Rocco Siffredi

Trebao je biti svećenik, a danas je kralj pornića: 'Spavao sam s 8000 žena, jedna je bila Hrvatica'

Foto: Marko Lukunic/Pixsell, Venezia 2016/IPA/PIXSELL
1/6
07.12.2019.
u 18:30

Talijan Rocco Siffredi je u filmovima za odrasle ono što su Tyson u boksu i Jagger u rocku.

Kralj je – gol, u pornografiji drukčije ne ide. Takva su pravila igre. Rocco Siffredi (55) u industriji koja godišnje okreće puste milijarde dolara jest – kralj. Frontmen industrije, nasljednik Johna Holmesa i Rona Jeremyja, dvojca koji je ispred kamera po krevetima “drmao” 70-ih i 80-ih.

Od kraja 90-ih sve do danas Rocco je sinonim filmova za odrasle. Puna tri desetljeća. Snimaju, dakako, i drugi, no ono što je Mike Tyson u boksu ili Mick Jagger u rock and rollu, to je ovaj Talijan u – pornofilmovima. Za Nedjeljni Večernji list ispričao je svoju priču, otkrio pojedinosti koje dosad nitko nije čuo...

Trebao sam biti svećenik.

Alain Delon za odrasle

Što se dogodilo? Krenuli ste sasvim drugim putem.

– Bila je to ideja moje majke, željela je da se zaredim. Znao sam već tada da svećenici ne mogu imati seksualne odnose. A ja sam previše volio vaginu. Bio bih loš svećenik. Jako loš...

Foto: Marko Lukunic/Pixsell, Venezia 2016/IPA/PIXSELL

Zašto loš?

– A zašto... Ne bih se mogao držati pravila! Ipak, kad već to spominjem, moram reći da su mnogi svećenici moji veliki fanovi – kaže Siffredi.

Pravo mu je ime Rocco Tani. Umjetničko prezime Siffredi uzeo je zbog – Alaina Delona koji je glumio Rocha Siffredija u “Borsalinu”, filmu o mafijašima iz 70-ih.

Rocco, s koliko ste žena spavali?

– Ne znam.

Otprilike? Plus-minus?

– Sedam ili osam tisuća. Teško mi je izračunati. Da sam snimio više od dvije tisuće filmova (Clint Eastwood kao glumac 71 film, nap. a.), uvidio sam prije nekoliko godina, a sad ako ćemo računati, u svakom je glumilo dvije, tri, pet, nekad i deset glumica. Teško mi je točno reći... – objašnjava Siffredi.

Kako bismo predočili što znači 7000 ili 8000 ljudi, dovoljno je zamisliti polovicu zagrebačke Arene na, recimo, koncertu Lepe Brene. Ili sinoć Severine. U dvoranu na Laništu stane oko 15.000 ljudi. A naš sugovornik imao je seksualni odnos je s – gotovo pola dvorane. A statistička mu je pogreška plus-minus 1000. No pustimo brojke, idemo dalje na razgovor koji smo vodili u Celju, gdje je kao gost bio na festivalu Eroticland.

Rodili ste se u talijanskoj Ortoni, na obali Jadrana, nasuprot Dubrovniku, Korčuli, Mljetu. Jeste li kao klinac maštali o onome što je preko puta? Tamo gdje se ne vidi preko pučine?

– Vidjelo se! Neki put. Želio sam kao mlad i preplivati preko na vašu obalu, ali bilo je predaleko. Kada bi bilo lijepo vrijeme, moglo se i vidjeti sve do Hrvatske. Najbliže što sam vidio bilo je s otočja Tremiti, ono je vrlo blizu vašeg otoka Palagruže. To je najbliže što sam kao mlad vidio vašu zemlju.

Koja vam je prva asocijacija na Hrvatsku?

– Policajac. Veliki sam obožavatelj.

Policajac Mirko?

– Da. Mirko Cro Cop. Gledao sam ga puno puta, on se bori kao lud! Zaista sam veliki njegov fan, vidio sam većinu njegovih borbi. To je jedini čovjek kojeg znam u Hrvatskoj, možete li to zamisliti? Jedan jedini! – čudi se Siffredi.

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Hrvatice su rijetke u pornoindustriji, isto vrijedi i za Hrvate. Zašto?

– Odlično pitanje! I ja sam mnogo o tome razmišljao tijekom karijere, a prošlo je više od tri desetljeća koliko sam u ovom poslu. I u cijelom tom razdoblju čudio sam se zašto djevojke iz Hrvatske, iz Srbije, pa i u Crnoj Gori ima jako mnogo lijepih djevojaka, ne glume u pornićima. Nisam razumio zašto ljudi s ove strane Europe, iz bivše Jugoslavije, ne dolaze u industriju.

