Jedna od najvećih legendi elektroničke plesne glazbe ujedno je i jedna od najvećih legendi Ultre Europe. Armin van Buuren i ove će godine nastupiti na poljudskom festivalu ovog vikenda uz plejadu drugih velikih zvijezda te glazbe.
Nedavno je nizozemski DJ proslavio 20 godina nastupa, iako je gotovo stalno na putu, vodi i skladan obiteljski život, a čovjek je različitih interesa. Ususret Ultri Europe uspjeli smo razmijeniti nekoliko pitanja i odgovora, počevši od najvažnijeg: zašto toliko voli doći u Hrvatsku, zašto voli dokumentarce, zašto nije nastupio u Saudijskoj Arabiji. Nema boljeg uvoda u Ultru od riječi jedne od njezinih najvećih legendi.
Gotovo je postalo tradicija, ponovo ste u Hrvatskoj, čak ste i Novu godinu 2017. proslavili u Zagrebu. Što je što vas tako privlači u Hrvatsku, osim šljivovice i ćevapa koje tako volite i naše sjajne publike? Ili su te stvari dovoljne da se svake godine ovamo vratite?
Ponajviše je to zbog nevjerojatne publike, jer ne pijem i nisam u mogućnosti uživati u ćevapima toliko često, no te su stvari definitivno među najvećim mojim razlozima zbog kojih se vraćam svake godine u Hrvatsku. Volim i vibru u vašoj zemlji, uvijek osjećam da kod vas ljudi mogu biti svoji a da ih netko ne osuđuje. Želim vjerovati da je tako u Hrvatskoj stalno, čak i onda kada ja ne nastupam.
Počeli ste podučavati elektroničku plesnu glazbu kroz Masterclass. Kako se to uči?
Počnimo time da tečajevi na kojima ‘podučavam’ traže da svi studenti imaju neko osnovno znanje o glazbenoj produkciji. Nakon što smo to zaključili, rekao bih da jednostavno nastojim objasniti što je to što ja radim, zašto to radim i čime to rezultira. Koliko vidim, to je jedini način da nekoga naučite kako da producira plesnu glazbu, osim što nastojite postići da razumiju da se glazba radi srcem i dušom umjesto generičkom formulom.
Sada je već prošlo 20 godina od početka vaše karijere, proslavili ste jubilej u Amsterdam Areni prije godinu dana kada ste postali prvi DJ koji je imao solo show na tom legendarnom mjestu. Sada ste opet svjetski DJ broj tri po magazinu DJ Mag. Što je do sada bilo vaše najbolje iskustvo?
Toliko je bilo takvih sjajnih iskustava da je teško neko posebno odabrati, ali The Best Of Armin Only u Amsterdam Areni bila je za mene velika stvar, kao što je to bio onaj magični set na Untold festivalu prošle godine. Ponajviše ipak naginjem trenutku kada sam mogao proslaviti rođenje svojega sina s publikom na Tomorrowlandu. To je za mene bio nezaboravan trenutak.
Bio je još jedan jedinstven nastup, imali ste set okrenut naglavačke u Rotterdamu. Čija je to bila ideja, kakav je bio osjećaj, jeste li se bojali?
Ne znam više čija je to bila ideja, ali bilo je prilično neobično. Nisam se bojao, ali bio sam pomalo nervozan i osjećao se nelagodno, napokon nije svaki dan da nastupate okrenuti naglavačke. Ipak, bilo je to nezaboravno iskustvo, pa mi je drago i da se dogodilo.
Poslušali smo i vaš novi single Sex, Love & Water gdje se hvatate ukoštac s pop-glazbom. Zašto ste se odlučili pomaknuti se više prema popu?
Zato što volim promijeniti s vremena na vrijeme. Ponekad me inspiracija tjera u nekom smjeru koji ne očekujem, a volim istraživati te neiscrtane teritorije jer tako napredujem kao producent. Zbog toga su neki od mojih zadnjih singlova više orijentirani prema pop-glazbi, inspiracija me tamo odvede.
Čitali smo da je inspiracija za neke velike hitove poput Blah Blah Blah došla i od vaše djece. Kako su oni inspirirali vaše pjesme?
Za početak, mislim da vam svaki roditelj može reći kako ih njihova djeca inspiriraju na neočekivane načine i u neočekivanim trenucima. To je naprosto nešto što oni rade, jer su tako čisti i često bezbrižni. Inspiracija za Blah Blah Blah zapravo je došla od Bullysongsa s kojim sam surađivao na pjesmama ‘Caught In The Slipstream’ i ‘Freefall’ na svojem albumu Embrace. U to vrijeme zajedno smo bili na turneji Embrace, on je izdao singl s Galantisom nazvan ‘No Money’. Vokali na toj pjesmi privukli su mi pozornost jer sam teško prepoznavao o čemu se radi, a bila je riječ o dječjem glasu. Onda mi je on rekao kako je to njegov sin Aiden i time sam bio zaista impresioniran. Želio sam napraviti nešto poput toga, ali i različito, i to kao mali projekt u slobodno vrijeme. Tako je nastala kratka storija o Blah Blah Blah. To je samo jedan probni singl, kao kada bismo rekli ‘ovo je test’ i ‘ping pong’.
Ove smo godine izgubili jednog velikog izvođača, Aviciija. Svugdje su umjetnici za njega svirali. Čime je on ponajviše ostavio trag na sceni?
Prema mojem skromnom mišljenju, Avicii je uspio premostiti jaz između plesne glazbe i popa kada su to samo rijetki mogli. U sada već pomalo dalekoj prošlosti, plesna je glazba bila svjetovima daleko od pop-glazbe i obrnuto. Avicii je znao vidjeti iza te podjele i usredotočiti se na načine na koje se ta dva žanra mogu nadopuniti. Bacio je novo svjetlo i razvio to tako da smo svi mogli doći do mjesta gdje smo danas. Do scene gdje se pop i dance blendaju bez problema i sjajno.
Odradili ste više od 850 emisija A State of Trance. Jeste li ikada mislili da će to toliko trajati?
Ispočetka ne. A State of Trance započeo je neambiciozno, kao nešto što sam volio raditi. Želio sam podijeliti ono što ja slušam s drugima sličnog afiniteta. Nekako se sve razvilo u ogroman brend s puno različitih lica gdje ja još ne mogu vjerovati koliko je sve to postalo velikim. Zaista sam sretan čovjek.
Što radite između nastupa, čitam da jako volite dokumentarce, što je sjajno. Koje najviše volite?
Definitivno mogu uživati u napetom dokumentarcu, nedavno sam gledao dokumentarac o Aviciiju koji me natjerao da razmislim o svemu, ali isto se tako mogu lako izgubiti u dobroj videoigrici. Kada govorimo o dokumentarcima, nemam neki omiljeni žanr ili temu ili nešto drugo. Samo treba biti zanimljivo da bih se navukao.
Trebali ste biti i prvi izvođač elektroničke plesne glazbe koji bi nastupio u Saudijskoj Arabiji. A onda je stigla vijest da se to neće dogoditi. Što se dogodilo, koja je priča iza svega?
Netko je to naprosto izmislio jer nikada se nije planirao takav show! Znate kako je s glasinama, jednom kada krene...
Impresioniran sam njegovim pristupom prema muzuci , životu i nama .Zapravo ima bolje mišljenje o nama nego mi sami .