Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić sa suradnicima i ravnateljem
policije prije dvije godine, u lipnju 2007. godine, slavodobitno je
predstavio veliki zajednički uspjeh u suzbijanju korupcije, aferu koju
su nazvali Maestro. Ime je došlo od hobija kojim se bavio
potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, pjevanja kancona pod
umjetničkim imenom Matanova.
Na tu objavu nadovezali su se mnogi, među njima i predsjednik Mesić,
očekujući da će zbor od tri tenora – potpredsjednika Hrvatskog fonda za
privatizaciju – dobiti i dirigenta, nekoga po položaju iznad trojice do
tada u široj javnosti anonimnih zaposlenika. Nakon nekog vremena bilo
je jasno da priča ne ide ni dalje ni više, da se ministri iz Vlade koji
su bili zaduženi za Fond uopće ne spominju, a nitko nije ni spominjao
eventualnu politički odgovornost ministara koji su morali voditi računa
o tome kako Fond radi.
Nakon toga, u posebnom postupku oslobođen je jedan od trojice
potpredsjednika, Ivan Gotovac, a nakon jučerašnje presude čini se da je
sve spalo na solo-pjevača, Josipa Matanovića. On je, doduše, kažnjen
relativno visokom kaznom od 11 godina zatvora za tri kaznena djela, no
pola Uskokove optužnice na sudu je palo. Bit će zaista zanimljivo
vidjeti i kako će Vrhovni sud ocijeniti presude ostalima, posebno onu
kojom je Robert Peša osuđen na dvije godine zatvora zbog obećanja da će
dobiti 200 tisuća eura i težinu dokaza za to djelo.
Osječki profesor Mane Medić oslobođen je krivnje da se okoristio jer
nije plaćao naknadu za korištenje zgrada nekadašnje kragujevačkog
odmarališta na moru. Možda je najzanimljivije to što je sutkinja
citirala izjavu jednog svjedoka koji je tvrdio da je Medić vjerojatno i
na šteti u tom poslu, jer je uložio novac u zgrade koje nisu njegove,
bez jamstva da će ih dulje vrijeme koristiti.
Ostaje na kraju osjećaj da je gospodarski kriminalitet nešto s čim se
vrlo teško nositi, teško ga je otkriti, teško i dokazivati, teško
razaznati kad netko dobiva na štetu države, a kad će vjerojatno
izgubiti novac, kao u slučaju Mane Medića. No, to nije nemoguće, pa je
možda najveće razočaranje nakon svega što se češljanjem cijele
dokumentacije Fonda za privatizaciju nije uspjelo doći do drugih
spornih poslova.
Hrvatsku je javnost nemoguće uvjeriti da takvih poslova nije bilo i da
je sve ostalo samo na poslu koji je organizirao Uskokov pouzdanik Joško
Kuzmanić i koji je snimljen na amaterskim, ali izvanredno zanimljivim
videozapisima. Kao da je uspjeh u hvatanju Matanovića na djelu
zaustavio ambicije na otkrivanju korupcije na visokoj razini...
U POVODU
