Prije gotovo tri tjedna glumica iz zagrebačke „Gavelle“ Natalija Đorđević obratila se za pomoć putem društvenih mreža jer je bila u potrazi za dodatnim poslom. Njezin je oglas u kratkom roku izazvao veliku pozornost, a glumica, inače kći uglednog psihijatra Veljka Đorđevića i cijenjene novinarke Branke Bilić, istaknula je da joj to nije bilo lako napisati te u našem razgovoru objašnjava zašto je to tako.
– Ne znam zašto je moja objava izazvala toliko reakcija. Pa svi danas traže dodatne honorarne poslove – počela je Natalija, koja je nedavno okrunila staž na pozornici 45. profesionalnom predstavom. – Ja sam sretna što imam plaću, ali naravno da stalno tražim i radim nešto sa strane. Nije lako uzdržavati nepokretnu mamu i vjerujem da je svima danas potrebna dodatna zarada, nije lako danas živjeti – govori glumica čija je majka doživjela moždani udar prije 20 godina, a zbog težine udara nisu vjerovali da će preživjeti. – Danas je zovu čudom – prisjeća se Natalija i nastavlja: „Probudila se iz kome, ali nije se mogla pomaknuti. Oduzela joj se cijela desna strana i nije ništa znala; zaboravila je i govoriti – opisuje nam glumica dodajući da je majka nakon dugotrajne rehabilitacije uspjela progovoriti i naučiti pisati lijevom rukom, ali da bez obzira na sav trud, nikada više nije samostalno prohodala. Nažalost, njezinim zdravstvenim tegobama pripisalo se njih još nekoliko. Godine 2006. dobila je još jedan udar i stanje se pogoršalo, a nekoliko godina kasnije i karcinom dojke. Zbog svega toga Natalija danas živi s majkom, a u brizi za nju pomaže joj jedna gospođa.
– Moram imati gospođu koja mi pomaže u prijepodnevnim satima kada imam probe. Jer mama ne može sama uzeti ni čašu vode iz kuhinje — sve mora biti dobro organizirano – pripominje Natalija te dodaje: „Tri puta tjedno dolazi terapeut, sestra koja je pere... Ali ponosna sam na sebe što zbog mamina zdravstvenog stanja nisam odbila nijednu ulogu. S druge strane, ona nije propustila nijednu moju premijeru! – ističe glumica koja otkriva što joj je najviše pomoglo u suočavanju s majčinim stanjem.
– Ljubav i vjera u sretan završetak. Nikada nisam vjerovala u crne prognoze. A ni mama. Naučile smo veseliti se svakoj sitnici. Danas je npr. lijep dan, pada kiša, ali zajedno s terapeutom odvest ću mamu na kavu – govori nam. Od trenutka objave na Facebooku dogodilo se mnogo lijepih stvari – predstava „Gospodin Kolpert“ u KNAP-u imala je uspješnu premijeru, a ovog tjedna predstava „Kiklop“, u kojoj također glumi, nominirana je za najbolju predstavu godine.
– Presretna sam zbog nominacije “Kiklopa” za najbolju predstavu u cjelini, ne samo zato što u njemu glumim nego i zato što mislim da je Saša Anočić napravio sjajnu predstavu, što je bio velik izazov s tako velikim brojem glumaca i s obzirom na opsežnost romana. Mislim da je nominacija zaslužena, kao i nominacija našeg redatelja – tvrdi nam glumica koja je od 2014. godine u ansamblu DK “Gavella”, a u novoj predstavi Binocular teatra tumači lik Edith Mole koja prolazi preobrazbu od naivne supruge do snažne žene spremne na sve. Otkrila je da zbog ove uloge nije noćima spavala.
– Provela sam noći i noći analizirajući svaku njezinu riječ i postupak. Protekla dva mjeseca svakodnevno sam trenirala ne bi li scene u kojima se tučem i ubijam izgledale uvjerljivo – opisuje glumica koja kaže da voli rubne uloge, one koje su u sukobu sa svijetom i sa samim sobom te se osvrće i na svoju monodramu “Potrošeni snovi” redateljice Natalije Vorobjove Hržić u kojoj progovara o samoći i suočavanju s gubicima. – Svatko ima svoj izgubljeni raj, ili u obliku voljene osobe koju je izgubio ili doma i slično, i mislim da se u toj činjenici krije tajna dugovječnosti moje monodrame koju igram punih 13 godina – govori glumica koja je u projektu “Umjetnošću za mentalno zdravlje” uspjela na pozornicu izvesti psihologe koji su nakon predstave razgovarali o problemima koji se provlače kroz monodramu. Osim što su joj vjetar u leđa dale dvije međunarodne nagrade, zahvalna je gospođi Elviri Kranjčar, koja je u svojoj galeriji udomila monodramu, te kolegi Svenu Šestaku, koji joj pomaže oko organizacije izvedbi, a kao veliku podršku ističe i kustosa Josipa Joška Tešiju. Na kraju se osvrće i na kreativnu iscrpljenost svakog umjetnika.
– Bilo koji kreativan posao, koliko ispunjava čovjeka, toliko iz njega i crpi energiju. Nije normalno stati pred 400 ljudi gotovo svaku večer i otvarati svoju dušu – počinje objašnjavati i pritom misli na glumce kojima prolaze najbolje godine, a oni uporno igraju uloge koje ih ne ispunjavaju ili još gore – uopće ne igraju i nezaposleni su! Od sljedeće godine ponovno surađuje s Dorom Ruždjak u Gavelli, čeka je sinkronizacija crtića i odlazak na nekoliko festivala s filmom „I miss You“ u produkciji Balduci filma, a ponovno će glumiti i na daskama kazališta Žar ptica u predstavi „Mrvice iz dnevnog boravka“ nakon punih pet godina.
svaka čast mlada damo. Druge tvoje kolegice, tzv. estradne "umjetnice" bi izabrale mnogo jednostavniji način za zaraditi dodatni novac, ležeći na leđima ili (i) klečeći na koljenima. Ugodno sam iznenađen. Sretno!