Žestina kojom su školski sindikati napali ministra obrazovanja jer će im dva tjedna kasniti naknada za prijevoz pokazala je da su naši sindikalisti kratkovidni barem onoliko koliko im je ministar bahat.
U zemlji u kojoj je nestalo dvjesto tisuća radnih mjesta, a 70 tisuća radnika iz realnog sektora mjesecima ne dobiva plaću, ići na sudske tužbe može samo netko tko ne razumije ili ga nije briga za druge oko sebe. Jovanovića ne treba braniti ako je krivo planirao, ali u kakvom je stanju zemlja, pravo je čudo što kašnjenja (još) nisu postala surova realnost i za javni sektor.
Hrvatska nema ministre reformatore, već politikante koji se u svojim resorima ponašaju kao da su predsjednici sindikata. Jovanović je iskoristio politički utjecaj u SDP-u te sačuvao budžet i primanja u školstvu (što mu sindikalisti nisu znali honorirati), isto to čine oba Ostojića ili Miljenić, a jednako su se ponašali HDZ-ovi ministri prije njih. Čuvanje baze i briga o političkoj budućnosti doveli su nas među zemlje koje nemaju budućnosti.
I jučer se moglo čuti da se sindikati kolebaju i ne žele supotpisati dogovor o neisplati božićnice, već bi pustili vlast da sama propiše takvu odluku. Vlada će teško braniti svaki budući rez dok ne krene od vrha i ne prepolovi broj zastupnika, ministara, županija, općina te na vlastitom primjeru pokaže da bez toga ne ide.
>>Ni iduće godine nema božićnica i regresa za državne službenike
I šefovi sindikata su mreža uhljeba. Realni sektor ovako i onako skoro da i nije sindikalno organiziran.