Ovo jedan je od onih naslova čiji se primjerci najčešće nađu po zagrebačkim antikvarijatima i na onim divljim trgovištima starih knjiga, na nedjeljnom sajmu antikviteta na Britanskom trgu, ili na Hreliću, tom predvorju zagrebačkoga gradskog smetlišta. Objavljena 1983. i podnaslovljena kao "Vodič kroz savremenu američku poeziju", tiskana je u čak 5000 primjeraka, ova knjiga unaprijed bila je zamišljena kao generacijska knjiga nad knjigama, namijenjena onom naraštaju koji nije izbivao s novovalnih i punk koncerata, iz omladinskih klubova, s projekcija zabranjenih filmova, s antikomunističkih tribina i promocija avangardne i alternativne umjetnosti. Obojica antologičara, ujedno i prevoditelja, Vladislav Bajac i Vladimir Kopicl, bili su važne figure tog čudnoga svijeta i života. Bajac, koji još nije bio navršio ni tridesetu, bio je pjesnik, s jednom objavljenom zbirkom, prevodio je s engleskog, radio kao urednik omladinskih novina i magazina Rock - koji je trebao zamijeniti već pomalo posustali Džuboks, i bio jedan glavnih promotora američke Beat poezije u Jugoslaviji. Kopicl, pak, bio je pet godina stariji, srednjoškolski profesor književnosti, konceptualni umjetnik, avangardistički pjesnik, književni, filmski i kazališni kritičar, jedna od središnjih figura novosadske alternativne scene u sedamdesetima.
"Trip" je izbor šezdesetak američkih pjesnika, od Marka Stranda i Garyja Snydera, Sylvie Plath i Franka O'Hare, Denise Levertov i Allena Ginsberga, do Ferlinghettija, Dylana, Patti Smith, Charlesa Simica i Louise Glück, koja će četrdesetak godina kasnije dobiti Nobelovu nagradu. Malena plava sveščica, u kojoj je na tristotinjak stranica natiskano, kao u autobusu usred špice, toliko pjesnika, pjesama i stihova koliko danas ne bi stalo u knjigu od tisuću stranica. "Trip" bi stao u džep, i doista ga se nosilo po džepovima kišnih mantila i krombi kaputa, koji su, uz neizbježne kožne punkerske jakne, tih godina bili u modi. Ta knjiga čitala se i trošila, u materijalnom, fizičkom i metafizičkom smislu, bivajući jedno od važnih vrela jezika, metafora i saznanja. Vodič kroz savremenu američku poeziju mnogima od nas postajao je vodič kroz život. Frontmeni demo bendova, koji nikada neće snimiti svoje debitantske albume, u pravilu i sami kompozitori i tekstopisci, iz ove su bogate knjižice sakupljali materijal za svoje pjesme. Pjesnici koji se neće pomaknuti dalje od trećih mjesta na anonimnim konkursima koje su raspisali domovi kulture po gradićima u unutrašnjosti, u "Tripu" su pronalazili svoju pjesničku Arkadiju, svoju Ameriku koju će, možda, jednom uživo upoznati, kada kao izbjeglice s obitelji budu bježali k njoj iz svojih spaljenih gradova i sela. Bajac i Kopicl imali su ambiciju da stvore knjigu koja će (uglavnom) mladim čitateljima biti vodič za suvremenu američku poeziju, a stvorili su jedan gubitnički vodič kroz život, knjigu koja, sasvim paradoksalno, i sama ima priču koja je u skladu s poetikama najboljih pjesnikinja i pjesnika u njoj.
VEZANI ČLANCI
Nasumce otvaram "Trip", onako kako čitatelj nasumce otvara knjige koje je toliko puta čitao, gatajući iz njih, kao iz graha ili iz fildžana, sudbinu, i nailazim na pjesmu Verna Rutsale "Slava", koja cijela glasi ovako: "Naša imena plamte u zraku./ Velika uvažavanja padaju sa drveća/ kao hiljade gusenica./ Svako je slavan!/// Svaka kuća ima počasnu tablu!/ I niko više nikad neće nositi/ tamni kaput/ povučenosti. Odbacili smo/ tužne rukavice neuspeha./// Novine su ogromne-/ svaka strana ispunjena slikama svakog/ od nas. S otrcanim gnjuranjima/ prepuštanja i utehe/ je svršeno. Ničije ime nije tajna./ Svaki telefonski imenik/ je Ko je ko/ i lista saradnika na filmu nikad da se završi-/ svi smo na tom spisku! O, nikad ponovo/ niko neće biti anoniman i svi naši grobovi/ biće nacionalna svetilišta."
Nehotice, kako i treba biti, pjesma sa stranice na kojoj se knjiga slučajno otvorila djeluje kao moto, ili kao nekrolog jednoj izgubljenoj generaciji. Oni koji su prije četrdeset godina čitali "Trip" danas su poraženi i opustošeni šezdesetogodišnjaci, preko čijih je smežuranih tijela i ishlapjelih duša 1991. i 1992. prešao tenk. Većina ih se ne sjeća da je ikada čitala "Trip". Ime Verna Rutsale ne znači im ništa. Imena Vladislava Bajca i Vladimira Kopicla jedva malo više. Vern Rutsala, rodom iz Idahoa, umro je 2014. u Portlandu, Oregon. Nikada nitko neće više biti anoniman, a slava neće više značiti ništa.
VIDEO
