U jednom periodu, u nekoliko dana, prodavalo se, doznali smo iz krugova organizatora, devet tisuća karata dnevno. Prije kraja prve večeri došla je informacija da se karte za ULTRA Europe mogu dobiti jedino na sreću. I svjedočili smo da se nije puštalo ni u VIP prostor, dok se barem malo isprazni. Svejedno su svi ostali iznenađenima obaranjem praktično svih rekorda već prvog dana. Redovi ispred top-up pointova, mjesta gdje se uplaćuje novac koji kasnije trošite beskontaktnim plaćanjem, opterećenje sustava plaćanja čiji su bitovi navalom tisuća posjetitelja za nastupa Davida Guette morali iskazati nesvojstvenu fleksibilnost, dok na kraju ogroman prostor Parka mladeži nije ostao praktično zakrčen. Kretanje između glavne pozornice, Resistancea, UMF Radija postalo je doslovno nemoguće.
Bilo je to veliko olakšanje za organizatora jer promjena lokacije nakon šest godina za svakoga bi bio rizičan potez. No, činjenica je kako ULTRA Europe kao festival nije izgubila ništa. Krećući se prije početka prostorom Parka mladeži, nismo uočili da bilo što nedostaje u odnosu na stadion Poljud. Osim školjke, za koju sada ispada da je bila ograničavajući faktor, jer na Parku mladeži dobije se klasični festivalski štih, a do kraja do izraza dolazi pozornica, koja je nevjerojatno vizualno i zvukovno čudovište gdje se doista na fizičkoj i mentalnoj izdržljivosti treba diviti onima koji su odlučili prići joj najbliže. Iako drugog izbora nakon te odluke nisu više niti imali. Stvar “gruva” do razine izazivanja srčane aritmije! Normalno, nastupi se DJ-a čuju i izvan Parka mladeži, i to kada se već pomalo i udaljite, ali nije dojam da se radi o paklenoj buci zbog koje se ne može spavati.
Nedostatak radnika
Svašta se pisalo prije ULTRE, no ove godine uoči festivala pisalo se o navodno slabijoj turističkoj sezoni. Činjenica je da svake godine kada zbog ULTRE Europe pohodimo Split, pronađemo nešto novo, novi restoran ili bar. Tako je i ove godine.
– Mi smo novo mjesto pa se ne možemo usporediti ni s čim prije. Ali, zadovoljni smo kako nam ide, pogotovo s obzirom na jelovnik koji je vegetarijanski – kaže nam Maja Kurtović, voditeljica novog restorana Pandora, odmah preko puta poznatog restorana Corto Maltese. – Čini se kako je ponude svake godine više, a da uz tu ponudu sadržaj ne raste. Nismo mi jedini koji imaju otoke, more i sunce. No, mi u ugostiteljstvu niti ne razgovaramo o tome, naša je tema nedostatak radnika. Sada je izgleda došlo na naplatu višegodišnje zanemarivanje zanimanja kao što je konobar, imate ih, ali malo je onih dobrih – kažu nam u Pandori. Svaki puta ULTRA ponudi neku internacionalnu priču koja se događa u hrvatskim okvirima. Jedna su takva priča ove godine Indijci. U hotelu gdje smo ostali, svakog će vas jutra na hodniku pozdraviti Indijac poput simpatičnog Pankara.
– Kakvu zemlju imate! Sve je nevjerojatno lijepo, sunce, more, sviđa mi se jako, nije mi nimalo žao što sam došao. Jedino mi hrana nije dobra, mi Indijci volimo začinjeno, dobar bi bio neki indijski restoran tu u Splitu, kaže nastavljajući s “hvala” i “kako si”. – Vidiš, znam jezik! Težak je vraški, ali učim ja, dobro mi je ovdje pa se isplati – kaže simpatični Indijac koji nije sezonac, ovdje je još od rujna prošle godine. Zapadna obala bila je najfrekventniji gradski punkt, tamo su se podizale narukvice za ulaz na festival. Ondje smo pronašli troje Indijaca koji su stigli u Europu iz Dubaija, u Hrvatsku iz Amsterdama na svojem ljetnom putovanju. – Pa zar je to čudno što kod vas rade neki Indijci!? Ima nas milijardu, čudno bi bilo da nema baš nijednoga, uz smijeh će Marilyn, Stefan i Avinash koji su prije svega došli poslušati svoje omiljene izvođače, The Chainsmokers.
