Čini se kako će ova godina biti jedna od najuspješnijih u karijeri Massima Savića. Nakon što je izdao novi album "1 dan ljubavi", bio je i član žirija X Factora Adria. Ovog ga ljeta očekuju i rasprodani koncerti na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku i opatijskoj Ljetnoj pozornici.
Prvi put bili ste u žiriju showa kao što je X Factor. Kako ste zadovoljni showom i kandidatima?
Treba objasniti da se radi o vrlo ozbiljno organiziranom showu. To je TV emisija koja je u produkcijskom smislu najjača emisija u kojoj sam imao čast raditi. Dragi moji, tamo vam je bilo oko tisuću ljudi čiji je jedini zadatak bio prenijeti putem slike i zvuka atmosferu i ocjenjivanje izvedbe. Više sam puta bio apsolutno zadivljen idejama i kvalitetom provedbi kroz svjetlo, zvuk i ples. Prihvatio sam ovaj posao kao profesionalac, jer drukčije i ne mogu. Mislio sam da ću se baviti isključivo ocjenom onoga što vidim i čujem. Potpuno sam smetnuo s uma što će mi se dogoditi u emotivnom smislu. Jako puno sam naučio od svih kandidata jer ozbiljnost kojom su oni to shvatili i njihova predanost stavila me u poziciju da i ja shvatim da se tu radi o nečijoj budućnosti i životu.
Da ne govorimo da bi po mom mišljenju ipak najzanimljivije bilo ono što ljudi preko ekrana nisu uspjeli vidjeti. Bilo je toliko bizarnih situacija, a ti si toliko umoran da na trenutke pomisliš – čekaj malo, je li ovo stvarno ili ću se ipak uskoro probuditi...
Pobijedio je Amel Ćurić. Mnogi su kazali da nije u redu što se on kao već formirani pjevač natjecao s početnicima. Što mislite o tome?
Drago mi je da ste postavili ovo pitanje jer smo si isto postavljali i mi. Ali ljudi zaboravljaju nešto, a to je da ono što je publika mislila da je Amelova prednost istovremeno bila i vrlo opasna situacija kojoj se Amel izložio jer je iz prve i nas iritiralo što imamo pred sobom jednu formiranu pjevačku osobu koja kreće naizgled s iste startne pozicije kao i mnogi 16-godišnjaci iliti djeca. Amel je znao da puno riskira, ali je isto tako znao da će, ako mu svaka izvedba bude koliko je to moguće perfektna, on polako ići naprijed, to jest dočekati sljedeću emisiju. Amelov cilj nije bila pobjeda, nego zadržati se tu što dulje, ako je moguće otići do finala. I želim naglasiti jednu vrlo bitnu činjenicu, a to je da je danas, ako nisi netko tko već ima formirano ime, jako, ali jako teško uspjeti. A sada ću vam reći ono što je važno – Amel i Highway trio potpisali su vrlo dobar ugovor s diskografskom kućom Menart. Amel me pitao hoću li mu svirati gitare i ja sam to, jasno, rado napravio, da naglasim, besplatno. Ne volim to inače naglašavati, ali hoću prenijeti da nisam tu da te kandidate koristim, već da oni mene iskoriste. Oni su važni, ja svoju poziciju već imam.
Predstavili ste i duet s Tončijem Huljićem. Je li to bilo za jednokratnu upotrebu ili ćete nastaviti surađivati?
Kao što ste i sami vidjeli, Tonči je ustvari jedna vrlo dobra i naivno iskrena osoba. Naravno, odavno to već znam. Sve vam je vrlo jednostavno. Našao se tu neki glasovir i Tonči mi je pokazao što je napisao. Dok je svirao i pjevao, već sam čuo gitare koje ću snimiti.
I naravno, to je ono što me opustilo i natjeralo u studio da napravimo duet. Sada kada polako uviđamo da to što smo napravili i nije toliko loše, raspravljamo i o nekim drugim planovima, i to vrlo interesantnima, no o tom potom.
Ovog ljeta nastupate na prekrasnim pozornicama, opatijskoj Ljetnoj pozornici i šibenskoj Tvrđavi sv. Mihovila, gdje ste u kratkom roku rasprodali dva koncerta. Kakva su očekivanja?
Uz već spomenute koncerte ne smijemo zaboraviti i Lokrum 17. kolovoza. Kada doznate da ste prodali u četiri dana kompletan Sv. Mihovil – kako da se ne osjećate dobro? Pa bio bih idiot kad ne bih bio sretan. Na naše koncerte publika ne dolazi slučajno, oni znaju da ćemo mi upravo u situaciji kada treba pokazati da li jesi ili nisi, to jest uživo, biti stvarno dobri. Interes za koncerte nije došao naglo. Trebalo je mnoge doslovno natjerati da, iako ih malo iritiram s ekrana, dođu pogledati kako zvučimo uživo. Da nam daju šansu. A to što mi na tonu uvijek imamo izvrsnog ton-majstora, a moj bend je najbolji bend u regiji, sorry, ali tako je polako počelo dolaziti do ljudi.
I vjerujte mi, ima mnogo ljudi koji će biti doslovno na svim mojim koncertima ovoga ljeta. Kada shvatite koliko značite ljudima, koliko ih vaša glazba tješi, a onda to i realno izvodite, nema ljepšeg osjećaja! Volim reći da je to tsunami emocija koji kreiramo moj bend, tonac i ja. Tijekom cijelog koncerta ne dam valu da padne na publiku, nego ga samo ostavim da grmi nad njima.
