Presuda suca Radovana Dobronića povijesna je iz više razloga. Riječ je o prvoj presudi u povodu kolektivne tužbe čije se mogućnosti od 1. srpnja šire i na područje diskriminacije, ekologije..., u potrošačkom sporu između Davida i Golijata. Iščitavajući presudu banke već kalkuliraju isplati li im se nastavljati proces, te kako će se to odraziti na njihov imidž i poslovanje.
Već sljedeće godine, bude li presuda pravomoćna, mogli bi se suočiti sa desecima tisuća “rutinskih” tužbi s tim da se ne mogu pouzdati niti u famoznu “sporost pravosuđa” nakon izmjena Zakona o parničnom postupku koje vrijede od travnja.
Nakon “brzog čitanja” presude suca Dobronića na 180 stranica, u kojoj se pozvao na presude sudova niza zemalja, stručnu literaturu i istraživanja..., zadovoljstvo nam je ponoviti da smo već nakon prvog ročišta zaključili da je pravno, financijski i politički iznimno značajan spor, koji će udariti temelje kolektivnoj zaštiti prava, dodijeljen pravome sucu na pravome mjestu.
Zbog njezina obrazloženja, presuda suca Dobronića prva je istinski europska presuda jednog hrvatskog suca. Uspoređujući naše i britanske propise zaključio je da im je zajednička ista europska Direktiva te da je stoga i za nas relevantna presuda britanskog Vrhovnog suda. Baš smo se ovih dana naslušali prigovora pravnih znanstvenika da naši suci ne koriste europsko pravo.
