Podcast 'Na kavi s plesačima' pokrenula je Ana Antolković, inače trenerica irskih plesova te diplomirana etnologinja i antropologinja. Razgovori o plesu koje vodi daju uvid u neke osobne živote plesača, ali dotiče se i povijesti ove umjetnosti te njezine kulturne važnosti. Ana se plesom bavi 25 godina, a osim irskog plesa bavila se i hrvatskim folklornim plesovima. Osim toga, radi i izložbe pod nazivom 'Ste se zriktale' koje obuhvaćaju priče četiriju obitelji iz okolice Zagreba, a prikazuju modu i frizure iz razdoblja 1960-ih, kada se ljudi na ovim prostorima iz nošnje presvlače u suvremenu odjeću. U intervjuu nam je dala uvid u neke detalje svog posla, ali i zanimljivosti iz ovog područja.
Ove godine pokrenuli ste podcast 'Na kavi s plesačima'. Što vas je na to potaknulo, zašto baš podcast?
Potaknula me je moja znatiželja o plesu i popularizacija etnološke i kulturno-antropološke znanosti, ali na vrlo jednostavan način, razumljiv svima. Podcast se tu pokazao kao jako dobar format jer daje potencijal za ispričati intimne ljudske priče na opušten način i pokazati kako kod pojedinca ples oblikuje život, bez obzira na to jesu li amateri, profesionalci, znanstvenici ili rade nešto drugo iza scene. Podcastom želim približiti ljudima i jednu od metoda navedene znanosti – etnološki intervju. Tako su u podcastu prikazani sirovi etnološki intervjui, tj. neobrađena etnografija koju skupljamo kao bazu kada idemo raditi pojedini rad.
Koliko se godina već bavite plesom, što vas je tome privuklo?
Plesom se bavim posljednjih 25 godina života, a njemu me u početku privuklo nešto što ni sama ne znam objasniti. Da je osoba, reklo bi se da je tu bila u pitanju magična privlačnost. Ples volim jer mi nudi prostor za umjetničku ekspresiju, rad s ljudima kao edukator, što me posebno ispunjava, a bome i fizičke benefite u obliku jačanja tijela.
Kako biste se predstavili nekome tko prvi put čuje za vas, što vas motivira, pokreće, inspirira, tko je Ana Antolković privatno kad ne vodi podcast ili tečaj plesa?
Definitivno sam netko koga pokreće golema znatiželja prema svemu oko mene. Obožavam plesne i fitnes edukacije koje prolazim i projekt Etno šnajderaj koji vodim s prijateljicama, a koji se bavi tradicijskim odijevanjem. No, plesanje me toliko obilježilo da mi je to i hobi pa sam tako često sudionik brojnih salsa i bachata plesnjaka.
Osim podcasta, pokrenuli ste i školu plesa, no zanimljivo je da je tu riječ o irskom plesu/stepu. Možete li nam malo objasniti što je to, tko se sve može s tim baviti i zašto biste preporučili nekome da se bavi irskim plesom, ako se premišlja između upisa na primjerice jazz dance ili pilates?
Irski ples kod nas je poprilična nepoznanica i ljudi su možda za njega čuli putem Riverdance i Lord of the Dance plesne produkcije koje se bave prikazom modernije inačice irskih tradicionalnih plesova. Ja radim i suvremenu i tradicionalniju vrstu modernih irskih plesova i trenutno je moj studio jedini u Hrvatskoj koji se bavi edukacijom ove vrste plesova. Irski su plesovi za sve generacije i za svaku dob.
Ljude sigurno zanima i hoće li im ovakav trening pomoći u skidanju kilograma...
Trening je dosta intenzivan, no svaka se vježba prilagođava individualnom tijelu, dok je skidanje kilograma uz jako puno skakanja, koje je temelj irskih plesova – zajamčeno!
Postoji li posebna oprema koju polaznici vaših tečajeva trebaju kupiti?
Oprema podrazumijeva laganu sportsku odjeću i mekane tenisice, da se može stati na prste. Profesionalne step cipele u priču ulaze ipak malo kasnije, kada se svladaju osnove i stopalo ojača.
U podcastima razgovarate s plesačima koji se bave i s nekim drugim vrstama plesova. Što laik zapravo može naučiti iz tih razgovora, bavite li se više nekakvom povijesti, kulturološkim aspektom ili osjećajima koji ples pobuđuje u vama i vašim sugovornicima?
Razgovaram s ljudima koji su dio raznih plesnih stilova kako bismo uz pojedine priče vidjeli na koji način pojedini plesni sustav odnosno stil u ovom trenutku, u pojedinom gradu ili mjestu funkcionira. Tu uz njihove individualne priče uvijek znamo ubaciti i detalje o samom plesu kojim se bave. Osjećaji sugovornika i intimnost njihove priče meni su kao etnologu čak i najbitniji, jer pokazuju upravo živu kulturu našeg plesnog svijeta.
Diplomirali ste etnologiju i kulturnu antropologiju. Imali ste neke poslove u struci, koliko je zapravo teško danas pronaći posao mladima koji završe taj smjer na fakultetu?
Posao u javnoj instituciji definitivno je teško, no ne i nemoguće dobiti, ako se u tom trenutku traži baš ono što je vama specijalnost. Međutim, po mom mišljenju, etnologu to ne bi trebalo biti bitno. Naša fleksibilna metodologija omogućuje nam raditi bilo što i obrađivati bilo koju temu te nas se često može vidjeti kao privatnike koji su se posvetili svojim strastima i organizirali si poslovanje upravo s pomoću vještina koje smo stekli u formalnom obrazovanju.
Plesom ste se bavili i prije no što ste se zaljubili u irske plesove. Točnije, plesali ste i hrvatske folklorne plesove...
Folklor je velik dio mog života, od djetinjstva do znanstvenog bavljenja antropologijom plesa i tekstila, odnosno narodnim nošnjama iz etnološke sfere. Zbog folklora mi je i tranzicija u irske plesove bila poprilično lagana.
Sudjelovali ste u nekim radionicama i izložbama, o frizurama i o tome kako su se odijevali naši stari. Što ste točno radili? Zanima li vas još to područje, ima li neki interesantan detalj o tome koji biste htjeli podijeliti s našim čitateljima?
Kolektiv Etno šnajderaj moja je velika ljubav. Trenutačno smo otvorile već četvrtu po redu izložbu "Ste se zriktale", a povremeno organiziramo i radionice frizura koje smo prikazivale na izložbi. Radi se o popularno-znanstvenom projektu koji putem priča četiriju obitelji iz okolice Zagreba prikazuje modu i frizure iz razdoblja 1960-ih, kada se ljudi na ovim prostorima iz nošnje presvlače u suvremenu odjeću. Imamo brojnih želja i projekata i za iduće godine.
Vidite li se u budućnosti možda u nekom plesnom showu, npr. Plesu sa zvijezdama ili nekoj sličnoj produkciji?
Ne vidim se kao učitelj u produkcijama takve vrste, osim ako ne bih došla kao gostujući koreograf ili izvođač u pauzi između glasanja.
