Bob Odenkirk je legenda. Već sada, nakon što smo ga upoznali kao odvjetnika Saula Goodmana u seriji “Breaking Bad”, ulozi koju je nastavio u “Better Call Saul”, ali i u ulozi Bena Bagdikiana u “Novinama”, Spielbergovoj posveti nama, novinarima. Još je toga, primjerice, uloga Billa Oswalta u “Fargu”. No rijetko bi se tko kladio da će Odenkirka, inače i vrlo uspješnog scenarista, vidjeti u – akcijskoj ulozi.
Pomaknuta priča
I to uspjeloj. Međutim, “Nobody”, koji smo pretpremijerno pogledali putem domaćeg distributera Editusa, doista jest izniman film, svjež, i svakako ga treba pogledati. Osim što Odenkirka gledamo u akcijskoj ulozi Hutcha Mansella, koja ipak nije ni po čemu obična, u filmu se pojavljuju dvojica glumaca koje smo gotovo zaboravili – Michael Ironside (koji je gotovo neprepoznatljiv) u ulozi Mansellova tasta i vlasnika tvrtke u kojoj radi te Christophera Lloyda u ulozi Mansellova oca. I onda su tu još Connie Nielsen kao Hutchova supruga Becca, RZA, poznat i kao reper i glazbeni producent, Aleksej Serebrjakov, danas na zapadu najpoznatiji (i najbolje plaćeni) ruski glumac. Ovu zanimljivu priču u film je pretočio Ilja Najšuler, ruski glazbenik i filmaš. Ali, tu je ključan sastojak u liku Dereka Kolstada, scenarista serijala koji se zove – John Wick. Iz takvog jednog prilično čudnovatog rusko-američkog mišunga i trebalo je očekivati nešto barem malo drukčije, da ne kažemo pomaknuto. I u filmu “Nobody” to smo i dobili. Odenkirk je, dakle, Hutch Mansell, umirovljeni vladin ubojica krajnje ubojitih vještina, koji sada vodi jedan dosadan, neugledan život pa će vas prvih 20-ak minuta filma pogrešno navesti da se možda radi o novoj varijaciji na temu dosadašnjih Odenkirkovih likova, gdje bi većini i odgovarao epitet “nitko”. I to bi bilo sasvim pogrešno. Jer, vrlo brzo slijede slojevi bezumnog nasilja, još sirovijeg od onog koji smo gledali u “Johnu Wicku”, ali i s primjesama bizarne duhovitosti te podjednako bizarnim obratima. Prema ovome, “Nobody” bi bio još jedan akcijski triler s obratom, svakako nekoliko bizarnosti i kreativnije režiranih akcijskih scena ne bi bilo dovoljno da film bude na vrhu ljestvica zarade u prvom vikendu prikazivanja, koliko god ova vremena čudna bila, niti bi dobio visoke ocjene kritike i publike.
Pun pogodak
Odenkirk svojem liku daje i element koji smo nekada jako simpatizirali kod, primjerice, Brucea Willisa u “Umri muški”. Hutch Mansell nevjerojatno je sposoban s rukama, različitim naoružanjem, spravama i koječim, ali isto je tako i ranjiv. Ne emotivno, nego fizički pa je tako dodatni sastojak akcijskim scenama koje se počnu nizati nakon šokantnog događaja (provale mu u kuću), nakon čega osjeti u sebi razočaranje koje reflektiraju i svi oko njega. Pa sve to u njemu budi hladnog i surovog ubojicu, no njegove vlastite krvi zna biti koliko i protivničke. On dobiva batine, ubadan je, ustrijeljen, premlaćen, ali trostruko više boli nanosi svojim protivnicima, ruskoj mafiji zaduženoj da čuva mafijaški mirovinski fond prepun umjetnina i novca, kojoj je šef preokrutni Julian kojega tumači Serebrjakov, koji je uz Odenkirka ovdje doista pun pogodak. Odenkirk je u ovom filmu uspješno srušio stereotip o samome sebi pa, ako vam je pomisao da bi on mogao biti akcijski junak bila smiješna, onda je to još jedan razlog za odlazak u kino.
VIDEO>> Dnevnik Nove TV osvojio je Večernjakovu ružu
