To je sad već razorna bolest našeg vremena - okružiti se istomišljenicima, svojom grupom, istima; ne slaže li se netko s našim stavovima, najbolje ga je odmah poništiti, prekrižiti, otpisati ili, kako se to danas kaže, kancelirati, učiniti da nestane iz naše orbite. Mladi koji ne žele slušati predavanja profesora s čijim se svim životnim vrijednostima ne slažu, čitati knjige ili članke koji ih "provociraju", poništavaju svoj kritički aparat za razumijevanje svijeta, koji je raznolik, napučen najrazličitijim ljudima i mišljenjima.
Mediji se uporno bave onim što će nas posvađati, razoriti naše veze - jer mi smo svi prirodno upućeni jedni na druge i gotovo svi u tom lancu čovječanstva trebaju pristojno funkcionirati da bi on ostao solidan i human. Ali ne, mantra ni ovog adventa nije let's make love, volimo se, sad je to svađajmo se, dijelimo se, mrzimo se. Nevjerojatno!
Evo najnovije ludosti. U kinima upravo igra ekranizacija već više od dva desetljeća silno popularnog brodvejskog mjuzikla "Wicked", koji već na kino blagajnama zarađuje stotine milijuna dolara, baš kao i "Barbie" prije njega. Na puno načina "Wicked" je ovogodišnja "Barbie". Protagonisti žive u plastičnom svijetu barbie boja koji se ne da dugo gledati da ti ne pozli: meni je i foršpan bio dovoljan da nekoliko puta svrnem pogled! Meni kao odrasloj osobi bjelodano je da je plastika ono najgore što nas kao čovječanstvo u ovom trenu muči, mikroplastiku nije rijetkost pronaći u srcima pacijenata na kardiološkim operacijama, ona u nas ulazi preko vode, zraka, sintetičke odjeće, riba u oceanima punim plastike... Zar zaista treba djeci promovirati plastični Barbie ili Wicked svijet!
Glavne protagonistice, u početku antagonistice, dvije djevojke na fakultetu čarobnjaštva, zaista su izvanredne u svojim rolama. Obje glumice i pjevačice odlično pjevaju i glume (to se vidi i iz trailera, a bogme i svih mogućih recenzija filma). Ariana Grande, sitna, krhka, delikatna kao ona balerinica koja pleše kad se otvori starinska kutija za nakit, kao stvorena je za svoju ulogu, baš kao i "zelena" čarobnica Cynthia Erivo, zvijezda brodvejskih mjuzikla.
FOTO Kate Middleton omiljena je članica kraljevske obitelji, ovo su njena najbolja izdanja
Ariana i Cynthia daju sad bezbrojne weird, čudačke intervjue u kojima preglumljuju, trepću očima i inzistiraju da su čak i kokoši u njihovom filmu gay, "drugačije", kako je to film o drugačijima koje treba voljeti, o tome kako je možda zloća u ponašanju onih koji su "drugačiji", poput zelene čarobnice, posljedica njihova djetinjstva u kojem ih nisu dovoljno voljeli pa su živjeli s prikrivenim roditeljskim odbacivanjem i stalnim vršnjačkim nasiljem. Sve je to super!
No, nije li nevjerojatno da je British Board of Film Classification, što je nevladino tijelo koje je osnovala britanska filmska industrija još 1912. da bi određivalo za koju dob je primjeren sadržaj filmova koji igraju u kinima, u vezi filma "Wicked" izdalo specijalno upozorenje. Da se mladi, prezaštićeni umovi, nesvikli na životne grubosti, ne bi šokirali bajkom o uvodu u "Čarobnjaka iz Oza", izdali su ozbiljno priopćenje u kojem gledatelje i njihove roditelje upozoravaju da će u filmu "vidjeti i nedopušteno neprijateljsko ponašanje prema nekima od svojih omiljenih likova; posebno valja upozoriti da bi Elphabina zelena boja lica i tijela, koja se koristi kao povod za demoniziranje 'zle vještice' u 'Čarobnjaku iz Oza', mogla uznemiriti neke gledatelje."
Dakle, zla vještica iz bajke ne smije biti označena kao zla tom svojom bojom jer je to "napad na sve male zelene" ili tako nešto. Zla vještica u "Čarobnjaku iz Oza" pa sad i u filmu "Wicked" zelena je jer je puna gnjeva i zavisti. Posve je jasno da je u originalu ona zelena jer ta vanjština prenosi "mentalnu suštinu vještice", to nije samo u funkciji izgleda. Koliko su ljudi zastranili da se na to mora upozoravati kao na govor mržnje! Uz to, u filmu se pojavljuje i profesor jarac, odnosno stari jarac koji govori, pa je Britansko filmsko vijeće zaključilo da treba gledatelje upozoriti i na prizore nasilja i netrpeljivosti prema životinjama koje govore.
