Slušateljima dobrog starog rocka ne treba posebno objašnjavati što se to dobro sluša na valovima Radija 101 svakog ponedjeljka u 22 sata.
Riječ je o radijskoj emisiji Rock antologija koja je jedan od najvećih aduta ovog radija već pune 34 godine. Kroz bogatu povijest izmijenilo se nekoliko urednika emisije, ali zvuk je ostao dobar i snažan – baš kakav je i sam rock. Već 19. godinu za pultom Rock antologije stoji urednik i voditelj Slavin Balen koji je u intervjuu otkrio nada li se da će upravo emisija Radija 101 ove godine otići kući s Večernjakovom ružom u kategoriji najbolje radijske emisije.
Kakav je osjećaj voditi i biti urednik jedne ovako dugovječne emisije?
Rock antologija počela se emitirati u prosincu 1984. godine. Osmislio ju je i bio prvi urednik i voditelj kolega Goran Bakić. Nakon njega nekoliko je godina urednik bio Davor Milišić, a onda do 1999. godine Nenad Dubravac. Ja sam voditelj od 1999., dakle gotovo 19 godina. Rock antologija najstarija je aktivna rock-emisija u Hrvatskoj. Sam pojam „rock-antologija“ čak je ušao i u svakodnevni govorni jezik, a označava „staru“ rock-glazbu, u specijaliziranim dućanima često je to i naslov određenog dijela glazbe. Ponosan sam što sam dio glazbene povijesti u ovom segmentu.
Što se kroz godine mijenjalo u emisiji?
Svaki voditelj dao je svoj doprinos emisiji. Kolega Goran Bakić više se orijentirao na eksperimentalnu fazu rock-glazbe, nerijetko i do tada manje poznat dio „Kraut rock“ pravca. Davor Milišić kao veliki znalac R&B američke glazbene povijesti naginjao je soul-zvuku. Kod mene je prisutna ravnoteža manje poznatih izvođača uz one referencijalne, svima poznate kako s njihovim klasičnim hitovima tako i neotkrivenim uracima. Također, emisije vežem uz neki aktualni događaj poput obljetnica, turneja, rođendana a, nažalost, i konačnih odlazaka rock-autora jer rock-glazba nije mlada. Smatra se da je rock započeo hitom poznatog Bila Haleya “Rock Around The Clock”, a to je bilo prije 62 godine.
Jesu li žar i ljubav prema rock-glazbi i emisiji uvijek isti?
Da, strast je uvijek ista, dapače čak se i povećava. Uvijek se otkriva nešto novo u bilo kojem vremenskom intervalu; internet i digitalne baze podataka otkrivaju potpuno nove činjenice i izvođače za koje se usuđujem kazati da nisam ni znao donedavno da postoje (odnosno da su nekad davno radili i snimali). Širok dijapazon bendova iz nekih zemalja koje teško možemo pridružiti “rock-naciji” kao, primjerice, Južnoafrička Republika, Peru, Mađarska, Poljska i tako dalje.
Kad biste emisiju Rock antologija morali opisati u tri riječi koje bi to bile?
ROCK ANTOLOGIJA ŽIVI VJEČNO!
Jesu li današnje rock-generacije drugačije u odnosu na one iz prošlih vremena?
Naravno da je generacija odrasla uz internet i društvene mreže drugačija od starijih generacija kada je izvor podataka bio samo radio, ponekad TV, ali dosta često glazbeni magazini (poput Studija, Džuboksa, Pop Expressa, Plavog vjesnika i tako dalje). U zadnjih desetak godina svatko zainteresiran dosta brzo dolazi do glazbenog sadržaja koji je vrlo često u digitalnom formatu u kome su mu uskraćene informacije, dizajn omota i slično. Nerijetko takvi konzumenti manje cijene dobivene sadržaje.
Obrazuju li se slušatelji na neki način vašom emisijom?
Apsolutno da. Između mene i slušatelja postoji određena sinergija djelovanja, preko društvenih mreža ili na neki drugi način primam sugestije, uzimam ih u razmatranje, u svakoj emisiji naučimo nešto novo...
Kako biste ocijenili rock-scenu danas?
Samo u Zagrebu danas postoji oko 100 rock-bendova i još njih 100 koji naginju rock-izražaju. Postoje i mjesta za nastupe. Iako je pao broj objavljenih CD izdanja, ipak je danas nosač zvuka jednostavnije snimiti nego nekada. Sviranje i „vježbanje“ je imanentno. Bez rada se može „probiti“, ali to je na takozvanu „kratku stazu“.
Što biste savjetovali nekome tko je počeo slušati rock? Od kud da počne graditi svoje poznavanje rock-glazbe?
Glazbu ne odabirete vi, glazba je odabrala vas. Dakle, onaj koji osjeti unutrašnji poriv za proučavanje, slušanje i/ili sviranje glazbe, taj će naći način i put samoostvarenja. EU pomaže u smislu da se proširilo tržište, a ja uvijek savjetujem mladim izvođačima da se šire prema Uniji i da ne ostanu samo u hrvatskim i regionalnim okvirima. Ono što je sigurno poželjno jest određena radna disciplina i broj radnih sati za cjelokupno proučavanje glazbe, u ovom slučaju rock-žanra. Dakle, najmanje četiri sata svakodnevno pa će se rezultati vidjeti... za koju godinu.
Emisija je nominirana za ovogodišnju Večernjakovu ružu. Jeste li počašćeni?
Rock je jedan od segmenata glazbe kojim se (nolens volens) bavim od svoje pete godine. Do sada sam za neke druge glazbene pravce dobio nagrade, no rock je ipak nešto što me prati doslovno od prvih razreda osnovne škole. Odrastao sam uz The Beatles, The Rolling Stones, Animals, Donovana i ex-YU rokere, a mladost vezao uz Deep Purple, Black Sabbath, UFO, Cream, The Doors, Santanu i tako dalje. Počašćen sam, naravno.
Laskaju li vam nagrade koje dolaze od publike?
I publika i kritičari imaju pravo na svoje mišljenje, nerijetko se događa da je publika bolje ocijenila nekog ili nešto od službenih kritičara. U rock-glazbi ima podosta takvih primjera. Naravno da mi laska i da mi je drago kada publika da potvrdu mom radu, na kraju krajeva za njih i radimo.
Što priželjkujete emisiji na pragu 35. obljetnice?
Želim da emisija nastavi s emitiranjem, dapače želio bih da se od pojma „rock-antologija“ te same emisije napravi produktivni brend uz pripadajuće elemente prepoznavanja, suvenire (merchandise) i slično.
