Najdirljiviji trenutak dodjele Večernjakove ruže u kategoriji najradijske osobe godine za emisiju ‘Bijela vrana’ Hrvatskog radija bio je kad je 80-godišnji pripovjedač, pjesnik i novinar Mladen Kušec stupio na pozornicu i preuzeo nagradu. Cijela se dvorana digla na noge i velikim pljeskom pozdravila čuvara našeg djetinjstva.
Gdje ćete držati svoju Ružu?
Između sjećanja na moje ‘Bijele vrane’, nekih predmeta i romana koje sam napisao za djecu. A dobio sam i emisiju zahvaljujući njima, oni su meni činili radost.
Kako ste došli na ideju osmisliti emisiju ‘Bijela vrana’?
Kad sam snimao s odraslima i kad sam vidio kako mi zapravo pametujemo, i da čim bih izvadio mikrofon, odrasli bi počeli drugačije govoriti, tražio bih od njih da govore na svojem narječju kako bi bili prirodniji. Ali imao sam muke s time jer se to nije sviđalo lektorima i stručnjacima za književni izgovor. Onda sam shvatio da najspontanije i najjednostavnije odgovore mogu dobiti od djece.
Tko su ‘Bijele vrane’?
Primjerice, neka se vi malo drugačije odijevate ili imate malo drugačiju frizuru, ljudi vas po tim nekim površnim stvarima procjenjuju. Htio sam pokazati da smo samo raznoliki veliki, pametni i dobri. Sad pišem roman o bićima za koja uopće ne znamo da postoje i koja mi kažu: ‘Da bi znao što je hrast, moraš ući u njega.’
Kušec je i veliki filantrop.
– Imao sam veliku obitelj u kojoj je bilo puno poštovanja i ljubavi. Ako je bila jedna čokolada, i psi su je dobili. Kako je rano ostao bez majke, u jednom je trenutku sam čuvao nećake. I tako sam počeo pisati, da ih zabavim.
Radijska ‘Tonkica Palonkica frrr’ ušla je u antologiju i narod. Tko je Tonkica?
Tonkica je moj sin Goran Kušec, koji danas radi na radiju. Igrao sam se malo, znao sam da ljudi misle da je to curica.