Takve ludosti, da i želimo, teško bismo smislili. Naravno da to vodi u prijepor između onih koji smatraju da treba upozoriti na zlostavljanje bilo koje marginalizirane skupine u bilo kojem filmu te onih koji se uzdaju u svoj zdrav razum, odrastali su na bajkama, pričama i filmovima u kojima je bilo dopušteno "napadati" one koji su zli, čak i ako su "drugačiji". To je svijet u kojem smo uvijek za nešto krivi, uvijek nekome činimo nepravde, a one koji se s nama ne slažu, te treba odmah odbaciti jer s njima nema razgovora!
FOTO Pogledajte gdje živi Blanka Vlašić
Ima tome i nekoliko godina, gledala sam američku dokumentarnu seriju "Couples Therapy" (Bračna terapija) jer me psihoterapija oduvijek zanima. S velikim guštom čitala sam romane i knjige Irvina D. Yaloma, američkog psihoanalitičara, gledala različite serije i filmove u kojima su psihoterapeuti važan dio radnje (sjetimo se samo serije "Sopranos"), a i sama sam godinama išla na psihoterapiju.
Mislim da je psihoterapija izvanredno pomoćno sredstvo za bolju komunikaciju, a to upravo taj dokumentarni serijal "Bračna terapija" izvanredno prenosi. U seriji, koja je snimana poput reality showa sa skrivenim kamerama iza zidova ili polica za knjige, sudjelovali su stvarni bračni parovi sa svojim problemima. Njihova terapeutkinja je stvarna, stručna bračna terapeutkinja s najboljim referencama, klinička psihologinja iz New Yorka, dr. Orna Guralnik.
U seriji ona pokušava pokazati ono osnovno, a to je da odnosi mogu funkcionirati samo kad smo spremni zbog ljubavi nadići usmjerenost isključivo na sebe, svoje ideje, iskustva i vrijednosti, kad istinski želimo čuti i drugu stranu.
U psihoanalitičkoj terapiji važno je prihvatiti slušanje kao sredstvo ljudske komunikacije. To zvuči banalno, ali nije. Pogledajte oko sebe: ljudi jedni druge ne slušaju, čekaju svoj red da se ubace i onda često agresivno nude svoje ideje i savjete. Freud nije želio da ga njegovi pacijenti gledaju (zato su ležali i gledali u strop), da njegov izraz lica ne bi ljudima naznačio što on misli i tako usmjeravao ono što mu ljudi govore, da ono što govore zaista izlazi iz njihove duše, a ne iz onoga što je očekivano.
Dobar psihoterapeut kao Orna Guralnik prvo mora izbrisati ideju da sve zna jer samo tako može slušati na najdublji mogući način, ne površno, ne iz jedne ili dvije rečenice izvlačiti stereotipne zaključke o ljudima. U pravoj psihoterapiji zapravo terapeut ne bi smio čak ni otvoreno davati savjete ljudima s kojima razgovara. Savjeti u sebi nose nešto veoma zlokobno jer uvijek impliciraju poziciju da onaj koji savjetuje sve zna i pametniji je od onoga kome savjet nudi, koji nužno ispada, pa recimo to tako, gluplji, manje mudar, manje sposoban za život...
Naši životni partneri uvijek za nas predstavljaju izazov, oni nužno donose neki novi pogled na stvari koji može biti veoma iritantan ako smo navikli vidjeti samo svoju stranu. Zato ih treba istinski slušati, a ne ih odbacivati ili živjeti kako se danas živi, potencirano društvenim mrežama, u toj eho komori u kojoj samo odzvanjaju naše misli i misli onih koji razmišljaju kao mi, gdje nema te potrebe da zbog ljubavi prihvatimo i onoga tko je za nas izazov, tko nas tjera da čujemo, rastemo, a ne stagniramo na istom mjestu.
Zašto se sad bavim serijom "Bračna terapija" s Orne Guralnik? Zato što je nedavno napisala izvanredan tekst za New York Times koji, polazeći od njezinih iskustava s bračnom terapijom, od želja i misli onih koji bi voljeli ostati skupa i traže zajednički jezik, primjenjuje na američku politiku i izbore. Tekst se zove "Kao bračni terapeut vidim iste destruktivne obrasce u našem političkom diskursu". Smatram ga važnim za svako društvo, američko pa i naše. Uostalom, i mi smo pred predsjedničkim izborima, a to znači pred novim svađama, objedama, razjedinjenosti...
