Uza sve kopnene atrakcije Istra turistima nudi i svoje podmorje.
Godišnje Istru zbog ronjenja posjeti približno 40.000 gostiju, najčešće
Talijani i Nijemci. Istarsko podmorje posjećuju organizirano uz usluge
40-ak ronilačkih centara i 10-ak ronilačkih klubova. Individualnih je
ronilaca malo jer dozvola nije jeftina, stoji 2400 kuna.
Dvije tisuće urona
U pulskoj Lučkoj kapetaniji kažu da su prošle godine izdali samo 10-ak
dozvola strancima za ronjenje. “Josefina”, “Varese”, “Hans Schmidt “
ili “John Gilmore“, samo su neka atraktivna imena koja ronioce,
dobronamjerne, ali i one druge, mame da posjete 20-ak do 50-ak metara
duboko istarsko podmorje.
Imena su to nekih od potopljenih brodova uglavnom 1915. godine.
Najpoznatiji je hrvatski Titanic “Baron Gautsch“, austrougraski
putnički brod koji je havariju imao 1914. godine. I danas u vodama
ispred Rovinja godišnje mami turiste toliko da se zbog njega bilježi
više od 2000 urona.
Taj je brod naša najpoznatija olupina i zaštićeni spomenik kulture, ali
i primjer naše nebrige o kulturnom blagu podmorja. Marijan Orlić,već 30
godina skrbi o brodskim olupinama i našem podvodnom blagu kao voditelj
Odjela pomorske arheologije u Ministarstvu kulture. Bio je na “ Baronu
Gautschu “ 1973., kada je javnosti otkriveno da je olupina ispred
Rovinja.
Samo kostur
- Brod je te godine bio krcat materijalom, a danas je ondje samo
kostur, 95 posto sadržaja broda je opljačkano. U doba kada je lociran,
prije 36 godina, na brodu su bili vrijedni predmeti vezani za brodski
inventar, ali i predmeti poginulih putnika, okovani drveni kovčezi i
ostale stvari.
Kako je brod evakuirao imućnije ljude iz Boke Kotorske, pretpostavlja
se da je bilo i zlata, srebra i nakita. Međutim, ništa nije pronađeno,
čak ni brodski sef. Ploču s imenom broda pronašli su u jednoj privatnoj
zbirci. Kada je brod pronađen, konzervatori nisu htjeli ni čuti da je
to kulturno dobro pa je “ B. Gautsch” jednostavno gotovo 30 godina
prepušten pljačkašima podmorskih riznica.
Dobra je novost da ronioci mogu u podmorje u sklopu ronilačkih centara,
ali da ronilački klubovi ne podliježu zakonu koji regulira to područje.
A crno tržište vapi za ”zabranjenim suvenirima “. Krade se jednostavno,
najelegantnije je preko granice komadić blaga odnijeti jahtom. Nužno je
pratiti stanje lokaliteta i patrolirati, za što su potrebne ekipe u
suradnji s Lučkom kapetanijom, policijom i arheologom.
PODMORSKI GUSARSKI TURIZAM