopće viđa dijete. Nasreću, on je taj spor pravomoćno izgubio.
Međutim, nedavno je tražio reviziju tog spora, što dokazuje da ne odustaje od te namjere.
Vjetar u leđa sigurno mu je dala ova privremena mjera kojom se djetetu zabranjuje da viđa majku više od 200 dana godišnje pa pretpostavljam da je zaključio da se sve može kad se ima malo više para i vremena te ako si uporan.
Dakle, otac djeteta koji se zalaže za ravnopravno roditeljstvo djetetu zapravo želi oduzeti majku. Ravnopravno roditeljstvo u njegovu se slučaju svodi na manipulaciju javnosti kako bi pridobio simpatije određenog dijela javnosti za svoje prikrivene namjere.
Severina je svjesna da djetetu treba otac i zato ga je zvala da dolazi viđati dijete u duljem periodu njegova života, kad to otac nije htio. Stoga, izjave koje se plasiraju u javnost da mu ona brani da viđa sina imaju za svrhu diskreditiranje nje kao majke, a to traje otkad ga je Severina ostavila.
Isto tako, izjave koje otac i njegova odvjetnica daju u javnost, da Severina u tih 200 dana može vidjeti svoje dijete i čuti se s njim telefonski kad to odgovara djetetu i njoj, nisu istinite. Naime, privremena mjera ne sadržava mogućnost dogovora roditelja. Sve što je izvan odluke sutkinje Verice Nikić znači kršenje sudske odluke, a time i mogućnost kaznenog progona protiv roditelja.
Mjera je u najmanju ruku kriminalna i neprovediva u stvarnom, realnom životu. Po dosuđenoj mjeri, ako se dijete, ne dao bog, razboli i završi u bolnici, roditelji ga ne smiju posjetiti ako taj termin nije onaj u kojemu je određeno da viđaju dijete.
Floskula koju plasira Popovićeva odvjetnica da je sud izrekao takvu mjeru kako bi se roditelje prisililo da se dogovore u najmanju je ruku maloumna. Pa da se mogu dogovoriti, ne bi se sudili.
Zato sudovi i postoje, ali se od njih i od institucija sistema traži da rade po zakonu, a to ovdje nije slučaj. Za nastalu situaciju su, smatram, prije svega krive institucije sistema koje su omogućile da se takva odluka donese.
Moram spomenuti i kriminalnu preporuku Centra za socijalnu skrb Maksimir, čije su djelatnice, Jasna Jurčević, Ana Pavlović i Ivanka Popić, predložile da se dijete, koje pet godina sretno živi kod majke, odvoji od majke punih 200 dana u godini i da mu se ograniči kontakt s njom.
Opravdanu sumnju u osvetu daje i mišljenje istog centra dano dva mjeseca ranije, prema kojemu će otac dijete viđati svaki drugi vikend i dva dana u tjednu kad nema vikend. Što se dogodilo u ta dva mjeseca nakon što je dijete s majkom sretno živjelo punih pet godina?
Drugi krivac je svakako Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, kojemu je Severina podnijela sve dokaze o pristranosti Centra za socijalnu skrb Maksimir.
Čak i dokaz da je Popovićeva odvjetnica Eleonora Katić u radnom odnosu s Centrom za socijalnu skrb Maksimir pa se ovdje radi o očitom sukobu interesa i kršenju zakona. Severina je tražila da se zbog toga izuzme Centar za socijalnu skrb Maksimir i da se predmet preda drugom centru.
Dobila je odbijenicu, s obrazloženjem ''da se žali upravi vodovoda'', pa neka upravni sud odluči o tome. Ministarstvo u obrazloženju čak nije ni spomenulo sukob interesa odvjetnice Eleonore Katić, kao da to ne postoji.
Dakle, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku odbilo je zaštititi dijete i majku, oboje državljane Republike Hrvatske, i dopustiti donošenje mjere kojom dijete može izgubiti prebivalište na području RH, s obzirom na to da je moguće da će više od 180 dana na godinu živjeti u inozemstvu.
Za kraj, dolazimo do privremene mjere sutkinje Verice Nikić, koja je već jednom presudom zabranila djetetu da ide u vrtić s obrazloženjem da se roditelji o tome trebaju dogovoriti. Zbog te odluke dijete je bilo odvojeno od vršnjaka i prijatelja punih pet mjeseci.
Severina je upisala dijete u vrtić u razdoblju kad otac mjesecima nije dolazio viđati sina. Nakon što je upoznala sadašnjeg supruga, pojavio se Popović koji je bio protiv toga da mu dijete ide u vrtić.
Kako se dogovoriti ako jedna strana želi da dijete pohađa vrtić, a druga ne želi. Pa sud zato i postoji da presudi što je najbolje za dijete. U oba slučaja sutkinja Verica Nikić presudila je prema zahtjevima oca, suprotno interesima djeteta.
Ovim apeliram na Vladu RH i premijera Plenkovića da istraži način funkcioniranja državnih institucija te pokrene transparentan rad u zaštiti prava djeteta kako se više nikad ovakav slučaj ne bi dogodio bilo kojem djetetu.
nosite se više vi severina u TPM...