U kategoriji radijske osobe godine HRT-ovac Mislav Togonal slavio je prije tri godine, a osim što suvereno vlada radijskim eterom, urednik i voditelj jednako suvereno vlada i televizijskim eterom.
Uvijek je odlično pripremljen za svaku temu o kojoj raspravlja s gostima u studiju “Otvorenog”, postavlja konkretna pitanja i inzistira na odgovoru. Mislav Togonal nominiran je ove godine za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osobe godine, a u razgovoru nam otkriva priželjkuje li emisiju nekog ležernijeg tipa, kako se nosi sa situacijama u kojima gosti žele preuzeti kontrolu nad emisijom, tko mu je najveći kritičar i koje su čari radijskog, a koje televizijskog vođenja.
Nakon Ruže za radijsku osobu godine smiješi vam se i Ruža za TV osobu, jeste li očekivali nominaciju?
Baš me razveselila nominacija, osobito kada sam vidio kakve su medijske legende u žiriju koji je analizirao kandidate. Na kraju će o svemu odlučiti čitatelji Večernjaka, odnosno gledatelji koji nas procjenjuju svake večeri. Nagrade koje dodjeljuje publika uvijek su dragocjene jer su prava anketa popularnosti.
Uspoređujući radijski i televizijski posao, gdje se osjećate ugodnije i koje su čari radijskog, a koje televizijskog vođenja?
Sjećam se dodjele Večernjakove ruže prije tri godine kada sam bio laureat u kategoriji radijskog voditelja. Tada sam bio uvjeren da je radio moj primarni medij, sada više nisam tako siguran. Na dodjeli Ruže na pozornici Sonja Šarunić citirala je poznati refren “Video killed the radio star”, što je postao proročanski stih. U međuvremenu su radijske emisije postale istovremeno i televizijske jer se prenose na HTV-u 4. To je dobro za citiranost u drugim medijima i za širu dostupnost publici, ali bojim se da je loše zbog nestanka čarolije radija. Slušatelj više se ne zamišlja osobu s druge strane etera, sve je ogoljeno...
Koja vam se tema koju ste obradili u Otvorenom u prošloj godini čini posebno važnom i koje ćete Otvoreno pamtiti iz 2017. godine?
Najteže pitanje. Nemam omiljenih tema ili omiljenih gostiju. Vodim talk show i nema vremena za opuštanje. Svaki je dan novi izazov i, čim završi jedna emisija, počinjem razmišljati o temi i gostima za drugu. Svaka nova emisija postaje najvažnija i uspješna je samo ako je drugoga jutra komentiraju uz kavu.
U emisijama u kojima gostuje više osoba lako se dogodi da oni preuzmu kontrolu nad emisijom, kako uspijevate držati sve konce u rukama?
Otvoreno je kao partija pokera. Moj je posao prepoznati blefera, a ponekad i pravog varalicu. Nekad u tome uspijem, a nekad ne. Na gledatelju je da procijeni tko je tko. Često mi u studio dolaze verbalni agresivci. Najbolje oružje voditelja u tom je slučaju sarkazam i cinizam.
Što mislite, tko vam je najveća konkurencija u ovoj kategoriji?
Ove je godine konkurencija uistinu jaka i bilo bi nezahvalno bilo koga izdvajati.
Pomislite li ikad kako bi bilo lijepo možda voditi nekakav ležeran talk show koji nema veze s dnevnopolitičkom i društvenom situacijom?
Bojim se da sam postao ovisan o adrenalinu pa se i u nekim fenomenološkim temama studio Otvorenog pretvori u bojno polje. Ipak, sa sjetom se sjećam vremena kada sam vodio Boje turizma i radio povijesne reportaže iz gradova na našoj obali. Možda se jednoga dana vratim tom žanru.
Tko vam je najveći kritičar i u čijoj pratnji dolazite na Večernjakovu ružu?
Supruga mi je nemilosrdni kritičar. Ona će me pratiti na ovogodišnju dodjelu.
A jesi ih se i naprepoznavo sva ti čast,otvoreno je toliko zanimljivo do negledljivosti