Posljednjih mjesec dana aktivno me ispunjavalo i zaokupljivalo druženje s prijateljima, suočenje s vremenom i njegovom prolaznošću. Zavrtio mi se kaleidoskop dragih ljudi, starih i mladih, onih iz prošlosti i onih iz budućnosti. Na nekadašnji Dan Republike, 29. studenoga, napunio sam sedamdesetu, i kako sam u prolaznosti tih godina shvatio da prijatelji odlaze, dođe mi žao za svako druženje kojeg nije bilo, pa sam napravio veliku feštu za svoj rođendan. Došli su mi ljudi koji su mi nekada značili i koji mi još znače, izbliza i izdaleka. Dogodio se pravi koncert, a pjevali su Pero Lovšin, Allan Taylor, Hans Theessink, Rade Šerbedžija, Boris Dežulović, Masayah, Andrej Šifrer i drugi.
Četiri dana poslije u Kinu Šiška u Ljubljani održao se koncert u sklopu legendarne radijske emisije Izštekani gdje su mladi slovenski bandovi svirali cover verzije mojih pjesama. Ako razlog za slavlje rođendana potječe iz prošlosti i umotan je u sjećanja, kao što je to slučaj s rođendanima, večer i koncert u Šiški bili su nešto sasvim drugo. Bogata paleta mladih repera, rokera, džezera, koji su četrdeset, pa čak i pedeset godina mlađi od mene, oduševila je dvoranu koja je bila rasprodana već mjesecima, u samo nekoliko sati. Oduševili su i mene svojom kreativnošću, iskrenošću pa i izravnošću, za koju nam se ponekad čini da je iščeznula iz današnjih mladih.
Samo tri dana poslije odsvirao sam prvi od tri tradicionalna koncerta u Cankarevu domu. To su koncerti koje radim već trideset i dvije godine i uvijek su rasprodani. Često su mi gosti iz svijeta i iz bivše države, pa je tako nastupilo i nekoliko mojih prijatelja iz Hrvatske. Ako je rođendanska fešta zvučala nostalgičnim tonom starijih generacija, a koncert u Kinu Šiška buktao od mladosti, ovi koncerti gdje sam nastupio sa svojim bandovima Mali bogovi i Beltinškom bandom te s gostima bio je, što bi se reklo, međugeneracijska suradnja. U publici klinci koje roditelji drže u naručju do sivih glava koje se sjećaju šezdesetih. Budući da smo koncert nazvali Generacija 1953., koncipirali smo ga kao vremeplov i na platnu iza banda projiciralo se svjetske i domaće događaje koji su se vremenski poklapali s mojim muzičkim putem od kraja šezdesetih godina. Zato je i zvučalo sve i svašta, od countryja, funka, rocka, preko ravninskog prekmurskog folka do sevdaha.
VEZANI ČLANCI
U backstageu poslije nastupa zapričali su se 22-godišnja karizmatična, angažirana reperica Masayah (prije nekoliko tjedana nastupila je u zagrebačkoj Tvornici), Marina Martensson, pjevačica grupe Laibach, i moj 96-godišnji otac, koji je svojim nastupom bacio publiku u trans, kako to biva već godinama. Volim ovakve sudare planeta na pozornici, u publici i iza pozornice. Tako je bilo i s Beltinškom bandom. Iza scene stari muzikanti koji se približavaju devedesetima i piju špricere, a moji mladi rokeri iz Malih bogova za istim stolom motaju joint. Kao što sam rekao – međugeneracijska suradnja. Jedna od pjesama s novog albuma koju smo premijerno odsvirali na koncertu u Cankaru kaže:
Sastojimo se od tisuća ljudi
žive u nama i nalaze svoj put.
Naslijeđeni smo od tisuća ljudi,
njihove su staze naši tragovi…
I kao što sam prošli mjesec pjevao na sigurnom, među mladima i starijima, tako ću na Badnjak imati sreće sjediti u kući među svojom djecom i roditeljima. Lijepo je kad si u sedamdesetoj u takvom okruženju.
VIDEO Ugrina: 'Nadam se da će mi Hrvati pomoći da otplatim kredit'
