Talijansko skijalište Folgaria i ovogodišnji Topolino kup, najvažnija svjetska skijaška utrka za mlađe natjecatelje, Riječanka Ida Štimac, djevojčica koja će u svibnju napuniti 14 godina, dugo će pamtiti. Članica hrvatske kadetske reprezentacije ondje se u slalomskoj utrci okitila zlatom i pobjedničkim lovorovim vijencem u kategoriji do 14 godina, s prednošću od čak 3.73 sekunde pred drugoplasiranom, Slovenkom.
Obiteljski geni
Na Topolino kupu, natjecanju koje nazivaju neslužbenim svjetskim prvenstvom u skijanju za kadete, okupilo se 400 skijaša iz 48 zemalja, i to samo pobjednici i drugoplasirani na nacionalnoj razini, a da je najbolja u svojoj kategoriji Ida je potvrdila i prije dva tjedna u austrijskom skijalištu Nassfeldu gdje je u finalu CroSki kupa postala prvakinja Hrvatske u slalomu i veleslalomu. Prošli tjedan je, pak, stigla vijest da je na Trofeju Pinocchio u Italiji uvjerljivo pobijedila u slalomu s 1,62 sekunde prednosti pred Talijankama i Austrijankom. Mlada Riječanka članica je kadetske reprezentacije od lanjskog proljeća, a na skije je prvi put stala s dvije godine pod budnim okom svojih roditelja, majke Tee, bivše skijašice i nekadašnje hrvatske reprezentativke u jedrenju, i oca Davora, kojega uz snijeg vežu goranski geni. A i djed je bio učitelj skijanja. Obitelj ju je poticala, ali nitko joj ništa nije nametao. Da su i htjeli, vjerojatno ne bi uspjeli jer je Ida malo bikovski tvrdoglava i oduvijek je znala što želi.
– Jedva sam hodala, a već sam bila na skijama. Ali to je bilo tek onako, upoznavanje sa snijegom. Ozbiljnije sam počela skijati sa šest godina, uz gimnastiku koju sam u toj dobi trenirala – govori Ida, ne zaboravljajući istaknuti da ju je na snijeg zapravo povukao dvije godine stariji brat Vid. On je kasnije od skijanja odustao, a ona mu se potpuno posvetila. Toliko da za drugu sportsku ljubav, skokove u vodu, ima premalo vremena, ali ipak ponekad ode do bazena na Kantridi i, kaže, skoči na glavu. Jednako kao što se niz skijašku stazu baca na glavu, nikad ne kalkulirajući i uvijek dajući maksimum. Najdraži joj je slalom jer, pojašnjava, traži tehniku, preciznost i, kao najvažnije, koncentraciju.
– Na snijegu smo 150 dana godišnje, na pripremama i natjecanjima, tu su još kondicijski treninzi, samo je kolovoz cijeli mjesec za odmor, no meni je to normalno i ne mislim da nešto drugo propuštam. Iako je naporno, na snijegu sam sretna. A i svaki ozbiljan sport je takav, a rezultati vas potiču na napredak. U kadetskoj smo reprezentaciji kao obitelj, praktički živimo s našim trenerima Mirkom Kvastekom i Vjekoslavom Ružićem, odlično se slažemo, baš smo dobra ekipa, a djeca smo i možda našim trenerima nije uvijek lako. Na skijalištima nam kažu da smo i najsređeniji i odjevno najprivlačniji – kaže Ida, dodajući da skijaška reprezentacija ima savršene uvjete za treniranje, vjerojatno najbolje od svih naših reprezentacija. Neslužbena kadetska prvakinja svijeta u slalomu voli da su roditelji uz nju na natjecanjima pa je mama i tata prate kad god mogu. Škola joj, ističe, nije problem. Odlikašica je u riječkoj OŠ Brajda, a ni sedmi razred, koji sada pohađa, nije joj pretežak. Vjeruje da i u gimnaziji, u koju se namjerava upisati, neće imati problema.
Ona je ipak legenda
– U školi sam najčešće prva dva-tri dana u tjednu, petkom gotovo nikad, odgovaram kad dođem, nekad i na hodniku, nekad imam čast sjesti i u fotelju... S profesorima se dogovorim kako ću svladati gradivo. Izlaze mi ususret i podržavaju me. Učim kad sam u Rijeci i kad stignem na pripremama na skijalištima, obično poslijepodne kad se nakon jutarnjeg treninga odmaramo, a to je prije kondicijskog treninga i večernje videoanalize skijanja – opisuje Ida. Stigne ona, priznaje, zaviriti i na Facebook, mora znati što se zbiva, što rade njezine prijateljice, a s posebnim užitkom lakira nokte i pred ogledalom isprobava sjenila, sjajila, rumenila i drugu šminku. Skijaški su joj uzori naša Janica i Amerikanka Mikaela Shiffrin, pa kad je nakon što je osvojila trofej Topolino podsjećaju da je i J. Kostelić osvojila zlato na tom natjecanju i žele joj da krene njezinim stopama do vrha, Ida kaže da bi bila sretna kad bi ostvarila i pola od onoga što je ona postigla.
– Nije realno sada govoriti da ću biti kao Janica, ona je legenda. Vidjet ćemo što će biti. Idem svojim putem i bit ću uporna i predana, to mogu obećati – skromna je Ida, koja već pakira kovčege, a i u brzini pakiranja je svjetska prvakinja, za superveleslalomsku utrku u Val d’Isereu.
>>Đoković najbolji sportaš s prostora bivše Jugoslavije, Dražen drugi, Janica treća