Jedna od sudionica prošle sezone RTL-ovog sociološkog eksperimenta 'Brak na prvu' Hedviga Ivana Tandara nedavno je svoje pratitelje častila idiličnim fotografijama iz Japana, a sada je odlučila potpuno se 'ogoliti' pred pratiteljima objavivši fotografiju bez trunke šminke na svom Instagramu na kojem je prati 11.7 tisuća pratitelja. Uz to je napisala i poduži tekst u kojem se osvrnula na prirodni izgled koji je danas sve rjeđa pojava.
"Jako je čudno što u današnje vrijeme smatramo hrabrošću pokazati se u svom autentičnom izdanju. Ne drukčijem od drugih, ne specijalnim, ne izvanrednim nego jednostavno onakvima kakvi smo “za po kući”. Upotrebljavamo izraze poput: “Doma je mjesto gdje mogu biti u miru ružna.”, “Kak ona izgleda, takva ne bi do pekare.” Koji je zapravo problem ove sadašnjosti ako je jedino prihvatljivo većinu dana biti “nagletan” slojem omotača (navodno u nijansi naše kože) kako bi se predstavili “boljima” nego što jesmo", započela je Hedviga svoju objavu.
"Pažljivo ne zaboravljam stavljati ove navodno znakove jer mi je neshvatljivo zašto nam je to urezano u podsvijest od malih nogu. Ispada da kad stavimo taj štit od tuđih očiju koje nas skeniraju, bit ćemo u kupoli ispod koje do nas neće doći sposobnost nečijih nepotrebnih i neshvatljivo namjerno zlobnih komentara. Nas je majka naučila da ako nemamo ništa lijepo za reći da ni ne govorimo. Uhvatim li samu sebe da prosuđujem nekoga na taj način, samoj bi sebi trebala odvaliti jednu “zidarsku” jer znam bolje od toga. Jedan će dan i tvoje dijete biti u poziciji da će rasti uz nametnutu ideju da se sve da “popraviti”. Previše je to lagano ovih dana. Upališ kameru i dočeka te niz filtera zbog kojih se ni ne moraš šminkati, a izgledat ćeš kao da si sate provela pred ogledalom. Dalo bi se točno odrediti vrijeme kad sam se ja počela osjećati kao da drugima postajem ljepša. Na prijelazu s 14 na 15. Kako je rekao jedan poznanik: “Šteta svih tih godina razvijanja karaktera kad preko noći postaneš (po općeprihvaćenim standardima) lijep.”
VEZANI ČLANCI:
Koliko je ta rečenica kriva, ali koliko smo ipak odrasli u vrijeme kada je još bilo normalno da priroda učini svoje dok nas nije pregazilo ovo vrijeme gdje je zacrtano kako se očekuje od nas da izgledamo. Lako bi bilo da sam pomaknula prstom i na onom kružiću odabrala želim li tamniji ten, ispeglanije lice ili contouring tu ili tamo. Stvarno bi. Ali naposljetku, ako ne želimo buduće generacije odgajati da vrlo, daleko i bolno prerano ne razviju pogrešne uzore, moramo zakoračiti unazad. Moram zakoračiti unazad. Jer ne činimo nikome dobro ovim ponašanjem. Prvenstveno ne onoj maloj sebi s 14 godina", zaključila je Hedviga Ivana Tandara.
Podsjetimo, Hedviga je na putovanje u Japan otišla nakon što se oporavila od ozljede koju je zadobila vozeći se u automobilu s posla. Jednom prilikom pratiteljima se javila fotografijom na kojoj nosi Schanzov ovratnik, a pozvala je tada i sve svoje pratitelje da joj se jave i s njom podijele svoje probleme.
- Hajde, molim vas, žalite mi se. Ne, ne šalim se, dođite do mene i recite mi što vas muči. Ne, neću vam pričati o svojim tabletama i tako cijela regija zna sve o mojoj bolesti. I neću vam pričati o svome vratu jer ga “strgam” svake godine. Molim vas, ako vam je teško, nikad, ali NIKAD nemojte pomisliti da su vaši problemi mali prema tuđima. A zašto, pitate se? Jer često čujem kako moji prijatelji, poznanici i pratitelji guraju sve pod tepih i onda naprosto dožive burnout. Izgaranje na fizičkoj i psihičkoj razini. U dvadesetima, tridesetima. To nikako nije normalno i nije logično. Naši roditelji to ne mogu percipirati. To koliko je svijet drukčiji od onog u kojem su oni živjeli. Da, mi imamo toliko opcija. Toliko bolesno nenormalno neprirodno previše opcija da svi mislimo da možemo, želimo i trebamo. Zahtjeva se brzina, neprestana pokretnost, izdržavanje. Guranje, da grizemo više, da spavamo manje, da pobijedimo svakog u svojoj blizini. Da budemo jedinstveni, nepobjedivi, prvi i najbolji. I onda dobijemo ljude oko sebi koji se raspadnu, nakon samo par desetljeća svog života. Ne znam kog nisam čula da govori da nitko od nas ni neće doživjeti penziju. Kako bi mi na leđima trebali moći nositi tu težinu, biti u mogućnosti snalaziti se u svijetu koji je lud, prebrz i nemilosrdan? Sve što bliješti uzrokuje da želimo biti tako blizu svom tom vatrometu. A on nam realno ni nije potreban. Kad shvatimo da ono što naprosto želimo kad legnemo je samo jedna osoba kojoj možemo reći baš sve, bez da nas osuđuje jer smo zapravo tradicionalni i ono što se sad naziva staromodnim, da mu možda i želimo usuditi se reći da je svega previše i da trebamo samo ljudski dodir, jednog prijatelja, jednu ženu, jednog brata, jednu kolegicu, jednog oca, jednu, samo JEDNU osobu koja će nas shvatiti. I zato vas molim, izbacite sve ono što vas muči toj “vašoj osobi” jer neizmjerno je bitno imati svoj vrh piramide. Svoj oslonac. Svoj podložak. Svoju ruku koja vas ne pušta. Svi smo mi lomljivi, ali bitno je zakrpati se prije nego se raspadnemo. Lako je za tijelo, nužno je za dušu - napisala je tada Hedviga.
Zagrepčanka je pred kamerama je na početku sociološkog eksperimenta 'Brak na prvu' otvorila dušu i progovorila o bolesti koja je promijenila njezin život. - Srušila sam se dan nakon svog rođendana i završila na hitnoj na Rebru. Bilo je jako vidljivo da postoji nešto, neka siva tvar koja ne bi trebala postojati na tom mjestu. Jako je blizu centra za govor, samo četiri milimetara je udaljeno pa nitko u Hrvatskoj nije odlučio probati to operirati jer postoji velika šansa da bi bi posljedica mogla biti ta da više ne pričam. To je bio početak kraja - rekla je Hedviga koja je u 'Braku na prvu' pronašla ljubav sa Zoranom Babovićem.
VIDEO Paradžiković opisala avanturu koju je prošla: 'Ostala sam bez benzina pa shvatila da nemam novčanik'
Zamisli, ona ne govori o nekome ružno. Wow. Kritika, ako je utemeljena, je znak da te zanima i da ti je stalo. S druge strane, možeš naizgled biti fin, a da ti se za nekoga živo fućka. Pristojna ravnodušnost je najgora, a ova se time hvali.