Snimali ste s jednom našom pornoglumicom, umjetničko ime bilo joj je Alexa Wild.

– Alexa? – zapitao se Siffredi pa se pokušao sjetiti. Spavao je s tisućama glumica, ne zna im ni broj, a kamoli imena.

– Wild? Hm... Evo, da, to je ono što vam govorim! Jedna! Samo s jednom! I pitam se zašto je tako. Vi Hrvati vrlo ste religiozni. To znam. Ali i mi u Italiji isto smo vrlo religiozni pa opet snimamo filmove za odrasle. Pa mi čak imamo i papu, a vi ga u Hrvatskoj nemate. Dakle, to nije razlog... Ne znam ni dalje zašto je tako. Sramežljivi ste vjerojatno.

Ovisnost o seksu i mirovina

Ipak, ni vama nije bilo lako krenuti u taj biznis. Jesu li vas osuđivali na početku karijere?

– Mislili su da sam lud. Kad sam počinjao, kad sam snimio prve porniće, svi su oko mene bili uvjereni da sam potpuno poludio. Čak i moja obitelj. Govorili su mi: “Što ti je, pa taj je posao strašan! To što radiš nema nikakvog smisla”. Od tada do danas dogodila se velika promjena, stvari su se okrenule.

Što se promijenilo u tom svijetu, na što mislite?

– Mnogi ljudi danas, a to je i zbog sveprisutnosti pornografije, drukčije gledaju na vlastitu seksualnost. Opušteni su kad o tome govore, seksualnost više nije tabu. Ljudi su prihvatili da je seks dio našeg života. O. K., muškarci se u pravilu odlučuju da će cijeli život biti s jednom djevojkom, da će se oženiti i imati obitelj. Ili obrnuto. No, mogu se odlučiti i da će svaki dan spavati s drugom. To je izbor svakog muškarca ili žene. I to je u redu. Prošla su, srećom, desetljeća u kojima su ljudi potiskivali vlastitu seksualnost. Danas je doba u kojem imamo više sloboda, svatko radi ono što osjeća, više nema predrasuda. Mnogo ljudi u današnje doba postaje transseksualno. Djevojke postaju muškarci, a muškarci djevojke. Prije je društvo bilo previše zatvoreno, sramežljivo se govorilo o tim pitanjima, a danas se o tome govori otvoreno. I to je vrlo dobro. Ponavljam, pornografija je, prema mojem mišljenju, i te kako pomogla da slobodnije i otvorenije razmišljamo.

Karijeru ste prekidali u nekoliko navrata i opet ste se vraćali na scenu. Radili kao glumac, producent, redatelj... I kad ćete stati?

– Kada sam otišao u mirovinu, zbog seksualne ovisnosti posjećivao sam prostitutke. Moje je tijelo bilo naviknuto tri puta dnevno imati seksualni odnos, nisam to mogao zaustaviti. Ima jedna anegdota, posjetio sam jednu prostitutku i kad je ona vidjela moje veliko spolovilo, koje me i proslavilo u pornoindustriji, rekla je: “Vau, velik je. Pa ti bi mogao raditi kao pornoglumac”. U to sam doba već bio u mirovini, iza mene su bile stotine i stotine filmova, no ona to nije znala. Rekao sam samo: “Razmislit ću o tome...”

Kako ste se nosili s ovisnošću o seksu?

– Riješio sam problem vrlo jednostavno.

Kako?

– Vratio sam se na posao. Ha-ha.

U mirovinu ste odlazili i zbog sinova?

– Tako je, jer, kada su oni počeli odrastati, želio sam se maknuti sa scene. Ipak, na kraju sam se povukao iz mirovine. Eto, u Celju je sa mnom i moj stariji sin Leonardo, ima 23 godine. Tamo je s kamerom. A mlađem sinu Lorenzu je 20 godina, on je kod kuće.

Kako ste provodili vrijeme kada su bili dječaci, školarci?

– Kao i svaki drugi, ajmo tako reći, “normalan” otac. Vozio sam ih kao klince u vrtić. Išao na roditeljske sastanke. Učio s njima. Vozili smo se motociklima, išli na utrke, vodio sam ih na treninge atletike. Obojica su danas jako dobri dečki.

Nogomet? Jeste li ih vodili na utakmice? Koji je vaš klub?

– Nogomet ne volim. Ne zanima me. I jako sam loš, s loptom se ne snalazim. Ali imam nekoliko dobrih prijatelja nogometaša, imam sjajan odnos s Francescom Tottijem ili Antonijom Cassanom.

Družite li se s ljudima s posla nakon radnog vremena, odlazite li na piće poslije posla?

