Pitanje treba li se Crkva, tj. crkveni vrh i crkveni službenici, baviti politikom redovito se poteže u predizborno vrijeme. I kada se to pitanje tako postavi, Crkva se nalazi u krajnje polariziranoj situaciji jer kao da mora birati između dvije krajnosti – biti posve apolitična (što ujedno znači i tupa i neosjetljiva na društvena i politička pitanja) ili maksimalno angažirana (dakle, s jasnim političkim stavom i preporukama, čak i političkim programom).
Na to pitanje u samoj se Crkvi odgovara vrlo razumno, tj. da svećenici u svome pastoralnom radu ne smiju politički djelovati. Pastoral i politika jednostavno, svaki po svome poslanju, ne idu ruku pod ruku. Oltar nije mjesto za slavljenje političke (ljudske), nego crkvene (Božje) riječi. S druge strane, Crkva svojim službenicima dopušta da budu politični i da imaju stav o svijetu oko sebe, koji je u demokratskim i sekularnim društvima definiran i zadan jasnim kriterijima. Tih se pravila Katolička crkva u Hrvatskoj uglavnom i drži. Tek poneki svećenički istup u kojemu se agitira za ovu ili protiv one stranke svodi se na razinu pukog incidenta koji nema nikakvu strategiju niti veći doseg, premda će tu i tamo trenutačno zapjeniti neki medijski val.
I biskupi su, premda su to vješto izbjegavali decidirano učiniti, u svojoj ovogodišnjoj poruci pred izbore progovorili i te kako politički. I to ne o samim političkim prilikama i određivanju prema hrvatskoj političkoj sceni sa svojim strankama, nego u onome dijelu u kojemu su govorili o izjašnjavanju na referendumu za pristup Hrvatske Europskoj uniji. U samoj Crkvi, među klerom i vjernicima, osobito onima koji se otvoreno izjašnjavaju kao euroskeptici, taj je dio biskupske izjave bolno odjeknuo jer to nije ni vjersko ni moralno pitanje, a biskupi su o njemu iznijeli tako jasan i odlučan stav. Zna se i zašto. Nisu svi biskupi, čak možda ni većina među njima, za ulazak (ovakve) Hrvatske u (ovakav) EU, ali u tome je presudan stav Vatikana, koji Hrvatsku i te kako želi vidjeti u EU.
Biskupi se, dakle, ako to nije izričito vjersko i moralno pitanje, u tome slučaju bave politikom. I to nikomu nije zasmetalo. Osobito ne ljevici i ljevičarima u medijima koji Crkvu i te kako vole kritizirati da joj se nije baviti politikom, već da joj je sakristija isključivi doseg kretanja. S druge strane, iz samoga vrha Crkve kritizira se umirovljenog svećenika don Ivana Grubišića zbog njegove kandidature za Sabor. Netko će reći da je to licemjerno jer viši kler može u politiku, a niži ne može, premda je kod Grubišića najpoštenije što se sam stavio na političko tržište, koje će brojem glasova znati odvagnuti potrebu za takvim profilom saborskog zastupnika. Sve to govori da se Crkva može baviti politikom jer se politika bavi njome i njezinim stadom. I to nikoga ne treba sablažnjivati. Ni one u Crkvi ni one izvan nje. Jer politika i u Crkvi donosi dašak demokracije, bez kojega je u suvremenom svijetu teško živjeti.
Crkva se može baviti politikom jer se politika bavi njome i njezinim stadom. I to nikoga ne treba sablažnjivati. Jer politika i u Crkvi donosi dašak demokracije, bez kojega je u suvremenom svijetu teško živjeti
Komentara 32
NE
Ako se Crkva odluči baviti politikom, može slobodno zaboraviti na novac iz državne kase.
OB
rade to vec 2000 godina pa ste se sad to sitili pitat?!!!!....))) uostalom pitanje je pogresno - tribalo je pitat smije li se politika bavit crkvom?!!!!....))
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Zabraniti Crkvi da se bavi društvenim problemima, čak ako i ona to sama čini na usta svojih biskupa - znači osuditi je da služi tronu i imperijalizmu! A takva je služba izričito suprotna nauci Sv. pisma. Takvim se djelovanjem ne naviješta i ne svjedoči Boga osloboditelja nego vlastodršca - krupni kapital! Zato je najperfidnija politika govoriti da se Crkva ne treba baviti politikom. Tko može shvatiti, shvatit će a za ostale će ponovno biti dostatne floskule proizišle iz franc. rev....