Iako ga mnogi prepoznaju po ulogama u Histrionu gdje svako ljeto
nasmijava Opatovinu, kao Žicara iz “Nad lipom 35” ili kao Božu Hajduka
u telenoveli “Najbolje godine”, Žarko Potočnjak za sebe kaže da ga
komične uloge cijeli život zaobilaze, a u duši on jest – komičar.
–
U filmu nikad nisam dobio poštenu komičnu ulogu. Prisjetimo se samo
zadnjih, filmova “Pjevajte nešto ljubavno”, ili “Duga mračna noć”...
Sve teške i tragične uloge, očevi koji ubijaju djecu ili pak
neprijatelje svoje djece – govori.
Na televiziji je, kaže,
dobivao komičnije uloge, ali ne u opsegu koji je htio pa si i danas
povremeno dopusti bijeg "na estradu".
Gluma je od malih nogu
išla s njime kroz život. Od prvih školskih predstava kojih jedva da se
sjeća, preko upisa na Akademiju iz mladenačke znatiželje, do današnjih
dana. Žarko je lani proslavio 40 godina glumačke karijere, a iza njega
je zavidan opus. Od 25 filmova u njih deset igrao je glavnu ulogu,
glumio je u osam TV serija, nebrojeno TV drama, a u kazalištu, u
40 godina rada, bilježi oko 150 kazališnih premijera. Prvi angažman
dobio je u Gradskom kazalištu Komedija.
– Tamo sam morao
pjevati, plesati, mačevati se, a bio sam jako mršav i gibak tako da sam
mogao činiti čuda. Pojava mjuzikla dovela je do toga da su karte za
Komediju bile rasprodane godinu dana unaprijed. Bilo je to razdoblje kad su
se radili sjajni mjuzikli i rock-opere, “O’Kaj”, “Jalta, Jalta”,
“Gubec-beg”... a onda sam otišao u Gavellu, u kojoj sam proveo
najljepše godine svog života – govori.
Iz tog razdoblja pamti
kvalitetne predstave, česta druženja sa svojom ekipom, a nakon 18
nezaboravnih godina uslijedio je poziv Georgija Para da prijeđe u
zagrebački HNK. Velikoj, nacionalno značajnoj pozornici nijedan glumac
ne može odoljeti, ali se s tadašnjim ravnateljem Gavelle Krešom
Dolenčićem dogovorio da to bude na samo dvije godine. U HNK, gdje ima
status doajena, ostao je do danas.
– Kad sam se trebao vratiti u
Gavellu, vidio sam da od one stare ekipe više nema nikoga, a u HNK sam
stekao nove prijatelje. U Gavellu su došle mlade generacije, nisam se
imao kome vratiti – prisjeća se Žarko.
Nakon toliko godina
uspješnog bavljenja glumom profesiju ne bi mijenjao, a glumački opus na
kojemu mu mnogi kolege zavide ima i drugu stranu koje se Žarko zbog
ludog ritma rada brzo morao odreći.
– U glumačkom je društvu
prekrasno napiti se, no nakon samo pet godina “tempa” morao sam takav
život svesti na nulu. Ipak, kad bih imao manje posla, priuštio bih si
malo zabave.
Žarko Potočnjak - vrstan komičar koji je morao igrati tragičare
Na televiziji je, kaže, dobivao komičnije uloge, ali ne u opsegu koji je htio pa si i danas povremeno dopusti bijeg "na estradu".
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.