Prenijet ću njezine osnovne postavke duboko ukorijenjene u psihoanalizi, veoma relevantne za naše vrijeme. Guralnik u svom tekstu polazi od jednog bračnog para s kojim radi, za koji se izbor, odnosno Trumpova kampanja za predsjednika, pokazala kao takav kamen spoticanja da su se gotovo razveli. Kad je muž priznao da misli da će glasati za republikance i Trumpa - prvenstveno zbog otvorene južne granice i priljeva velikog broja imigranata u SAD, među kojima ima i silovatelja, ubojica i terorista, od kojih su neki izrazito nasilni i bili su po zatvorima u svojoj zemlji, a mnogi su samo nevjerojatno velik teret za proračune gradova u koje su se doselili i u kojima škole ili bolnice više ne mogu dobro funkcionirati jer je tu najednom puno više stanovnika nego što infrastruktura može podnijeti - žena je ostala šokirana. Potpuno joj je nezamislivo da bi se njezin muž mogao svrstati uz "neprijatelja".
Orna Guralnik pokušava objasniti Amerikancima, odnosno čitateljima NYT-a od kojih su mnogi, zaista, gotovo paranoidni zbog Trumpove pobjede, da moraju razgovarati i pokušati shvatiti i drugu stranu.
Samo ću napomenuti da mi je upravo u posjetu iz Amerike došao moj mladi nećak s curom i ona mi je ispričala da kad je Trump pobijedio prvi put, u njezinoj gimnaziji na Manhattanu sve su djevojčice plakale, čupale kosu, nastava je bila prekinuta. Očito da djeca i tinejdžeri danas žive s anksioznim poremećajima i ne mogu se nositi s klimatskim promjenama s kojima ih plaše preko svake mjere, s Trumpom, nuklearnim ratovima i slično. Oni žive medikalizirane živote, lijekovi ih štite od života i stvarnosti. Od 2020. do danas upotreba antidepresiva i antianksiolitika među djecom i mladima u SAD-u skočila je čak 64 posto. Dječju anksioznost treba smirivati, a ne poticati, djeca moraju na život gledati kao na beskrajno veliko i zanimljivo polje mogućnosti, a ne minsko polje.
No, vratimo se na te sveprisutne ideološke razlike i prijepore. Orna Guralnik objašnjava da u ranom psihičkom razvoju (prema poznatoj psihoanalitičarki Melanie Klein) dolazi do razdvajanja ljudi koje susrećemo na isključivo dobre ili loše. Djeca se na taj način nose sa svojim negativnim ili neobjašnjivim emocijama. Ona svoj osjećaj ranjivosti, srama, mržnje, nerazumijevanja onoga oko sebe eksternaliziraju, izbacuju iz svoje duše, pripisujući te negativne emocije drugima, čime ti drugi postaju potpuni negativci, a dijete sebe može vidjeti kao isključivo dobro. To je sasvim prirodno za dijete, no što se događa kad takvom razdvajanju pribjegavaju i odrasle osobe koje bi trebale biti emocionalno zrele?
Dolazi upravo do te situacije "mi" protiv "njih", gdje smo mi uvijek u pravu i naši su stavovi povezani s vrlinom, a oni drugi su u krivu, zli, netko koga treba jednostavno otpisati. Upravo tako postajemo rigidni ekstremisti koji ne žele ni čuti drugu stranu, nego s njom isključivo žele ratovati. Da bismo zaštitili tu svoju fragilnu i iskrivljenu verziju stvarnosti koje se držimo kao mala djeca, počinjemo se ponašati izrazito defenzivno, kao da se branimo od istinske opasnosti koja na nas vreba iz neposredne blizine, jer je svaki argument koji se s našim ne preklapa uvijek opasnost za naš krhki identitet. U ekstremnim situacijama takvo polazište rezultira paranoidno-shizofrenom pozicijom.
Kako se iz toga možemo izvući? Baš kao i u bračnim odnosima. Slušanjem, empatijom za ono što netko drugi prolazi, a možda se ne preklapa s našim iskustvom te s kompromisom i, kako kaže Orna Guralnik, brutalnim osvješćivanjem našeg ekstremizma i krutosti. To je osnovno polazište.
Poznati konzervativni klinički psiholog dr. Jordan Peterson, kojeg svi lijevo od centra preziru tim više što su njegove knjige čitanije, u nevjerojatno uspješnom bestseleru "12 pravila za život: protuotrov kaosu" postavio je strogo pravilo: "Uvijek prihvatite mogućnost da bi osoba koju slušate mogla o nečemu znati više od vas." On u tom poglavlju broj devet postavlja važnost slušanja kao "svetu". Kad pažljivo slušamo drugoga, mi aktivno nastojimo shvatiti što nam netko govori o sebi i svom iskustvu, a to uvijek rezultira time da nam se ljudi dodatno otvaraju jer se osjete zaštićeni od lažno-pravedničkog procjenjivanja i osude. Tad nam doista ponude uvid u svoj unutarnji svijet i to je suština ljudske interakcije. Razgovor u kojem se istinski slušamo druge, to je duh adventa i Božića.
VIDEO Svi su zabrinuti za slavnu pjevačicu: 'Izgleda premršavo, njoj treba pomoć'
