Grupa Crvena jabuka nedavno je izdala svoj 22. album “Tvrđava”, koji je Dražen Žerić Žera s ekipom predstavio u svom “Žera baru” u Zagrebu. Novi album “Tvrđava” najavljen je prije mjesec dana istoimenim singlom i spotom u kojem je gost poznati sarajevski glumac Josip Pejaković, a početkom ovog mjeseca regionalnu premijeru imala je i pjesma “Aleje ljubavi” u kojoj je Žera gost Željku Samardžiću.
– album prije ovoga “Nocturno” objavili smo prije dvije godine i taj tempo objavljivanja novih albuma nastojimo nekako održati. Isto tako, ove smo godine objavili dva albuma, “Sarajevo 1985. – 2020.”, kojim smo obilježili 35 godina našeg postojanja, a na njemu se, osim pjesama koje smo posvetili Sarajevu, nalaze i tri nove pjesme ljubavne tematike “Rano moja”, “Kad s tobom nema me” i “Ja još dišem”. Novi album “Tvrđava” u samo tjedan dana nakon izlaska bio je najprodavaniji domaći album tako da se tome itekako veselim. Od samog početka radimo tako da objavljujemo pjesme iza kojih stojimo i koje osjećamo. Imamo sreću da nam dobrih pjesama ne nedostaje, kazao nam je Žera. Kao i na prošlom, i na ovom pjesme potpisuje Mirko Šenkovski Geronimo.
– U njega je ušao taj sarajevski duh, sarajevski duhovi postoje, šalim se. Uz Geronima ostalu autorsku ekipu čine: Dino Muharemović, Laris Pašalić, Samir Kadirić, Željko Krznarić, Dragan Spajić Gale i Miroslav Stolica. Dino i Geronimo mi itekako odgovaraju kao autori tako da je to stvarno lijepa suradnja. Rekao bih da je na svakom našem albumu sarajevski šmek, a ovo nam je dvadeset drugi. To je zvuk kojem smo vjerni još od 80-ih. Mi smo odrasli na sarajevskoj pop-rock školi i drago mi je da se to čuje i prepoznaje – kaže Žera.
Jednostavan omot
Album je najavljen pjesmom i spotom “Aleje ljubavi” za koji su Žera i Željko Samardžić u kombiju prešli 5000 kilometara.
– Pjesma “Aleje ljubavi” nosi snažnu poruku kako svi moramo ostati povezani i jedinstveni, pogotovo u sadašnjim okolnostima. Zato je i ideja da se povežu gradovi Skoplje – Zagreb – Sarajevo – Beograd – Ljubljana – Podgorica – Mostar. Nije bilo lako prijeći 5000 kilometara, i to još u starom Volkswagenu i pored svih strogih mjera zbog pandemije, ali smo vjerovali u dobar spot i odličnu pjesmu. Doduše, kao glazbenici navikli smo na duga putovanja pa je u nedostatku koncerata i ovo bio odlično iskustvo – veli glazbenik. Crvena jabuka i na novom albumu ima jednostavan omot, a za to imaju poseban razlog.
– Nakon tragične pogibije Davora Papića prije tri godine, odlučio sam da naši omoti budu jednostavni, samo logo Crvene jabuke na crnoj, bijeloj i crvenoj podlozi, nekad je manje više, ali Papić je za nas nezamjenjiv i uvelike zaslužan za vizualni identitet Crvene jabuke od naše prve naslovnice. Njemu smo na ovom albumu posvetili i pjesmu “Nebesko platno” – kaže Žera, čija je grupa na sceni punih 35 godina, a zadržali su svoju prepoznatljivost.
– Nema matematike ni kalkulacija, nema formule ni pravila. Za nas postoji samo emocija koju želimo prenijeti svojoj publici. Kad se poklope zvijezde i publika pjesme prepozna, onda je to to. Dokle god ta veza između publike i nas bude postojala, postojat će i Crvena jabuka. Nakon tragične pogibije naših prijatelja Aljoše i Zije 1987. godine, upravo je publika bila ta koja je presudila da nastavimo dalje – veli ovaj rođeni Mostarac, koji se uvijek rado prisjeća djetinjstva u Sarajevu.
Mladi slušaju što im se sluša
– Rođen sam u srpnju 1964. godine na 42 stupnja u Mostaru u kojem sam bio do drugog mjeseca života, a onda sam nastavio živjeti u Sarajevu. Volim i Mostar i Sarajevo i Zagreb. Vidio sam puno gradova i sve ih volim, ali za Mostar i Sarajevo, koji su odredili moj životni put, sam ipak najviše vezan. Sarajevo je centar pop-rock škole. Indexi, Bijelo dugme, Zdravko Čolić, Kemal Monteno, Plavi orkestar, Hari Mata Hari, Dino Merlin, Bombaj štampa, Zabranjeno pušenje, Elvis J. Kurtović... Mislim da je dovoljno pročitati ova imena pa da se shvati što je Sarajevo. Odrastao sam kao i svi tih godina na glazbi Beatlesa, Stonesa, Led Zeppelina, Deep Purplea, Dire Straitsa. Volim i U2, Stinga, ali naravno, najveći utjecaj na mene kao glazbenika ostavili su Indexi i Bijelo dugme – kaže Žera, koji od domaće glazbene scene posljednjih godina najviše sluša Prljavo kazalište, Gibonnija i Olivera. Što se tiče aktualne glazbene scene i lakih ritmova koje mladi danas slušaju, Žera kaže da mu to ne smeta.
– Mladi slušaju što im se sluša. Treba ih uvijek pustiti da slušaju ono što osjećaju i što žele. Svaka se zabrana razbije o glavu, a i ukusi su različiti, a o njima se isto ne raspravlja. Pop-rock ima svoju publiku kao i istočnjački melos pa ipak o kvalitetnom pop-rocku nećete pročitati u medijima u kojima su zastupljeni neki drugi, i to ne baš po nekim velikim zaslugama. Danas u medijima bolje prolaze instant-zvijezde koje mediji brzo stvore, ali i brzo zaborave.
Žera sa suprugom ima i svoj “Žera bar”, pa je njega epidemija koronavirusa pogodila i kao glazbenika i kao ugostitelja.
– Mjere su spasile radna mjesta u prva tri mjeseca. Stanje je danas kao da je lockdown. Ugostiteljstvo je na koljenima, a glazbenici potpuno na dnu. Koncert na Trgu uz poštovanje svih mjera, dakle na otvorenoj površini, okupljanje je uz visok rizik, a plaže i rive nisu. Nikome se zbog toga ne isplati raditi koncerte. Organizatori su nemoćni kao i mi, veliki su troškovi organizacije i onda nas se još kažnjava velikim svotama. Ispada da je to upozorenje drugima da se uopće ne trude organizirati bilo kakav koncert. Ljudi razmišljaju kako samo glazbenici sjede u kući, a ne vide koliko još ljudi živi oko nas, oni koji rade rasvjetu, razglas, lijepe plakate, oglašavaju, prodaju koncerte, rade u velikim dvoranama, klubovima – kazao je Žera i za kraj otkrio kakav je privatno te kako vidi svoju budućnost.
– Nervira me senzacija od naslova i vijesti, a veselim se dobrom koncertu, putovanju te dobrom roštilju, fiš-paprikašu i espressu. Ne znam što će biti sutra ni u budućnosti. Znam samo da glazbenik postoji do posljednjeg dana kad god on bio, godinu, dvije ili dvadeset.
