Gospodin Željko Bebek sinoć je u punoj zagrebačkoj Areni velikim koncertom proslavio 50 godina karijere! I puno je razloga zašto ovaj tekst počinje s gospodin, a ne s pjevač, iako bi i u tom slučaju trebalo P pisati velikim početnim slovom. Jer, ne samo sinoć kada su generacije s njim od prve do zadnje pjesme, otpjevale sve njegove najveće hitove, nego upravo zato što je kroz pola stoljeća na sceni bio I ostao gospodin. A to, u njegovom slučaju, nije bilo nimalo lako. Jasno je to svima onima koji ga poznaju, ali I onima koji su imali priliku pročitati njegovu rijetko iskreno I nimalo uljepšanu biografiju “U inat svima” u kojoj je opisao svoje teške početke, ozbiljna nesnalaženja, brojne probleme….a u mnoge od njih je upao upravo zato što je uvijek prema svima bio gospodin. Često I na svoju štetu. Sinoć su se u njegovu glazbenu i ljudsku veličinu mogli uvjeriti i svi ostali.
Brojni su pjevači i zvučna imena koje je mogao pozvati na svoj obljetnički koncert, no on se odlučio samo za jednog: Halida Bešlića. I to je bilo tajna sve dok se glazbenik nije popeo na pozornicu i izazvao očekivano oduševljenje u publici tijekom izvedbe njihova legendarnog dueta „Da zna zora". Naime, Bebek je želio da dođu samo oni koji žele slušati njega I njegove pjesme. Čak se malo I brinuo hoće li Arena biti popunjena…..Puno je koncerata, puno je žanrova, koncertne dvorane često puni niz raznih izvođača koji pjevaju covere, sve su to okolnosti koje njemu ne idu na ruku. Ali, naravno, pokazalo se kako su sve eventualne bojazni, kakve imaju svi normalni ljudi, posve neopravdane.
Čim su se svjetla ugasila I otpočela glazba bilo je jasno da će ovo biti još jedan vrhunski glazbeni doživljaj u kojemu su u publici više od dva sata pjevali I plesali dvadesetogodišnjaci, koji se u doba njegovog uspona nisu ni rodili, ali I njihovi roditelji. I još je jedna stvar posebno upadala u oči: svi su znali sve pjesme, gotovo da nije bilo razlike između skladbi iz sedamdesetih I osamdesetih godina I onih novijih koje su obilježile njegovu samostalnu karijeru. S više od trideset naslova iznio je teatralan koncert na raskošnoj pozornici, uz najvjernijeg scenskog partnera, sina Zvonu i novi prateći bend. U furioznom trosatnom vremeplovu izvrsno složenih naslova koji nisu davali publici prostora za odmor, na pozornici se pjevaču pridružilo troje posebnih gostiju. Iz Nizozemske je prijatelju na jubilarno slavlje doletio Dragan Điđi Jankelić, bubnjar albuma Bijelog dugmeta "Bitanga i princeza" i "Doživjeti stotu". Svestrana multiinstrumentalistica Lana S. dramatičnim je i emotivnim saksofonom podvukla jedan od prvih i ujedno najvećih hitova pjevačeve samostalne karijere „Dabogda te voda odnijela“.
Jasno, dobra pjesma uvijek je najbolja baza, al sa svojim specifičnim glasom, Bebek i danas ( u prosincu će napuniti 78 godina) pokazuje da je u njegovom slučaju ipak najvažniji njegov specifični glas. Taj moćan instrument, za koji će neki reći da je dar od Boga, nije se promijenio. Čak ni u jednom trenutku sitne nespretnosti, kada je Željko, obuzet atmosferom, na tren izgubio ravnotežu i spotakao se na kabl, nastavio je pjevati kao da se baš ništa nije dogodilo.
Bilo je lako zamisliti da bi svatko od nas u tom trenu sjeo I tražio led, pomoć, nešto. On nije skinuo osmijeh s lica, iako je bilo jasno da ga boli, nastavio je pjevati kao da se ništa nije dogodilo, publika ga je došla slušati kako pjeva i ni po koju cijenu im nije želio uskratiti sve što su očekivali. Jer Željko Bebek je veliki glazbenik I veliki gospodin. A to je sinoć ponovno pokazao. Hvala, Željko, vidimo se na idućem jubilarnom koncertu.
Koncert je bio ok. Bebek isto s obzirom na godine. Ali nije bilo ni pola arene. Cijele gornje tribine uopće nisu bile u prodaji. Donje 80% popunjene. Parter polu prazan.