– Nismo bili prije, ali sviđa nam se, prije toga smo bili u Dubrovniku, onda smo unajmljenim autom stigli u Split. Je li skupo, kažete? Pa, kada s cijena u Dubrovniku dođete na one u Splitu, to više nije tema. Možda da pričekate naše prijatelje, nas je zapravo devet. Tu su negdje, traže nešto za piće, valjda će sada doći, govore nam. Nije to bila isplativa ponuda jer negdje do tri popodne s polica splitskih trgovina sve nestaje, voda, sokovi, kruh, naresci, dostava se u vrijeme ULTRE odvija barem dva puta. Ima već nekoliko godina kako su partijaneri shvatili da održavanje ovakvog festivala u samom gradu ima svojih prednosti, a to je opskrba na mjestima gdje se opskrbljuju njegovi građani. Ribola, Tommy, Konzum, sve radi intenzitetom koji se u Splitu ne pamti. Zanimalo nas je što “ultranauti” očekuju od promjene lokacije, što o tome misle. Ispalo je to težim zadatkom nego smo mislili, jer mahom je posjetiteljima s kojima smo razgovarali to bio prvi put da dolaze u Split i na ULTRU. – Nismo bile prije, tako da ne znamo ništa ni o novoj ni o staroj lokaciji. Čuli smo da se mijenja, ali nismo nešto posebno o tome razmišljale – kaže nam Bev koja je s prijateljicama Kate, Sandy, Allison, Arlom, Milanom, Ally i Sidney stigla iz Dublina preko Amsterdama i to vlakom.
– Da, iz Dublina u Amsterdam preko Kanala, a onda vlakom u Split. Ostat ćemo na festivalu, pa još do srijede i vraćamo se. Nismo primijetile da je osobito skupo. Odnosno nije preskupo ništa osim – taksija! Nevjerojatno, čovjek te doveze i onda izmisli neku sumu, valjda to ne rade stalno, drugi put koristimo Uber – govori nam Bev čija je majka porijeklom iz Crikvenice, a tijek vremena htio je da svoju poveznicu s Hrvatskom pojača poznanstvima s Hrvatima posljednjih godina doseljenima u Dublin.
Kvaliteta odlučuje
Odgovor nalazimo kod Anite i njezine dvije prijateljice koje su u Split stigle iz Švedske, nedaleko grada Malmöa, a izazivale su pozornost svojim vikinškim kapama i zastavama, naravno u bojama države iz koje dolaze. – Nisam bila prije, ali jest prijateljica koja kaže da je ovdje bolje. Kao i svi ostali, svi kažu da je na Parku mladeži bolje nego na Poljudu. I meni je super, sjajno se zabavljam – kaže Anita odličnom hrvatskom, još netko tko je porijeklom iz naših krajeva. Nicky Romero, jedan od headlinera prve večeri, također je vidio pozitivne strane u novoj lokaciji. – Nisam još nastupio pa ne znam kako će sve izgledati. No, ono što sam slušao za nastupa Davida Guette daje zaključiti da je opet riječ o velikoj energiji. Nema više školjke kao na staroj lokaciji, no izgleda da se ovdje postiže više festivalskog ugođaja, što je uvijek jako dobro i za nas izvođače jer se lakše prenosi energija – rekao je nizozemski hardcore DJ u izjavi za ULTRU prije nastupa. Uvijek se s pozornošću prate cijene smještaja uoči ULTRE. Prije festivala ponuda na servisima Booking i Airbnb cijenom je bila nešto viša od prosjeka obale, ali ne pretjerano, a smještaja nije nedostajalo, moglo ga se pronaći. Priče o praznim krevetima općenito se opravdavaju porastom ponude. Eventualno razočaranje onih koji nisu poslovali onako kako su očekivali, odnosno kao i oni koji su otprije u ponudi, može se jednostavno protumačiti. Novi smještaj nema još ocjena, ako novi iznajmljivači budu dobro radili, doći će i dobre ocjene pa onda i više posla možda i za više cijene. Očekivanja da će ULTRA nekome zaraditi onoliko za koliko se iznajmljuje mjesec dana prazne su priče, mahom nam govore sugovornici, govoreći kako se struktura gostiju jest ponešto promijenila, a jako se pazi i na ocjene na servisima poput TripAdvisora koje često presuđuju u tome je li neki lokal ili restoran pun, a onaj do njega prazan. Broj je gostiju manje-više isti. Očekivati svake godine rast od deset posto, nitko u Splitu ne smatra realnim. Kvaliteta koju netko nudi na kraju će prevagnuti na njegovo bolje ili lošije poslovanje, odnosno broj noćenja.
Ultri želim još 100 godina partijanja!