Ljeto provodite u Zadru. Stignete li se odmoriti? Gdje se kupate?
Da, u Zadru nam je jako lijepo zahvaljujući obitelji moje supruge, pa onda odemo mi dečki – u to računam i mog njemačkog boksera Manga. Barkom i plivamo i ronimo i onda se papa što se ulovi. Nažalost, to što sam sada rekao vrlo se rijetko događa jer osim koncerata, imam mnogo drugih obveza. Malo se, tu i tamo, primirim, sugeriram si da skupljam i akumuliram energiju, jer sve vam je u glavi. Ako vi vjerujete da vam šetnja pored mora čini dobro, vi ćete biti stvarno dobro.
Znamo da ste duhovna osoba. Prakticirate li jogu? Pomaže li vam u nastupima?
Prakticiram i thai chi i jogu. Ali ponekad se odmaknem od toga i odem u vrlo čvrste pokrete na vreći. No, ipak mislim da ono što me najviše drži u balansu jest joga i meditacija. Ustvari, joga vam jest meditacija ako se radi kako treba.
Najčešće moje potrebe uspiju zadovoljiti med, maslinovo ulje, sir, komad dobrog pršuta, neko jaje, blitva s krumpirom, a nakon koncerta Žuja.
Imate li poseban ritual prije nastupa? Jeste li praznovjerni?
Imam poseban ritual prije nastupa, ali on je protkan mojim odnosom s bendom. Pogled i osmijeh koji si uputimo klavijaturista Sale i ja, zagrljaj s gitaristom Pipom, pogled ispod obrva s bubnjarom Markom, trenuci dijeljenja pozitivne energije s udaraljkašem Popovom, violinistom Brunom, basistom Robijem, analize s ton-majstorom Smokvom, e to je ritual koji mi daje snage. I praznovjeran sam. Priznajem to, ali mislim da nema glazbenika, pa ni vrhunskog sportaša koji to nije.
Jer traži se balans u vlastitoj glavi i kreneš sam tražiti situacije koje će ti na simbolični način reći da je sve okej, ako si pozitivno orijentiran. A ako si u negativnoj fazi, sve simbole shvatiš negativno.
U X Factoru smo saznali da volite lepeze...
Vidim da vi to krivo shvaćate. Uopće ne volim lepeze jer me podsjećaju na vrućinu. Meni su lepeze sušta potreba. Imam osjećaj da mi je termostat u tijelu zaribao i nikada se ne pothlađujem, nego se non-stop pregrijavam. Tako da si umišljam da mi lepeza pomaže. Ustvari, kada je jako vruće, energija koju koristim na lepršanje lepezom je upravo ono što me zagrijava.
Mnogi kažu kako jabuka ne pada daleko od stabla, no vaša kći ne bavi se glazbom, nego je novinarka. Ima li u njoj glazbenog talenta?
Mirna ne samo da ima talent za pjevanje nego fakat ima X Factor. Prije nekoliko godina slavili smo Božić i Novu godinu u stanu naše prijateljice. To je ogroman stan u centru grada i u najvećoj je sobi postavljena bina s ozbiljnim razglasom i svim instrumentima. Bio je tu Gobac, poznati redatelj i glazbenik Pjer Žardin, pisac Davor Slamnig, koji je bio gitarist u grupi Buldožer i upravo u fazi u kojoj su po meni bili najbolji, i još mnogo drugih glazbenika. Namjera je bila da se svira i improvizira. U jednom trenutku otišao sam u kuhinju i kada sam si napravio sendvič, krenuo sam natrag prema bini. Međutim, nisam od gužve mogao do vrata. Bilo mi je čudno što ne mogu ući u prostor, a nitko ne svira. Pa sam odlučio ući u tu sobu s druge strane, no ni tu nisam mogao proći. Ali sam uvidio da ljudi nešto koncentrirano gledaju i slušaju. Podignuo sam se na prste i prvi put čuo svoju kćer kako pjeva uz pratnju svog prijatelja koji je svirao akustičnu gitaru. Dakle, ne samo da je dobro pjevala nego je uspjela na nekoliko trenutaka zaustaviti svijet. Stoga mi je nevjerojatno da još uvijek nije poželjela ozbiljno se baviti glazbom.
No, mi smo, to jest Eni i ja, uvijek imali jedan odnos s našom kćeri koji nikako ne implicira žestoko savjetovanje. Mirna je uspješna studentica koja radi part-time na HRT-u kao voditeljica i dok god je Mirna zadovoljna, i mi smo sretni. A situacija da me Mirna intervjuira već smo imali i bilo je to najbolji novinarski set pitanja ikad. I, moram naglasiti, objavljen je upravo za vaše novine.
Što mislite o vašim kolegama koji su potpuno otvorili svoj privatni život, pa na društvenim mrežama objavljuju fotografije svoje malodobne djece. Kako komentirate Severinin potez, koju je zbog toga tužio bivši partner?
Vi znate da nikada ne komentiram tuđe živote. A o svojim kolegama ću uvijek govoriti samo dobro iako možda neki put to i ne mislim. Riječi u medijima su vam ozbiljna stvar, to vama ne moram objašnjavati. Prelijen sam da stalno fotoaparatom bilježim svoj život, tako da se u mom slučaju to svelo na razumnu razinu.
Sada kada polako uviđamo da to što smo napravili i nije tako loše, raspravljamo polako i o drugim planovima. No, o tom potom
A koje mirodije koristiš?