Joško Jeličić jedan je od svijetlih primjera naših nogometaša koji je i nakon nogometne karijere nastavio graditi svoj profesionalan put. Kopačke je objesio o klin, no nogometa se nije odrekao. Već osam godina Jeličićeve britke nogometne analize neizostavan su dio sportskog programa, a od kolovoza prošle godine bivšeg nogometaša gledamo i u voditeljskoj ulozi. Na PlanetSportu, kanalu u okviru platforme A1, Jeličić vodi emisiju posvećenu UEFA Ligi prvaka. Ponuda je to koju jednostavno nije mogao odbiti.
– Tip sam koji voli stalno neke nove podražaje i upravo je to ono što me tjera da radim na sebi bez obzira na godine i iskustvo koje sam do sada stekao. Ovo je svakako bio izazov za mene – ističe Jeličić koji ne krije da je u početku imao bojazan od nove uloge. No, ostati samo u ulozi sukomentatora za njega više nije bila opcija. – Došao sam do faze u kojoj više nisam imao puno prostora za napredak. Svjetsko prvenstvo bilo je kruna moje komentatorske karijere, a nakon toga sebe više nisam vidio u toj ulozi. Siguran sam da je ovo već sad najbolja emisija Lige prvaka koju imamo. Žao mi je što na ovoj razini nemamo konkurenciju u Hrvatskoj – ističe Joško koji se nada da će njegove emisije osvojiti simpatije nogometnih fanatika.
Sportski tandem
Preduvjeta za to itekako ima jer Jeličiću u najsuvremenijem TV studiju u regiji opremljenom VR i AR tehnologijom društvo pravi i bivši legendarni vratar Stipe Pletikosa. – Stipe je iznimno kvalitetna osoba. On je moj kolega, ali i prijatelj pa je samim time s takvom osobom puno lakše surađivati. Osim toga Stipe jako puno radi na sebi. Nevjerojatno se temeljito priprema za svaku emisiju. Raspolaže tolikom količinom informacija da se često zezam da će srušiti i Antuna Samovojsku, legendarnu nogometnu enciklopediju – smije se Jeličić. Uz Pletikosu ga vežu i brojne anegdote, a one najzanimljivije nastaju naravno dok kamere još nisu uključene. – Za Stipu je specifično da je uvijek gladan i zbog toga sam ga prozvao “kitova beba”. Meni je najvažnije da je on sit pa tako uvijek naručimo dostavu hrane prije emisije, a često ga moram odvesti na večeru i nakon što emisija završi iako već bude poprilično kasno – prepričava kroz smijeh.
U svojim analizama ovaj bivši nogometaš ne štedi nikoga. Bez dlake na jeziku komentira poteze igrača na terenu, trenera, izbornika, a u tome ne posustaje bez obzira na burne reakcije. – Ne dodvoravam se nikome, zamjerio sam se mnogima, ali davno sam se prestao pokušavati svidjeti svakome. Neki su se naljutili zbog kritika, no meni je najvažnije da mirno spavam. Mogu pogriješiti, ali nemam zle namjere. Nisam frustrirani bivši nogometaš, ni najmanje. Poštujem trud svakog igrača i trenera – poručuje Jeličić. Svjestan je, kaže, da su neki njegovi komentari bili pretjerani, a oni su najčešće bili izgovarani u situacijama kada igra naša reprezentacija ili naši klubovi u Europi.
– Bilo je situacija kada sam znao nekoga okrznuti na osobnom nivou, a to nikako ne želim. I ja sam samo navijač kao i svi mi. Imam emocije, ali sada već s televizijskim iskustvom to već znam kontrolirati. Sto puta mi je nešto izletjelo, ali mislim da su gledatelji svjesni da sam i ja samo čovjek koji može pogriješiti baš kao i svi – napominje Joško i objašnjava da su sve te ponekad grube riječi zapravo dio njegova dalmatinskog mentaliteta.
Dalmatinski mentalitet
– Dosta ljudi voli moj cinizam, ali ima i onih kojima to smeta i ja to respektiram. Ja dolazim iz Solina u kojem je cinizam kultura ophođenja. To je ruganje sa svim i svačim. Kad dođem dolje, oni se sa mnom rugaju sat vremena, udaraju me svim i svačim, ali to je jednostavno tako kod nas – kaže. Komentatorski angažmani izvrgnuli su ga kritici, ali i ranije neviđenoj popularnosti. – Dok sam igrao nogomet, nikada nisam osjetio toliku razinu popularnosti koju sam imao tijekom prošlog Svjetskog prvenstva. Jako mi se puno ljudi javilo i baš mi je bilo lijepo dobiti povratnu informaciju od gledatelja koji su zadovoljni onime što radim. Jako sam ponosan na to – govori Joško iza kojeg je i uspješna nogometna karijera. Igrao je u Hajduku, Dinamu, španjolskoj Sevilli, ali i u Južnoj Koreji.
– Svakome bih preporučio da upozna Južnu Koreju, njezinu kulturu i mentalitet. Suprotno je gotovo svemu našemu, mnogo toga možemo naučiti od njih – ističe Jeličić koji je 2002. igrao u klubu Pohang Steelers. Život u gradu u kojem se smjestila najveća čeličana u Aziji nije ga se dojmio. Svakodnevno je trenirao na travnjaku u sklopu čeličane, a cijeli grad bio je okružen dimnjacima zbog čega je Joško često u šali Pohang nazivao Zenicom. Ni korejska hrana nije mu prijala pa je nerijetko putovao i po pola sata ne bi li u drugom gradu pronašao restoran s internacionalnom kuhinjom. No najviše mu je nedostajala obitelj. Unosnog ugovora odrekao se nakon samo 10 mjeseci i vratio se u Hrvatsku u kojoj su ga čekali supruga i trojica, danas već odraslih sinova.
– Mario, Borna i Joško moji su najveći kritičari. Prate svaku moju rečenicu, a i, hvala Bogu, cinični su na mene tako da svašta čujem od njih kad dođem doma. Pogotovo od najmlađeg sina Joška. On jedva čeka moj lapsus i onda ne prestaje udarati ispod pojasa sve do iduće emisije – govori Jeličić čiji su sinovi krenuli njegovim stopama, ali ne zadugo. – Sva trojica igrala su u Dinamu, međutim na vrijeme su spoznala da nisu za to. Meni je bila najveća radost kada su odustali od nogometa. Njihove ambicije bile su nerealne jer su iznimno visoki na majku što baš nije najbolja predispozicija za nogometaša. Ja im nisam htio ubiti san dok to sami nisu spoznali. Srećom, škola im je oduvijek bila prioritet i meni je to drago jer je jako mali broj onih koji su nogometom uspjeli osigurati doživotnu egzistenciju – zaključuje Jeličić.
Pogledajte i gdje su danas i što rade bivše prve dame TV-a.
placeni oglas za nekog joska jelicica???? who the f... is josko jelicic?