– Mi smo velika obitelj, mislim na pornografsku industriju. No reći ću vam otvoreno, kad završim posao, ja idem kući. Svojoj obitelji.

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Kakav je vaš odnos s tisućama glumica s kojima ste radili, bolje reći spavali?

– Trebate znati da neke od tih djevojaka dođu na set tek jednom ili dvaput. I onda nestanu, prestanu snimati filmove. Okrenu se nekoj drugoj karijeri. Družim se s producentima filmova, s njima se dugo poznajem, s nekoliko njih sam zaista privatno jako dobar. Ali svakoga u ovom poslu i te kako respektiram.

Da čestitate rođendane svim djevojkama s kojima ste radili, mogli biste cijeli dan sjediti i telefonirati. Svaki dan u godini u prosjeku rođendan slavi 20 glumica s kojima ste snimali.

– Da, ne bih mogao čestitati svima.... Ali ponašamo se ljudski. Ako netko od glumaca ima rođendan, mi ćemo kupiti tortu, čestitati, razveseliti ga. Učiniti sve da kolega rođendan lijepo provede na poslu. Da ga zapamti.

Što vas opušta nakon posla? Šećete li psa, svirate gitaru, jedrite li?

– Ne... Imam samo jedan hobi.

Koji?

– Helikopteri! Obožavam letjeti. Pohađao sam pilotsku školu da bih dobio licenciju za letenje. Imam pilotske dozvole za helikopter Robinson R22 koji ima dva sjedišta i Robinson R44 u kojem mogu letjeti do četiri osobe. I obožavam modele helikoptera. One na daljinski.

Koliko imate tih igrački, modela helikoptera kod kuće?

– Ne smijem reći, mislili bi da sam luđak. Kad biste vidjeli što sve imam u kući, zaključili biste: “Ovaj zaista nije baš svoj”.

Koliko komada?

– Ne znam, više od 150 modela, što helikoptera, što aviona. I svi lete.

Kako je biti sam u zraku? Letjeti pravim helikopterom, Robinsonom?

– Za mene je taj osjećaj letenja, kad sam u zraku, poput seksa. Tu su negdje...

U vlastitoj spavaćoj sobi

Prošli ste životni put nešto drukčiji od uobičajenoga, kad sve zbrojite, okrenete leđa i pogledate što je iza vas, što osjećate? Jeste li to bio život kakav ste htjeli?

– Imao sam veliku karijeru, imam obitelj, suprugu Rosu, dva sina Lorenza i Leonarda. I radio sam ono što sam najviše volio. Cijeli život je tako. Kao muškarac, kao ljudsko biće, osjećam se izvanredno. Ali ponekad se i ja osjećam nesretno, potišteno, depresivno. To je život. Tako je svakome, zar ne? Ipak, kad sve sagledam, zadovoljan sam onim kroz što sam prošao...

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Spomenuli ste suprugu. Mađaricu Rosu Caracciolo upoznali ste u Cannesu prije gotovo 30 godina, na početku karijere. Snimili ste zajedno i pornofilm “Tarzan X”, ona vas podržava u vašem poslu, čak vas je i ohrabrivala da se vratite na scenu. Ako se smije znati, kako izgleda kad zatvorite vrata svoje spavaće sobe?

– Sumnjam da bi itko gledao kako vodim ljubav sa svojom suprugom. Bilo bi – dosadno. Možda promijenimo jednu pozu za vrijeme seksa. Možda dvije. Ali...

Što ali?

– Traje dva sata. Kažem vam, bilo bi to dosadno gledati. Zaista. Nije kod kuće kao na filmu, kao pred kamerama... Ne biste me ni prepoznali, brzo biste okrenuli program.

Ključne riječi

Komentara 48

MA
Magistrica
20:16 07.12.2019.

Bolesno

Avatar Illyricum7
Illyricum7
19:30 07.12.2019.

ovo se moze dogodit u sugavoj Italiji i ostalijem liberalnijem prcijama, jer u pravoj zemlji ovi bi odmah razapet bija zbog krsenja javnog cudoredja i povrede javnog morala. svaka povreda javnog morala vodi bivaju javnog neprijatelja, a samijem time i javnom smaknucu po drevnom redu i poretku raspecu. to tako ide i tako je uvik bilo od svitanja judskijeh civilizacija.

CH
chemica
21:56 07.12.2019.

Mogao je postati diler drogom ili neki drugi kriminalac. Nije ni da glumata nekakvog "influencera" s dva i pol razreda osnovne pa da mu se dive balonje koje ne znaju gdje su šuplje. Stoga, meni je sasvim u redu lik. Ima i većeg zla na ovome svijetu. Puno, puno većeg.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije