Svakoga dana Alamedom do Sol, glavnom ulicom Praije do Forte, ubrzanim korakom maršira zanimljiv lik – sredovječni gospodin s hrvatskom kapom pozdravljajući svakoga koga sretne. Nerijetko zastane ispred kafića ili trgovine, počavrlja s domaćim ljudima, stisne im desnicu, udijeli topli osmijeh, potapša ih po leđima... Pitali smo i doznali – on je Alexandre Rossi (56), šef parlamenta ove regije, Mata de Sao Joao, područja koje se prostire na 700 kvadratnih kilometara, ima 45.000 stanovnika. Naravno da je bio na dočeku hrvatske reprezentacije u kampu Tivoli, zapljeskao svakome igraču ponaosob, izgrlio Davora Šukera...
Ali, posebno dvojicu naših igrača, Eduarda da Silvu i lokalnoga dečka Sammira. Nije prije čuo za njih, a sada kada zna da su među vatrenima, ne skriva oduševljenje...
– Sretni smo što imamo dvojicu Brazilaca među hrvatskim reprezentativcima. Nisam uspio s njima razgovarati, ali savršeno dobro znam kako se osjećaju sada. U njima je brazilska krv, a oni su, u to sam siguran, sada ponosni Hrvati. Proveo sam nedavno devet dana u Zagrebu i to mi je bilo dovoljno da se zaljubim u vašu zemlju. Pa kako se onda njih dvojica koja su godinama tamo ne bi zaljubila! – kaže zaneseni veseljak Rossi.
U torbici stalno nosi crvenu, žutu, plavu i zelenu trakicu, tradicionalni domaći talisman, kakav je dobio svaki naš reprezentativac pri dolasku u kamp Tivoli. Dodijelile su im ih domaće žene u tradicionalnim nošnjama.
– Dajte ruku, jedan je i za vas – inzistira Rossi.
– Običaj je da se ta narukvica zaveže u tri čvorića, a svaki od njih simbolizira jednu želju. Čuvajte ih u sebi i čut će vas naš Senhor de Bonfim, Isus Krist (Njegovo ime i piše na trakici, nap. a.). Te želje ispunjavat će vam se sve dok nosite ovu narukvicu. Nikada je ne skidajte, čekajte da sama pukne. A vjerujte, trajat će vam dugo – smije se Rossi.
Možemo samo zamisliti koje je tri želje poželio Sammir. Pogađamo: da zaigra za Hrvatsku na otvaranju protiv Brazila, da u toj utakmici zabije gol Juliju Cesaru i da za boravka u Brazilu vidi sinčića Nou.
Eduardo? Prve dvije iste su kao Sammirove. A treća? Možda da dostigne Šukerovih 45 golova za reprezentaciju? Da jedna sudska presuda u Hrvatskoj postane pravomoćna? Da se doista jednoga dana vrati u Dinamo?
Alexandre Rossi kaže da lokalno stanovništvo i te kako dobro zna sve o Hrvatskoj. Naime, u Hrvatskoj je napravljena specijalna brošurica za 11.000 osnovnoškolaca u Mati de Sao Joau, kroz koju vas vodi dječak imena Davor (po kome li je samo dobio ime?) i upoznaje male Brazilce s hrvatskom kuhinjom, znamenitostima, najvažnijim zemljopisnim pojmovima, podacima iz povijesti...
Rossi je osobito ponosan na malo remek–djelo lokalne zajednice, igralište na kojemu će trenirati hrvatska reprezentacija.
– Prije vas ovdje su bili Nijemci i, kada su vidjeli gdje je trebalo napraviti igralište, odustali su i otišli. Nisu vjerovali da smo u stanju u samo nekoliko mjeseci napraviti ovako nešto. To nas je koštalo milijun i pol dolara, manji dio financirala je savezna vlada, ostatak lokalna zajednica. I sada imamo vrhunsko igralište i sretni smo da ga koriste baš Hrvati – dodaje Rossi.
Brazil – Hrvatska?
– Neka bude 1:1, a Hrvatskoj želim da ode barem do polufinala – zaključio je simpatični Alexandre Rossi, osvjedočeni prijatelj naše zemlje.
>> Brazilci nas znaju po Igri prijestolja, Janici i nudizmu
ne znaju oni ni svoje kako treba