Golemim pljeskom i ovacijama kojima se nije nazirao kraj brojni kolege, prijatelji i štovatelji u petak su se na komemoraciji u zagrebačkom HNK oprostili od velikog umjetnika, cijenjenog i nagrađivanog glazbenika Massima Savića koji je preminuo 23. prosinca, u 61. godini života, nakon kratke i teške bolesti.
Na komemoraciju su stigla brojna poznata lica koje je, baš kao i njegovu brojnu publiku, prije tjedan dana zatekla najgora moguća vijest - da Massimo više nije među nama. Komemoraciji su prisustvovali Zoran Predin, Vladimir Kočiš Zec, Husein Hasanefendić Hus, Mladen Max Juričić, Sanja Doležal, Alka Vuica, Ivana Vrdoljak Vanna, Marko Tolja, članice grupe Meritas i brojni drugi... Od Massima se oprostila i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Posebno ganute bile su Massimova supruga Eni i kći Mirna koje nisu mogle suspregnuti emocije u gledalištu.
Komemoraciju su instrumentalnom izvedbom pjesme “Stranac” otvorili Elvis Stanić, Henry Radanović i Ivo Popeskić, a potom je uslijedila i izvedba pjesme “Da mogu” u istom sastavu. Oproštajne govore održali su violinist Bruno Urlić, glazbenici Ivan Dečak i Aljoša Šerić te direktor diskografske kuće Aquarius Records Boris Horvat.
Okupljenima se prvi obratio Urlić koji je nakon nekoliko uvodnih riječi zamolio sve da ustanu i minutom šutnje odaju počast Massimu. Potom se prisjetio uspomena koje je stvorio uz prerano preminulog glazbenika. - Maks je iz nas izvlačio ono najbolje, nikada se nije zadovoljavao prosjekom, uvijek je pomicao granice. Takav, strog prema sebi, i nama je davao primjer kakvi trebamo biti i kako se trebamo odnositi prema poslu kojim se bavimo. Za njega nije postojao nebitan koncert. Prije svakog nastupa bio je jednako pod tremom i jednako bi se znojio i drhtao, bilo da je to neki event, festival, malo kazalište, ili koncert pred 5, 10 ili 15 tisuća ljudi - rekao je Urlić.
Nakon govora Massimo bend izveo je pjesme ''Iz jednog pogleda'' i ''Sjaj u tami''. Na pozornici je cijelo vrijeme bio i visoki stolac za Massima na kojem je umjesto glazbenika ovog puta stajala bijela ruža, s jedne strane stolca bila je Massimova gitara, dok je s druge stajao stalak za note na kojem su bili Massimovi neizostavni rekviziti – lepeza i maleni ručnik. Bio je to jedan od najemotivnijih prizora komemoracije.
Govor su potom održali glazbenici Aljoša Šerić i Ivan Dečak. Šerić se prisjetio druženja s Massimom i nezaobilaznih telefonskih razgovora u sitne noćne sate.
- Nedostajat će mi oni famozni “Maxovi telefonski pozivi” u sitne sate, kad bismo nadugo i natenane znali razglabati o smislu besmisla, pjesmama, stihovima, autorima, izvođačima koje je volio i onima koje baš i nije. Ti pozivi bili su nešto kao inicijacija u viši dom hrvatske glazbene scene, Bono je pisao pisma mlađim izvođačima za koje je mislio da zaslužuju, mi smo imali Maxove pozive, ultimativna čast - rekao je Šerić.
Emotivnim riječima oprostio se i Ivan Dečak koji se prisjetio koliko mu je Massimo pomogao na početku karijere. Nazvao ga je “istinskim frendom i glazbenim suputnikom”.
– Kraj 90-tih je. Tek sam bio doselio u Zagreb. Kiša je padala, a ja sam stajao bez kišobrana na uglu neke ulice na Trešnjevci. Ispred mene zaustavlja se automobil, otvaraju se vrata… U njemu sjedi Massimo Savić i Kaže: "Upadaj, mali! Bio sam klinac s tek objavljenim prvim albumom, a on regionalna zvijezda! Tad mi je prvi put otvorio vrata i pružio ruku koju će mi narednih godina još toliko puta nesebično pružiti. Massimo će s vremenom za mene postati Max, istinski frend i glazbeni suputnik", istaknuo je Dečak.
Nakon govora članovi Massimova benda uz Igora Geržinu izveli su "Mali krug velikih ljudi", a potom i pjesmu "Neka ti plove brodovi", dok su se na videozidu u pozadini izmjenjivale fotografije iz privatnog života glazbenika.
Posljednji je za govornicu stao Boris Horvat koji je pohvalio kolege iz Aquarius Recordsa s kojima je Massimo odlično surađivao.
- Ovo danas nam je posljednji izlaz za Maxa, sve ste i opet obavili savršeno, znate koliko bi bio ponosan na vas! U nedjelju, 6. studenoga ove godine, u rano jutro nakon ostvarenog sna, nakon herojski otpjevane dvadeset i četiri pjesme u prepunoj zagrebačkoj Areni, stigla je poruka; “Sinoć sam s mnogima ostvario neraskidive veze” ... da Maxo, ta Arena, taj Zamisli, to je bio tvoj Black Star, povezao si se s mnogima i otplovio ... ostavio si nas nespremne i beskrajno tužne, no ponosne što si s nama dijelio riječi onako kako si samo Ti znao. Volimo te, frende, i ne brini se, čuvat ćemo tvoje cure - izrekao je Horvat jedva susprežući suze.
Komemoracija je završena pjesmom “Krug u žitu” koju su izveli Massimov bend, Peggy i Igor Geržina, a na kraju je objavljena i snimka posljednjeg koncerta u Areni tijekom koje su se svi okupljeni ustali i pljeskom ispratili Massima. Posljednji ispraćaj bit će 3. siječnja u 11 sati na Gradskom groblju u Zadru.
VIDEO Massimo je nanizao brojne hitove, a sve je počelo idejom Siniše Škarice koja ga je dovela do vrha top lista
Pretužno.